Otvori glavni izbornik

Otto Ludwig Preminger (Wiznitz, Austro-Ugarska 5. prosinca 1905. - New York, SAD, 23. travnja 1986.), bio je austrijsko-američki filmski redatelj, producent i glumac, poznat kao autor više film noira, književnih adaptacija i djela koja su utjecala na pomicanja granica cenzure u filmskoj emjetnosti. Njegov brat Ingo također je bio filmski producent.

Otto Preminger
Rodno ime Otto Ludwig Preminger
Rođenje 5. prosinca 1905.
Smrt 23. travnja 1986.
Zanimanje redatelj, producent, glumac
Godine rada 1931. - 1986.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

MladostUredi

Rođen je u Wiznitzu, danas Vyzhnytsia u Ukrajini, tada u Austro-ugarskoj, kao sin javnog tužitelja. U dobi od devet godina zajedno s obitelji seli se u Graz, gdje pohađa strogu katoličku školu. 1915. godine Premingerov je otac postavljen na visoku dužnost u ministarstvu pravosuđa te se obitelj seli u Beč, gdje često posjećuje kazalište, što je vjerojatno razlog Premingerove rane glumačke ambicije, i pridruživanja lokalnom kazališnom ansamblu.

KarijeraUredi

Nakon kraja prvog svjetskog rata ozbiljno razmatra mogućnost kazališne karijere, te s 16 godina glumi Lysandera u Shakepeareovom Snu ljetne noći. 1923. primljen je u bečki teatar Maxa Reinhartda, koji mu postaje učitelj i mentor. Nezadovoljan podređenom ulogom u Reinhardtovom teatru, napušta glumu i prelazi u režiju. 1934. emigrira u Sjedinjene Države, gdje nastavlja kazališnu djelatnost na Broadwayu i na dramskoj školi univerziteta Yale. 1935. dolazi u Hollywood gdje na filmu isprva glumi manje karakterne uloge. Nakon drugog svjetskog rata započinje uspješnu karijeru redatelja u Hollywoodu, te debitira noirom Laura, 1944. godine. Inovativni film s latentnom crtom nekrofilije, izazvao je kritike ali postigao i veliki uspjeh. 1940-ih snima i komercijalne filmove, no 1950-ih ostvaruje svoja najbolja djela: Angel Face (1952.), The Moon is Blue (1953.) i Carmen Jones (1954.) kojima izaziva žestoke polemike radi kreiranja opasnih i zavodničkih ženskih likova. Iste godine režira i Marilyn Monroe u filmu Rijeka bez povratka, povoljno primljenom kod kritike i publike. 1953. mestralno je odglumio nacističkog komandanta logora, Pukovnika Von Scherbacha u filmu Billyja Wildera Stalag 17. S filmom The Man with the Golden Arm otvoreno prikazuje ovisnost o drogama, što je tada na filmu bila tabu tema. Polovinom 1950-ih seli se u Francusku gdje snima film Bonjour Tristesse prema knjizi Françoise Sagan. Krajem 1950-ih vraća se u Sjedinjene Države i započinje niz uspješnih ostvarenja kao: Anatomija jednog umorstva, (1959.), Egzodus (1960.), Kardinal (1963.) i In Harm's Way. Aktivan je kao redatelj do 1979., kada snima svoj posljedni film, Ljudski faktor.

Izabrana filmografijaUredi

Vanjske povezniceUredi