Od zrna do slike

Od zrna do slike je dugometražni dokumentarni film hrvatskog redatelja Branka Ištvančića. Film je snimljen u koprodukciji između Hrvatske i Srbije između Olimp produkcije, Hrvatske radiotelevizije i Atalante, a u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata i HKPD «Matija Gubec» iz Tavankuta.[1]. Projekt je nastao uz financijsku potporu Grada Zagreba, Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i obrazovanje AP Vojvodine i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Od zrna do slike
Redatelj Branko Ištvančić
Scenarist Branko Ištvančić
Glazba Pere Ištvančić
Snimatelj Branko Cahun
Montaža Branko Ištvančić
Godina izdanja 2012.
Trajanje 75 minuta
Država Hrvatska
Srbija
Jezik hrvatski
Žanr dokumentarni
IMDB Logo 2016.svg Profil na IMDb-u
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Film govori o bačkim Hrvaticama, naivnim umjetnicama u tehnici slame, "koje su svoj idealni medij pronašle u slami iz koje su stvarale slike, skulpture i različite predmete" te o svezi njihove svakodnevnice i umjetničkog izražaja.[1] U širem smislu film govori o zajednici koja je jedna od zadnjih osebujnih oaza naivne umjetnosti panonske ravnice, o kulturi i izričaju hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Govori o njihovom položaju kao pripadnicama hrvatske manjine u Srbiji, kako uspijevaju opstati, ublažiti si tešku svakidašnjicu, očuvati hrvatski kulturni i nacionalni identitet te opasnosti koje ugrožavaju socijalni i nacionalni opstanak njihove zajednice, s obzirom da se raspala bivša zajednička država Jugoslavija, a država u kojoj žive ih marginalizira i ignorira kao i država njihovog naroda, Hrvatska, te je tako zajednica prepuštena sama sebi i svojim oskudnim i ograničenim resursima.

Protagonisti filma su:[1]

Filmaški je naglasak na kompoziciji kadra, puninu kadra sadržajem i značenjem, njegovu kolorističku autentičnost i likovnost te na same "divojačke" slike, poručujući jasno:" život i umjetnost ovdje nisu odijeljeni već čine jedan život".[1]

Premijerno je prikazan na festivalu ZagrebDox 2012. godine u Zagrebu uz prisustvo ministrice kulture RH Andree Zlatar Violić, a potom u Tavankutu ljeta 2012. tijekom Kolonije slamarki.[2]

Hrvatske umjetnice na sjeveru Vojvodine, tzv. slamarke, nešto su poput zaboravljena čuda. Pletući slamu na lijep i poetski način opisuju svoj teški usamljenički život na malenom imanju - salašu s kućom usred beskrajne, zlatne Panonske ravni s nekoliko stabala i neizostavnim bunarom. Vrlo česti motivi malene su katoličke crkve i kršćanski simboli, ali i mnogobrojni svjetovni motivi. Na međunarodnoj izložbi naivne umjetnosti u Moskvi 1976. godine Ana Milodanović osvojila je zlatnu medalju za svoj rad od pletene slame, a Kata Rogić imala je izuzetnu čast darovati svoj rad papi Pavlu VI. u Vatikanu.

Dokumentarni film Od zrna do slike istražuje kulturu i umjetnički izričaj hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini. Fokus filma je na slamarkama, bačkim narodnim umjetnicama koje su svoj idealni medij pronašle u slami iz koje su stvarale slike, skulpture i različite predmete. Film oslikava povezanost njihove svakodnevice i umjetničkog izričaja, njihov specifični socijalni i nacionalni položaj, a protagonosti filma su istaknute slamarke Ana Milodanović i Jozefa Skenderović, povjesničar umjetnosti Bela Duranci, svećenik Andrija Kopilović te publicist Naco Zelić.

Kroz niz razgovora i autentičnih snimki, film ukazuje na osmaljenost pripadnika hrvatske zajednice u Vojvodini i potiče potrebu obnavljanja ove vještine i kulturne baštine koja postupno nestaje. Jedan od protagonista Ištvančićeva filma je i Ivo Škrabalo, nedavno preminuli hrvatski filmski kritičar, povjesničar i redatelj, koji je 1971. godine na istu temu snimio istaknuti dokumentarac Slamarke divojke, po nekima i jedan od najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova.

Autor filma Branko Ištvančić, redatelj igranih (Duh u močvari, 2006.) i nagrađivanih dokumentarnih filmova (Plašitelj komorana, 1998.), koji je inače i sam rodom iz Subotice gdje se odvija značajan dio filma, veliku je pozornost usmjerio na poetsku atmosferu i vizualno. Poseban naglasak stavljen je na kompoziciju kadra, njegovu puninu sadržajem i značenjem, kolorističku autentičnost i likovnost, baš kao i na same divojačke slike. Poruka je jasna: život i umjetnost ovdje nisu odijeljeni već čine jedan život.

Stručni suradnici na snimanju filma bili su: Silvio Mirošničenko, Vladimir Perović, Ljubica Vuković-Dulić, Zlatko Romić i Tomislav Žigmanov.

Nagrade i festivaliUredi

  • Zagrebdox, 2012. (regionalna konkurencija)
  • Nagrada publike, Fibula, Sisak 2012.
  • Grand Prix za najbolji film i Nagrada za najbolju režiju na festivalu vjerskih filmova, Trsat, 2013., Pobjednik 4. Festivala hrvatskih vjerskih filmova 2013. godine[3]
  • Fingal film festival, Dublin, Irska 2013. (službena selekcija)
  • Gold Camera - nagrada za najbolji dokumentarni film, US International Film & Video festival, Los Angeles, USA 2013.
  • Grand Prix - nagrada za najbolji film, Međunarodni festival etnografskog filma, Zlatna, Rumunjska 2013.
  • Međunarodni TV festival, Bar, Crna Gora, 2013., (službena selekcija)
  • Ischia Film Festival Italija (službena selekcija) 2013.
  • Prix Jury (Specijalna nagrada žirija) Arts&film međunarodni festival Telč Češka 2013.
  • Nagrada Liliane Stewart, Međunarodni festival filmova o umjetnosti (FIFA), Montreal, 2014.
  • LIFE AFTER OIL - IX Sardinia Film Festival (službena selekcija) 2014.
  • IFFEST Document.Art, Bukurešt, Rumunjska, (službena selekcija) 2014.
  • Nagrada za najbolji film u kategorji filmova o umjetnosti, IFFEST Document.Art, Bukurešt, Rumunjska, 2014.
  • International Festival of Fine Arts in Szolnok, Mađarska, 2014.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Radio Subotica na hrvatskom Uskoro... Somborska i subotička premijera filma «Od zrna do slike» Branka Ištvančića, 5. listopada 2012. Preuzeto 29. rujna 2012.
  2. Radio Subotica na hrvatskom Siniša Jurić: Od zrna do filmskoga platna zahvaljujući Branku Ištvančiću, 8. listopada 2012.
  3. Radio Subotica na hrvatskom Kratke vijesti, 3. lipnja 2013.

Vanjske povezniceUredi