Otvori glavni izbornik
Organizacija islamske suradnje
Flag of Organisation of Islamic Cooperation
(Zastava Organizacije islamske suradnje)
Članice Organizacije islamske suradnje
Nastanak 22. rujna 1969. (Rabat, Maroko)
Službeni jezici arapski, engleski, francuski
Članice 57 država, 5 država s promatračkim statusom
Sjedište Džeda (Saudijska Arabija)
Glavni tajnik Ekmeleddin İhsanoğlu

Organizacija islamske suradnje (arapski : منظمة التعاون الاسلامي‎; engleski: Organisation of Islamic Cooperation, OIC; francuski: Organisation de la Coopération Islamique, OCI) je međunarodna organizacija s trajnim izaslanstvom pri UN-u, koja okuplja 57 država u kojima je islam državna, većinska ili manjinska religija.

Do 28. lipnja 2011. ova organizacija zvala se Organizacija islamske konferencije (arapski: منظّمة المؤتمر الأسلامي Munazzamat al-mu'tamar al-islāmī; engleski: Organization of the Islamic Conference; francuski: Organisation de la Conférence Islamique)

PovijestUredi

25. rujna 1969. godine, veliki broj vođa islamskih zemalja sastao se u Rabatu u Maroku zbog slučaja paleža džamije al-Aksa u Jeruzalemu, kojeg je 21. kolovoza te godine podmetnuo australski protestantski ekstremist.

U ožujku 1970. godine održana je prva islamska konferencija ministara vanjskih poslova u Džedi. Stvoreno je glavno tajništvo koje je zaduženo za održavanje veza između zemalja članica i koordinaciju njihovim postupcima. U Džedi je od tad smješteno privremeno sjedište organizacije u iščekivanju tzv. oslobođenja Jeruzalema.

5. kolovoza 1990. godine, na konferenciji ministara vanjskih poslova u Kairu prihvaćena je Deklaracija o ljudskim pravima u islamu što je svojevrsna prilagodba ljudskih prava šerijatskom zakonu.

CiljeviUredi

Ciljevi Organizacije islamske konferencije koji su definirani poveljom stvorenom u Džedi u ožujku 1972. su:

  1. Učvršćivanje islamske solidarnosti između zemalja članica;
  2. Ojačavanje suradnje između zemalja članica na gospodarskim, društvenim, kulturnim, znanstvenim i drugim važnim poljima i savjetovanje među zemljama članicama unutar međunarodnih organizacija;
  3. Raditi na uklanjanju rasne diskriminacije i kolonijalizma u svim oblicima;
  4. Podnošenje odgovarajućih mjera kako bi se učvrsnuo mir i svjetska sigurnost osnovana na pravdi;
  5. Usklađivanje postupaka u svrhu očuvanja svetih mjesta, potpora borbi palestinskom narodu i pomoć u ostvarenju njihovih prava i oslobađanju njihova teritorija;
  6. Potpora svim muslimanima koji se bore za očuvanje svojeg dostojanstva, nezavisnosti i nacionalnih zakona;
  7. Stvaranje pogodne atmosfere za suradnju i razumijevanje između zemalja članica i drugih zemalja.

ČlaniceUredi

Punopravne članice
Država Godina
  Afganistan 1969. odgođeno članstvo od 1980. - ožujka 1989.
  Alžir 1969.
  Čad 1969.
  Egipat 1969 . odgođeno članstvo od svibnja 1979. - ožujka 1984.
  Gvineja 1969.
  Indonezija 1969.
  Iran 1969.
  Jemenska Arapska Republika 1969 . od 1990. kao Republika Jemen ujedinjena s DNR Jemen
  Jordan 1969.
  Kuvajt 1969.
  Libanon 1969
  Libija 1969.
  Malezija 1969.
  Mali 1969.
  Mauretanija 1969.
  Maroko 1969.
  Niger 1969.
  Pakistan 1969.
  Palestina 1969.
  Saudijska Arabija 1969.
  Senegal 1969.
  Sudan 1969.
  Somalija 1969.
  Tunis 1969.
  Turska 1969.
  Bahrein 1970.
  Katar 1970.
  Oman 1970.
  Sirija 1970.
  Ujedinjeni Arapski Emirati 1970.
  Sijera Leone 1972.
  Bangladeš 1974.
  Gabon 1974.
  Gambija 1974.
  Gvineja Bisau 1974.
  Uganda 1974.
  Burkina Faso 1975.
  Kamerun 1975.
  Irak 1976.
  Komori 1976.
  Maldivi 1976.
  Džibuti 1978.
  Benin 1982.
  Brunej 1984.
  Nigerija 1986.
  Azerbajdžan 1991.
  Albanija 1992.
  Kirgistan 1992.
  Tadžikistan 1992.
  Turkmenistan 1992.
  Zanzibar siječanj 1993. povučeno članstvo u kolovozu 1993.
  Mozambik 1994.
  Kazahstan 1995.
  Uzbekistan 1995.
  Surinam 1996.
  Togo 1997.
  Gvajana 1998.
  Obala Bjelokosti 2001.
Države promatračice
  Bosna i Hercegovina 1994.
  Srednjoafrička Republika 1997.
  Sjeverni Cipar 1979.
  Tajland 1998.
  Ruska Federacija 2005.
Promatračke muslimanske organizacije i zajednice
Moroska nacionalna oslobodilačka fronta 1977.
Promatračke islamske institucije
Parlamentarna unija zemalja članica OIK-a 2000.
Forum mladih islamske konferencije za dijalog i suradnju 2005
Promatračke međunarodne organizacije
Arapska liga 1975.
Ujedinjeni narodi 1976.
Pokret nesvrstanih 1977.
Organizacija afričkog jedinstva 1977.
Organizacija za gospodarsku suradnju 1995.

Pokušaji članstvaUredi

  •   Indija koja je druga zemlja na svijetu po broju muslimana (više od 175 milijuna) pokušala je dobiti status zemlje promatračice u OIK-u. Iako su mnoge članice podupirale ovu kandidaturu, Pakistan i druge zemlje su je blokirali. Smatra se da je kandidatura zaustavljena zbog statusa Kašmira, te zbog indijskog otvaranja diplomatskih odnosa s Izraelom 1992. i smanjenja potpore Palestini.
  •   Filipini su pokušali pridružiti se OIK-u, ali je to odbila muslimanska zajednica u državi. U ovoj većinski katoličkoj državi, muslimani čine oko 5% (4.5 milijuna) stanovništva.

Popis glavnih tajnikaUredi

Ovo je popis glavnih tajnika OIK-a od njezina stvaranja:

  1. Tunku Abdul Rahman (Malezija): (1971.-1973.)
  2. Hassan Touhami (Egipat): (1974.-1975.)
  3. Dr. Amadou Karim Gaye (Senegal): (1975.-1979.)
  4. Mr. Habib Chatty (Tunis): (1979.-1984.)
  5. Sharifuddin Pirzada (Pakistan): (1985.-1988.)
  6. Dr. Hamid Algabid (Niger): (1989.-1996.)
  7. Dr. Azeddine Laraki (Maroko): (1997.-2000.)
  8. Dr. Abdelouahed Belkeziz (Maroko): (2001.-2004.)
  9. Prof. dr. Ekmeleddin İhsanoğlu (Turska): (2005. do danas)

Bivši susretiUredi

Vanjske povezniceUredi