Okcitanski jezici
Oksitanski jezik occitan, lenga d'òc | |
Države govorenja: |
Francuska, Španjolska, Italija |
Regije govorenja: |
Europa |
Broj govornika: | materinski jezik: 2 milijuna |
Rang: | |
Razredba: | indoeuropski jezici |
Jezični kôd | |
ISO 639-1: | {{{iso1}}} |
ISO 639-2: | {{{iso2}}} |
ISO 639-3: | [[iso639-3:{{{sil}}}|{{{sil}}}]] |
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika |
Okcitanski jezici (langue d'oc) ogranak iberoromanskih jezika koji se govore u departmana južne Francuske, te u nekim dijelovima Španjolske i Italije. Ovoj skupini pripada najmanje dva jezika[1] od kojih je živ jedino Okcitanski jezik a ima 6 dijalekata[2] od kojih su njih pet imali status posebnih individualnih jezika: overnjanski (Auvergnat [auv]), gaskonjski (Gascon [gsc]), langedoški (Languedocien [lnc]), limuzinski (Limousin [lms]) i provansalski (Provençal [prv]).
Drugi jezik bio je izumrli judeoprovansalski.[3] Gaskonjski se također ponekad smatra posebnim jezikom.[4]
JeziciUredi
- 1) Okcitanski jezik
- 2) Judeoprovansalski jezik, ili shuadit kojim su do 1977. govorili Židovi u departmanu Vaucluse u južnoj Francuskoj i u gradu Avignon.
- 3. Starookcitanski ili staroprovansalski [pro, povijesni je jezik i prethodnik današnjg provansalskog jezika]
IzvoriUredi
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Occitan
- ↑ The Shuadit Language. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2008. Pristupljeno 21. studenoga 2008.
- ↑ Occitan language
Vanjske povezniceUredi
- Ethnologue (14th)
- Ethnologue (15th)
- Tree for Oc Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2009.