Osmi križarski rat je naziv za vojni sukob vođen 1270. godine kojeg je predvodio francuski kralj Luj IX. Vrlo brzo po stupanju na afričko tlo Luj umire od kuge, a veći dio vojske oboljeva. Vodstvo po smrti Luja IX. preuzima njegov brat Karlo I. Anžuvinac koji napuštaju Svetu Zemlju te križarska vojska odlazi natrag u Francusku.

Osmi križarski rat
SmrtLudvika91270.jpg
Smrt Luja IX. za vrijeme opsade Tunisa
Nadnevak 1270.
Lokacija Tunis, Egipat
Ishod
Sukobljeni
Royal Standard of the King of France.svg Kraljevina Francuska
Flag of the Kingdom of Naples.svg Kraljevina Napulj
Bandera de Reino de Navarra.svg Kraljevina Navara
Tunis hafsid flag.png Hafsidi
Vođe
Luj IX.
Tibalt II.
Karlo I. Anžuvinac
Muhammad I al-Mustansir
Vojne snage
nepoznato nepoznato

Sadržaj

UvodUredi

Odlaskom francuskog kralja Luja IX. i završetkom Sedmog križarskog rata, Sveta zemlja je ponovo utonula u svoje unutrašnje razmirice. Nakon nasilne Ajbakove smrti egipatsko prijestolje nasljeđuje njegov maloljetni sin Nour ad-Din Ali. Njegov namjesnik Kutuz ga ubija nakon dvije godine i preuzima vlast. U to vrijeme kreće mongolska invazija na islamske zemlje. Njima je pomagao i križarski knez Antiohije, Bohemond IV., čijom pomoći Mongoli zauzimaju brojne gradove. Ova osvajanja zaustavljena su bitkom kod Ain Jalut (3. rujna 1260.) u kojoj mamelučki zapovjednik Bajbars nanosi poraz Mongolima. Nakon toga Bajbars ubija i Kutuza i preuzima egipatsko prijestolje.

Dvadeset godina nakon Sedmog križarskog rata, pri kraju svoje vladavine i u životnoj dobi od 56 godina, Luj IX. je isplanirao postavljanje konačne europske kršćanske vlasti u Svetoj zemlji.[1] Osim toga, Luj IX. bio je dodatno uznemiren zbog Bajbarsovih napada na ostatke križarskih država. Godine 1268. pada Antiohija, a svi njeni stanovnici su bili zaklani.[1]

BorbeUredi

Pod utjecajem Karla I. Anžuvinca Luj vodi vojsku prema Tunisu, gdje počinje velika opsada grada. Dana 25. kolovoza 1270. umire kralj Luj, nakon čega se njegova vojska našla u teškoj situaciji. Karlo I. Anžuvinac, Lujev brat, uskoro stiže u Svetu zemlju i sklapa mir te izvlači ponešto križara iz zarobljeništva. Vojska engleskog kralja Henrika III., pod vodstvom princa Edvarda, koja je krenula u pomoć Lujevoj vojsci, vraća se u Englesku.

IzvoriUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Osmi križarski rat.
  1. 1,0 1,1 (engl.) The Crusades of St. Louis. Britannica. pristupljeno 5. veljače 2016.

PovezniceUredi