Wikipedija

Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 2020.


Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 2020.
Izborna lista glasovi
DPS
  
 35,06%
ZBCG
  
 32,55%
Mir je naša nacija
  
 12,53%
Crno na bijelo
  
 5,54%
SD
  
 4,10%
BS
  
 3,98%
SDP
  
 3,14%
Albanska lista
  
 1,58%
Albanska koalicija
  
 1,14%
Ostali
  
 4,47%
← 2016.
→ 2023.


Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 2020. održani su 30. kolovoza 2020. godine.

Kandidirane liste uredi

Kandidirale su se liste:[1]

  1. Socijaldemokrate – Ivan Brajović – Mi odlučujemo DOSLJEDNO
  1. Bošnjačka stranka – Ispravno – Rafet Husović
  2. Hrvatska građanska inicijativa (HGI) – Svim srcem za Crnu Goru
  3. SDP – Jaka Crna Gora!
  4. Hrvatska reformska stranka Crne Gore (HRS)
  5. dr Dritan Abazović – Crno na bijelo – dr Srđan Pavićević – (Građanski pokret URA, Stranka pravde i pomirenja, Grupe birača CIVIS i nezavisni intelektualci) – Građani!
  6. Albanska Koalicija „Jednoglasno“ Demokratska Partia, Demokratska Unija Albanaca i Demokratski Savez u Crnoj Gori
  7. Odlučno za Crnu Goru! DPS – Milo Đukanović
  8. Za budućnost Crne Gore – Demokratski front (Nova srpska demokratija, Pokret za promjene, Demokratska narodna partija), Socijalistička narodna partija Crne Gore, Prava Crna Gora, Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija, Partija udruženih penzionera i invalida, Jugoslovenska komunistička partija Crne Gore, Srpska radikalna stranka, Stranka penzionera invalida i socijalne pravde) – prosrpska koalicija
  9. Albanska lista – Genci Nimanbegu, Nik Gjeloshaj
  10. Aleksa Bečić – Miodrag Lekić – Mir je naša nacija – Demokrate – Demokratska Crna Gora – DEMOS – Partija penzionera invalida i restitucije – Građanski pokret Nova ljevica

Ozračje uredi

Mjesecima pred izbore, Crna Gora bila je pod velikim udarom velikosrpstva, osobito preko Srpske pravoslavne Crkve. Zadnji val nemira bio je zbog crnogorskog osporavanja pripadnosti imovine Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, koja je tu imovinu dobila otimanjem i nasilnim gašenjem Crnogorske pravoslavne Crkve nakon velikosrpske okupacije Crne Gore 1918. godine.[2] Uz to je Crna Gora skoro par godina bila destabilizirana nemirima, prosvjedima (prosvjednim procesijama protiv Zakona o vjerskim slobodama[3] i dr.), četničkim skupovima,[4] pritiscima iz Srbije[5][6][7][8] i Republike Srpske[9] pa i pokušajem puča, za što su svibnja 2019. nepravomoćno osuđeni čelnici oporbenog prosrpskog i proruskog Demokratskog Fronta (DF), Andrija Mandić i Milan Knežević, na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina zbog "sudjelovanja u organizaciji pokušaja terorističkog napada i prevrata na dan parlamentarnih izbora Crnoj Gori 16. listopada 2016. godine, radi sprječavanja ulaska Crne Gore u NATO".[10]

Budući da su nacionalne manjine u Crnoj Gori jezičac na vagi državotvornosti, i redovito se opredjeljuju za političke opcije samostalne Crne Gore, a protiv velikosrpske politike kojoj je središte u Beogradu, bile su izložene prijetnjama i drugim zastrašivanjima uoči izbora.[2]

     
Zdravko Krivokapić Aleksa Bečić Dritan Abazović

Odaziv uredi

Biračko pravo iskoristilo je 409.880 birača.[11]

Na izborima je relativni pobjednik Demokratska partija socijalista, stranka predsjednika Mile Đukanovića. Oporba je nastupila u tri različita saveza. Programi oporbenih saveza krajnje su odudarali, od zalaganja za bliže veze s Rusijom do ulaska u EU. Zajednička crta oporbe bilo je rušenje s vlasti stranke predsjednika Đukanovića, kojeg su optuživali za korupciju, umiješanost u organizirani kriminal i autoritarnost. Druga po broju osvojenih glasova je prosrpska koalicija "Za budućnost Crne Gore".[12] Hrvati su ostali bez mandata zbog unutarstranačkih sukoba i raskola u stranci i među biračima.[13]

Rezultati uredi

Rezultati izbornih lista:[14]

Stranka Br. glasova Postotak
DPS (Đukanović) 143.548 35,06%
Za budućnost Crne Gore (Krivokapić) 133.267 32,55%
Mir je naša nacija (Bečić) 51.297 12,53%
Crno na bijelo (Abazović) 22.680 5,54%
SD (Brajović) 16.769 4,10%
Bošnjačka stranka (Husović) 16.286 3,98%
SDP 12.839 3,14%
Albanska lista 6.488 1,58%
Albanska koalicija 4.675 1,14%
HGI 1.106 0,27%
HRS 496 0,12%

Polučeni mandati izbornih lista:[11]

  • Odlučno za Crnu Goru! DPS – Milo Đukanović - 30 mandata
  • koalicija Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava...) – 27 mandata
  • koalicija Aleksa Bečić – Miodrag Lekić – Mir je naša nacija – 10 mandata
  • platforma Dritan Abazović Crno na bijelo – Srđan Pavićević – (URA, SPP, CIVIS) – 4 mandata
  • Socijaldemokrati – Ivan Brajović – Mi odlučujemo dosljedno – 3 mandata
  • Bošnjačka stranka – “Ispravno – Rafet Husović” – 3 mandata
  • SDP – Jaka Crna Gora! – 2 mandata
  • Albanska lista – 1 mandat
  • Albanska koalicija – Jednoglasno – 1 mandat
  • Hrvatska građanska inicijativa (HGI) – Svim srcem za Crnu Goru – 0
  • Hrvatska reformska stranka Crne Gore (HRS) – 0

Izvori uredi

  1. ↑ (cg.) Admin: Rezultati parlamentarnih izbora po opštinama PVportal.me, 31. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  2. ↑ a b Petar Horvatić: (VIDEO) Velikosrbi i četnici u Crnoj Gori zastrašuju nacionalne manjine uoči nedjeljnih izbora – zašto? Narod.hr. 26. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  3. ↑ Narod.hr: (VIDEO) Ponovno napeto u Crnoj Gori: Uhićen episkop SPC-a, prosvjednici skandirali ‘Ustaše! Pustite vladiku!’ Narod.hr. 14. svibnja 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  4. ↑ Petar Horvatić: Srbi provociraju sukobe u Crnoj Gori: Održan veliki četnički skup u Beranama Narod.hr. 10. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  5. ↑ Petar Horvatić: (VIDEO) Pritisak na Crnu Goru: Teške optužbe iz SPC-a na račun predsjednika Mila Đukanovića! Narod.hr. 25. listopada 2019. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  6. ↑ ph, sv: Prosrpski zastupnici iz Beograda u Podogoricu došli zrakoplovom Vlade Srbije: Prijete nasiljem i pozivaju ratne suborce da budu spremni Narod.hr. 26. prosinca 2019. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  7. ↑ Petar Horvatić: U Beogradu nasilnici napali veleposlanstvo Crne Gore – sjećate li se napada na veleposlanstva SAD-a i Hrvatske? Narod.hr. 3. siječnja 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  8. ↑ Miroslav Herceg: Ništa se promijenilo nije od Arkanovih vremena: Velikosrpska politika i Delije koristi kako bi destabilizirala Crnu Goru uoči parlamentarnih izbora Narod.hr. 30. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  9. ↑ Miroslav Herceg: Uoči utakmice Borac-Sutjeska navijači Borca podržali ”događanje naroda” u Crnoj Gori: ”Banja Luka zove Nikšić – ne damo svetinje” Narod.hr. 25. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  10. ↑ HINA/ig: Presuda za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori: Čelnicima DF-a po pet godina zatvora Narod.hr. 9. svibnja 2019. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  11. ↑ a b (cg.) Redakcija Pobjede: UŽIVO CEMI: Odlučno za Crnu Goru 30 mandata, Za budućnost Crne Gore 27, Mir je naša nacija 10 mandata Pobjeda. 30. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  12. ↑ Mario Tomas/Dnevnik 2/B.A./HRT/M.Š./Hina: Službeni rezultati potvrdili pobjedu oporbe i odlazak Đukanovića s vlasti HRT. 31. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  13. ↑ HINA/ig: https://narod.hr/svijet/crna-gora-smijenjena-predsjednica-hgi-a-vucinovic-podnijela-tuzbu-upravnom-sudu Narod.hr. 11. lipnja 2019. Pristupljeno 6. rujna 2020.
  14. ↑ (cg.) Parlamentarni izbori 2020. Državna izborna komisija Crne Gore. Pristupljeno 6. rujna 2020.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Parlamentarni_izbori_u_Crnoj_Gori_2020.&oldid=6900102"