Paolo Uccello, rođen kao Paolo di Dono, (Pratovecchio kraj Arezza, 1397.Firenca, 1475.), jedan je od najznačajnijih talijanskih ranorenesansnih slikara; pionir vizualne perspektive, koju je koristio kako bi dobio trodimenzionalno organiziran prostor. Radio je u kasnogotičkoj tradiciji i naglašavao je čiste boje (svijetle crvene, žute i zelene plohe stavlja uz crne konture ostvarujući oštre kontraste), za razliku od klasičnog realizma koji su slijedili ostali slikari tog razdoblja.

Paolo Uccello
rana renesansa
Paolo Uccello
Portret Paola Uccella, djelo nepoznatog umjetnika, Louvre
Rođenje 1397.
Pratovecchio, Italija
Smrt 1o. prosinca 1475.
Firenca
Vrsta umjetnosti slikarstvo freska
Praksa Firenca, Venecija, Padova, Urbino
Utjecao Piero della Francesca, Albrecht Dürer, Leonardo da Vinci
Utjecali Lorenzo Ghiberti, Gentile da Fabriano i Antonio Pisanello
Poznata djela Bitka kod San Romana
Nadgrobni spomenik sir Johnu Hawkwoodu
Sv. Juraj ubija zmaja
Noćni lov
Portal o životopisima
Bitka kod San Romana, oko 1438. – 1440., tempera na drvu, Galerija Uffizi, Firenca

Život i djelo uredi

 
Nadgrobni spomenik sir Johnu Hawkwoodu, oko 1436., freska, Firentinska katedrala

Izvori o životu Paola Uccella su relativno oskudni. Giorgio Vasari je o njemu napisao biografiju 75 godina poslije njegove smrti. Od 1407. sa samo deset godina je šegrtovao kod čuvenog firentinskog kipara Lorenza Ghibertija, gdje je započeo doživotno prijateljstvo s Donatelom. Ghiberti, Gentile da Fabriano i Pisanello su utjecali na njegov kasnogotički, narativni stil i strukturnu kompoziciju. Kasnije na njega utječe i Masaccio, posebice u slikanju ljudskoga lika.[1] Nadimak Uccello („ptičar”) je uzeo jer je uživao u slikanju biljaka i životinja, poglavito ptica.

Primljen je u slikarski ceh 1415. godine, a od 1424. samostalno je zarađivao kao slikar. Te godine je naslikao „Stvaranje i izgon“ u crkvi Santa Maria Novella u Firenci, kojom je dokazao svoju zrelost kao umjetnik. U to vrijeme učio je geometriju od Manetija, što ga je dovelo do rješenja problema perspektive i volumena.

U Veneciju je otputovao 1425. kako bi radio na mozaicima fasade crkve Svetog Marka. Postoje neki zapisi da je posjetio Rim prije povratka u Firencu 1431. Radio je i na freskama u Pratu i Bologni.

Uccello se vratio u Firencu gdje je veći dio svog života radio za različite crkve i pokrovitelje. Nadgrobni spomenik sir Johnu Hawkwoodu, monokromatsku fresku koja u svojoj plastičnoj monumentalnosti djeluje kao brončani kip,[1] naslikao je 1436., pokazujući svoje zanimanje za perspektivu. Tijekom 1443. slikao je figure na satu i vitraje firentinske katedrale.[2] Tijekom 1444. i 1445. radio je i u Padovi (likovi tzv. giganata u palači Vitaliani, uništeni),[1] te je ponovno u Firenci od 1447. do 1454., kad je naslikao Prizore monaškog života za crkvu San Miniato al Monte.

Oko 1450. do 1456. slikao je svoje čuvene slike: Sv. Juraj ubija zmaja (danas u Londonu i Parizu) i Bitka kod San Romana za palaču Medici (tri prizora danas razdvojeni u Firenci, Parizu i Londonu).[1] Bitka kod San Romana u tri prizora prikazuje pobjedu firentinske vojske nad sijenskom vojskom u bitci koja se odigrala 1432. godine. Na ovoj slici je posebnim perspektivnim oblikovanjem ostvario dubinu prizora živog bojnog polja.

U Urbinu je boravio od 1465. do 1469. i radio je za Kongregaciju Svetog Sakramenta („Legenda o hostiji”, 1467. – 69). Posljednje djelo mu je bilo Noćni lov (dva prizora, danas u muzeju Ashmolean u Oxfordu) iz oko 1470. Umro je 1475. u 78 godini života.

Preciznim analitičkim pristupom i znanstvenim metodama pokušao je slikati trodimenzionalne oblike i prostor. Perspektiva na njegovim slikama utjecala je na čuvene slikare kao što su Piero della Francesca, Albrecht Dürer i Leonardo da Vinci.

Izvori uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Paolo Uccello

Vanjske poveznice uredi