Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća

Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća je naziv za četiri lokaliteta u Padovi u kojima se nalazi osam ciklusa fresaka u sakralnim i svjetovnim građevinama koje su naslikane od 1302. do 1397., a koji su 2021. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Ovi fresko-ciklusi, premda djelo različitih umjetnika za različite vrste pokrovitelja i unutar zgrada različitih funkcija, ipak odražavaju jedinstvo stila i sadržaja. Pored Giottovog ciklusa fresaka kapele Scrovegni, za koji se smatra da je označio početak revolucionarnog razvoja u povijesti zidnog slikarstva, tu su i drugi ciklusi fresaka različitih umjetnika kao što su: Guariento di Arpo, Giusto de' Menabuoi, Altichiero da Zevio, Jacopo Avanzi i Jacopo da Verona. One ilustriraju kako se tijekom stoljeća umjetnost freskoslikarstva razvijala uz novi kreativni poticaj i razumijevanje prostornog prikaza, što je naposljetku dovelo do pojave rane renesanse u Italiji.

Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća
Svjetska baština – UNESCO
Država	Italija
Godina uvrštenja	2021. (44. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii,
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1623
Koordinate	45°24′N 11°52′E
Padova class=notpageimage| Lokacija Padove u Italiji

Kapela Arena koju je oslikao Giotto di Bondone

Popis lokaliteta

Velika oslikana dvorana Palače Ragione

Kapela sv. Jakova u Bazilici sv. Antuna

Freske Katedralne krstionice

Oslikani Oratorij sv. Jurja

Freske Oratorija sv. Mihovila

Naziv	Slika	ID	Godina	Opis
Kapela Arena		1623-001	1303.-1305.	U oslikavanju kapele Giotto se bazirao na realističniji antički način slikanja. Njegove figure nisu bizantski stilizirane i izdužene nego trodimenzionalne, anatomski točne i odjevene u stvarnu odjeću koja prirodno pada, a ne vijugavu formaliziranu draperiju. Lica i geste su utemeljeni na podrobnom proučavanju stvarnih lica, a čvrsto oblikovane figure su suprotstavljene realističnom pejzažu koji je oblikovan poput kazališne scene za likove. Također, Giottov način prikazivanja ljudskih lica i emocija čini njegovo djelo potpuno drugačijim od njegovih suvremenika.
Crkva Eremitani		1623-001	1361.-1370.	Glavnu kapelu krasi Guarientov ciklus fresaka koji nakon ratnih razaranja pokriva samo lijevi (sjeverni) zid, s pričama o sv. Filipu i sv. Augustinu, te alegrijama o planetima i dobu čovjeka. Očito je kako je ovaj dio ukrasa pod utjecajem Giottovih obližnjih freska u kapeli Scrovegni. U kapeli obitelji Cortellieri, smještenoj na desnoj strani lađe, nalaze se ostaci slikovnog ciklusa Giusta de 'Menabuoija iz oko 1370. koji prikazuje Slavu sv. Augustina s vrlinama i slobodnim umjetnostima.
Palazzo della Ragione		1623-002	početak 14. st.	U velikoj dvorani (il Salone), sva četiri zida u cijelosti su zauzeta freskama. Dekoracija se sastoji od više od tri stotine različitih scena podijeljenih u dva dijela: gornji dio, koji datira iz petnaestog stoljeća, sadrži prizore koji se razvijaju na tri razine i pokazuje da svaki mjesec u godini odgovara određenim znakovima zodijaka, obrtima i karakterne osobine. Donji dio je manje gusto ukrašen i sadrži dijelove fresaka iz 14. stoljeća. Originalni slikovni ciklus pripisan je Giottu i prikazivao je četiri glavne kreposti, tri teološke kreposti, svece zaštitnike Padove (kao što su sv. Justina i Antun Padovanski), te crkveni doktori. Ti su vjerski prizori prošarani diskovima s prikazom životinja, ispod kojih su sjedili suci i bilježnici suda. U to je vrijeme nepismenost bila raširena, a oni koji su bili tuženi na suđenju bi dobivali karticu na kojoj je stajala figura životinje koja simbolizira suca koji je vodio suđenje, a koju su tako prepoznali i oni koji nisu znali čitati. Ovo je podsjetnik na izvornu funkciju palače, sudsku.
Loža palače Carraresi		1623-002	1339.-1343.	U stražnjim prostorijama nalazi se Sala delle Adunanze u kojoj se nalazi ono što je ostalo od privatne kapele. U njoj se nalaze neke Guarientove freske koje prikazuju biblijske prizore. Krov je bio ukrašen plavom bojom zlatnim zvijezdama i imao je drvene okrugle u sredini s prikazom Bogorodice s djetetom i četiri evanđelista.
Krstionica katedrale		1623-002	1375.-1376.	Freske se smatraju remek-djelom Giusta de Menabuoija kojega su pored padovanskih, inspirirale i strogi romanički i bizantski uzori. O tomu svjedoči freska u kupoli krstionice koja je organizirana oko Krista Pantokratora okruženog hipnotičkom višeslojnom trakom s anđelima i svecima koji se okreću, čije aureole u urednim redovima podsjećaju, gledano odozdo, na obilježja veličanstvene zlatarske umjetnosti. Slike koje prekrivaju zidove prikazuju epizode iz života sv. Ivana Krstitelja (lijevo od ulaza), Marije i Isusa. Iz analize stilskih odabira jasno je kako je korištenje retro uzora za Giusta bilo nešto što je namjerno odabirao u izražajne i simboličke svrhe. On je možda jedini slikar četrnaestog stoljeća u Padovi koji svjesno bira koji likovni jezik koristiti.
Bazilika i samostan svetog Antuna		1623-003	1376.-1379.	S desne strane lađe, nasuprot grobnice sv. Antuna, nalazi se velika kapela sv. Jakova koju je naručio Bonifacio Lupi 1370-ih u gotičkom stilu, s freskama na zidovima koji prikazuju priče o sv. Jakovu koje su naslikali Altichiera da Zevio i Jacopo Avanzi. Dvije su iznimke: prva je prizor snova kralja Ramira i bitke kod Clavija, koja je inspirirana španjolskom tradicijom, a druga je „Raspeće”, središnji i prevladavajući element dekoracije. Altichierovo „Raspeće” jedna je od najznačajnijih slika kasnog 14. stoljeća. Tu je i nekoliko freski koje je naslikao Girolamo Tessari.
Oratorij sv. Jurja		1623-003	1379.-1384.	Altichiero da Zevio je dva bočna zida podijelio u dvije trake koje se preklapaju: na lijevoj strani su scene iz Života sv. Aleksandrije (gore) i Svete Lucije (dolje). Na protupročelju su prikazani prizori iz Kristova djetinjstva, a stražnjim zidom dominira veliko „Raspeće” na kojem se nalazi Marijina krunidba između anđeoskih zborova. Arhitektonski dijelovi su složeni i savršeno integrirani u odvijanje scena, s dubokim pogledima iz perspektive. Stanje očuvanosti fresaka nije izvrsno, ali u najbolje očuvanim dijelovima očituje se iznimno profinjena igra svjetla i mekih nijansi s briljantnim kombinacijama, što je svojevrstan vrhunac slikarstva četrnaestog stoljeća.
Oratorij sv. Mihovila		1623-004	1397.	Jacopo da Verona je djelovao skoro jednog stoljeća poslije Giottova istraživanja koja su neizbrisivo utjecala na njegovu umjetnost. Ovo je ujedno i posljednji primjer fresko slikarstva u Padovi iz četrnaestog stoljeća. Njegov stil se smatra kao na puka imitacija velikih majstora svoga vremena, ali se vidi i njegova originalnost u ugodnom i tečnom pripovijedanju sakralnih motiva, te u ambijentalnom kontekstu bliskom tadašnjem gledatelju; u prikazu svakodnevnog života radnji i prikazivanju poznatih i kroničkih detalja.

Vanjske poveznice

• Residences of the Royal House of Savoy video (engl.)