Odbojka na pijesku

Lopta za odbojku na pijesku

Odbojka na pijesku je popularni šport koji je nastao kao varijanta tradicionalne dvoranske odbojke. Kao mjesto igre koriste se uglavnom pješćane plaže gdje je šport i nastao. Iako je odbojka na pijesku u početku bila uglavnom samo zabava, postepeno je prerasla u pravi natjecateljski šport, te je od 1996. godine u programu Olimpijskih igara.

Povijest odbojke na pijeskuUredi

Počeci odbojke na pijesku sežu do kraja 19-tog stoljeća. Konkretno, 1985. godine odbojku (koja je temelj odbojke na pijesku) kao igru osmišljava Amerikanac William G. Morgan, direktor kršćanske zajednice mladih ljudi (Y.M.C.A.) iz Holyoke-a, koji je ujedinio elemente košarke, bejzbola, tenisa i rukometa kako bi osmislio igru za biznismene koji su htjeli neku novu igru s manje fizičkog kontakta od košarke. Nakon SAD-a, odbojka se širi u Kanadu (1900.), Kubu (1906.), Japan (1908.), Kinu (1911.), Francusku (1915.) i to za vrijeme Prvog Svjetskog Rata na plažama Normandije i Bretanje. Kolijevka odbojke na pijesku vrlo vjerojatno su Havaji (1915.), kasnije se razvija i u Italiji, Rusiji, i Indiji (1917.) i ostatku Europe (1918.). Iako su postojale glasine o odbojci na pijesku na Havajima, prvi pravi tereni odbojke na pijesku, i pravom kolijevkom odbojke na pijesku smatra se Santa Monika u Kaliforniji. Tada se igralo „šest na šest“. 1930. godine odigrana je prva utakmica „dva na dva“ u Santa Moniki, a prvi službeni turnir 1947. godine u State Beach-u u Kaliforniji, a nagrada je bila Pepsijev paket pića. Popularnost odbojke na pijesku je sve više i više rasla, širila se na razne lokacije po kalifornijskim plažama, i s vremenom je postala zabavni šou u koji su se uključivala i natjecanja ljepote. 1950. godine održan je prvi turnir u Brazilu. Prvo svjetsko prvenstvo održalo se 1976. godine na plaži Pacific Palisades. Od tada odbojka na pijesku doživljava vrtoglavi razvoj i profesionalizaciju. Paralelno s popularnošću raste i nagradni fond turnira, i kao zanimljiv podatak valja istaknuti da je odbojka na pijesku osamdesetih godina prošlog stoljeća bila sport s najvećim porastom nagradnog fonda u svijetu. Krajem osamdesetih prosječni nagradni fond turnira u SAD-u iznosio je oko 50000 američkih dolara. 1992. godine odbojka na pijesku uključuje se kao demonstracijski sport na Olimpijskim igrama u Barceloni, a četiri godine kasnije u Atlanti uvrštena je u službeni program, i od tada je jedan od najposjećenijih sportova na svakim održanim Olimpijskim igrama. [1]

Povijest odbojke na pijesku u HrvatskojUredi

U Hrvatskoj se odbojka na pijesku počela igrati početkom devedesetih godina 20. stoljeća. Prvi službeni turnir u Hrvatskoj u odbojci na pijesku održao se 12.08.1994. na plaži u Katoru (Umag).[2] 1995. godine održano je osam turnira koji su se bodovali za prvaka, pod nazivom Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u odbojci na pijesku.[3] 2005. godine pokrenuto je Klupsko prvenstvo Hrvatske u odbojci na pijesku. "Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojoj postoje klubovi odbojke na pijesku, a možda i jedina u kojoj se igra klupsko prvenstvo. Naime, u svijetu nije uobičajena praksa klupskog organiziranja natjecanja, već se turniri uglavnom organiziraju kao pojedinačni, na kojima svi igrači imaju pravo nastupa bez obzira da li su članovi klubova ili ne."[4] ). "Od 2004. do 2008. godine, Zagreb je bio jedna od stanica svjetske lige, odnosno domaćin najboljim igračima na svijetu. Dugi niz godina VIP kao glavni sponzor organizirao je seriju turnira pod nazivom VIP TOUR, i ti dani se smatraju zlatnim u povijesti odbojke na pijesku u Hrvatskoj, što zbog broja igrača i igračica, a što zbog cjelokupnog interesa javnosti za taj sport."[5]

"Jedna od prepreka razvoja odbojke na pijesku u Hrvatskoj je što športski objekti s pješčanim terenima su ili u vlasništvu gradova predani na upravljanje klubovima ili u privatnim vlasništvima koji formiranjem cijena i interesa često nisu dostupni svim klubovima. Problem također predstavlja i prilagođenost športskih objekata u odnosu na potrebe igrača (svlačionica, sanitarije i sl.) pa bilo koji oblik neobveznog igranja i treniranja na pijesku u sadašnjim uvjetima ne potiče ni igrače ni rekreativce." Odbojka na pijesku kao profesionalni šport u Hrvatskoj za sada ne postoji. Rasprostranjenost se temelji uglavnom na amaterskim igračima, te poluprofesionalnim klubovima koji se aktiviraju tijekom ljeta jer su tada najpovoljniji uvjeti za igru. Primjetno veća koncentracija klubova je u Istri i Dalmaciji, što je posljedica dijelom povoljnijih klimatskih uvjeta, a dijelom turističke ponude u kojoj se u sve većoj mjeri nastoji privući turiste kroz športsko-rekreativne aktivnosti što za posljedicu ima postepeno sve veći broj atraktivnih pješčanih terena. Odbojka na pijesku u Hrvatskoj iz godine u godinu postaje sve popularnija među mladima koji se često samoinicijativno upuštaju u izgradnju terena, zbog gore navedenih razloga, kako bi stvorili uvjete bilo za ljetnu zabavu i druženja ili treninge, što zapravo znači da se odbojka na pijesku u Hrvatskoj uglavnom razvija divlje i spontano, a manje planski. Također nedovoljna financijska, organizacijska i kadrovska podrška nadležnih institucija rezultirala je većom pojavom amaterskih turnira nižeg ranga. [6]

"Nakon odlaska VIP TOUR-a u Hrvatskoj interes za odbojkom na pijesku lagano pada, no ipak se održavaju turniri svjetskog i europskog ranga u mlađim dobnim kategorijama, kao i poneki seniorski turnir europskog ranga. Interes ponovno raste 2015. godine kada svjetska liga ponovno dolazi u Hrvatsku, konkretno u Poreč, i svrstava turnir u Poreču u najjače turnire na svijetu."[7]

FIVB Beach Volleyball World Tour je najviše rangirano natjecanje u odbojci na pijesku ikad održano u Hrvatskoj. Održana su 4 izdanja u Zagrebu i 4 izdanja u Poreču (tri 5-star i jedan 1-star event).

CEV Beach Volleyball Continental Cup, jedan iz serije kvalifikacijskih turnira za Olimpijske igre, održan je 2014. i 2019. u Umagu.[8][9]

Održani su challengeri Europske serije (VIP European Open Zagreb) u 3 navrata i challenger Svjetske serije (VIP FIVB Challenger Rab) 2004. godine.[10]

Pravila igreUredi

Većina pravila igre preuzeta su iz standardne odbojke, a dvije ključne razlike su vrsta terena (pijesak umjesto tvrdog parketa ili betona) te momčad koja se sastoji od dva igrača sa svake strane (a ne od 6 kao što je to slučaj u standardnoj odbojci). Evo ostalih glavnih razlika u pravilima odbojke na pijesku i dvoranske odbojke:

  • teren je veličine 8x8 metara, a ne 9x9 m kao kod dvoranske varijante
  • nije dozvoljeno igranje prstima iznad glave prilikom prijema servisa ili napada. Iznimno se dozvoljava igranje prstima iznad glave prilikom prijema smeča i to ako je putanja lopte iznad visine ramena igrača koji brani napad
  • standard za suđenje tzv. duple lopte prilikom igranja prstima iznad glave je znatno stroži
  • dodir bloka se uvijek broji kao prvi kontakt
  • zabranjen je mekan dodir prilikom kojeg igrač koristi vrške prstiju da odredi smjer lopte prema protivnikovom polju, već je za napad dozvoljen samo čvrsti udarac (smeč)
  • nešto blaži kriteriji vezani za prijam servisa


Karakteristično je i korištenje signala rukama kojima igrač pokazuje svom suigraču koji potez planira izvesti. Ti se signali izvode rukom iza leđa, što onemogućava protivnika da signal primijeti i prepozna. Uobičajeni signali su stisnuta šaka koja signalizira da igrač neće pokušati blok, jedan ispružen prsti koji javlja da će igrač blokom štititi moguć napad paralelom, te dva prsta koja signaliziraju pokušaj blokiranja dijagonale.

OpremaUredi

U slobodnoj varijanti sve što treba je odgovarajući ravni prostor na pješčanoj plaži ili terenu, odbojkaška lopta i mreža. Kako je riječ o športu koji je najčešće vezan uz plaže, natjecatelju su su skladu s tim uvijek bosi i često odjeveni u kupaće kostime, te dok će djevojke odabrati dvodijelni sportski kupaći kostim, muški često koriste nešto šire kupaće gaćice i majice bez rukava. Zbog sunca neizbježni detalj su i sunčane naočale ili kape s šiltom.

VidiUredi

Vanjske povezniceUredi

IzvoriUredi