Otvori glavni izbornik
Otto Heinrich Warburg

Otto Heinrich Warburg (Freiburg, 12. listopada 1883. - Berlin, 1. kolovoza 1970.), njemački fiziolog i liječnik, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 1931. godine.

Sadržaj

Raniji životUredi

Rođen od oca Emila Warburga (obitelji koja je prešla sa židovske vjere na protestantizam krajem 16. stoljeća), kemičara a poslije znamenitog fizičara (predsjednik Fizikalno-tehničkog instituta početkom 20. stoljeća) i majke iz obitelji državnih službenika iz Badena.

Doktorat iz kemije zaslužio je 1906.g. Učio je od velikog Emil Fischera. Nakon studija kemije Otto je završio i studij medicine u Heidelberg u kod Ludolfa von Krehla 1911.g. Između 1908.g. i 1914.g. svoja istraživanja radio je u Italiji, u Napulju, u Stanici za morsku biologiju (ital. Stazione Zoologica).

Sudjelovao je u 1. svjetskom ratu kao konjanik gdje je zaslužio i Željezni križ. Pred kraj rata, napustio je vojsku na zamolbu Alberta Einsteina (koji je poznavao Ottovog oca), "kako ne bi bio izgubljen njegov talent" i pridružio mu se na sveučilištu.

Znanstveni rad i otkrićaUredi

Dok je boravio u Italiji Warburg je istraživao potrošnju kisika jajašaca morskih ježinaca poslije oplodnje, i dokazao je da nakon oplodnje brzina disanja raste čak i do šest puta. Također je dokazao da je željezo nužno za razvoj stadija larve.

Godine 1918. je postavljen za profesora biologije na Institutu Cara Wilhelma u Berlinu. 1931.g. je postao direktor odjela za fiziologiju stanice na tom institutu (danas se taj institut zove Institut Maxa Plancka).

Nakon povratka u Njemačku istraživao je metabolizam tumora i stanično disanje, posebno tumorskih stanica i 1931. godine dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za "otkriće prirode i načina rada respiratornih enzima stanice". [1] Poslije je (1953.g.) još jedan od znanstvenika iz Warburgovog laboratorija dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu: Hans Adolf Krebs za potpunu identifikaciju ciklusa limunske kiseline (Krebsov ciklus).

Hipoteza nastanka rakaUredi

Godine 1924. Warburg je zaključio da je rast raka prouzročen time što tumorska stanica proizvodi energiju (kao što je adenozin trifosfat - ATP) putem anaerobne fermentacije šećera (proces što se zove glikoliza), dok zdrava stanica pretvara šećer u energiju uz prisutnost kisika. On dalje zaključuje da je rak mitohondrijska disfunkcija.

"Rak kao nijedna druga bolest ima nebrojene sekundarne uzroke" zaključuje Warburg, a njegov često navođeni citat za primarni uzrok raka je: "... glavni uzrok raka je promjena normalne respiracije kisika u stanici sa anaerobnom fermentacijom šećera."

IzvoriUredi

  1. NobelPrize.org, The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1931 accessed April 20, 2007

Vanjske povezniceUredi