Otvori glavni izbornik

Obrazovanje i nagradeUredi

Diplomirao je na Sveučilištu u Chicagu 1935. godine. Magistrirao je na istom sveučilištu 1936. godine, a doktorirao na području filozofije 1941. godine na Harvardu. Bio je član mnogih udruženja (Vijeća za društvena istraživanja, Zaklade Ford). Primio je počasne doktorate na Sveučilištu u Chicagu i Sveučilištu Oberlin 1961. godine, Sveučilištu Indiana i Sveučilištu East Anglia u 1966. godini. Primio je nagradu David A. Wells 1941. godine i 1947. godine priznanje John Bates Clark koje mu je dodjelilo Američko ekonomsko uduženje (American Economic Association).

DjelaUredi

Njegovo prvo značajno djelo, Foundations of Economic Analysis (Osnove ekonomske analize) objavljeno je 1947. godine. U njemu je demonstrirao korištenje matematičkih metoda pri istraživanjima ekonomskih problema. Njegovo djelo Economics: An Introductory Analysis (Ekonomika - uvodna analiza, 1948.), postala je najbolje prodavana knjiga na području ekonomije svih vremena. Knjiga je prodana u više od milijun primjeraka i prevedena na više jezika. Posljednje izdanje knjige bilo je 1992., koje je profesor Sameulson napisao zajedno s W. D. Nordhausom, i obuhvaća makroekonomske i mikroekonomske probleme društva te razvoj ekonomske misli. Knjiga Linear Programming and Economic Analysis (Linearno programiranje i ekonomska analiza, 1958.) koju je napisao u suradnji s Robertom Dorfmanom i Robertom Solowom prikazuje kako se principi matematičke ekonomije primjenjuju na praktičnim problemima međunarodne ekonomije, transporta, marketinga, problemima proizvodnje i konkurentnosti. Na MIT je došao kao predavač 1940. godine. Od 1944. bio je djelatnik Radiation Laboratory te je od 1945. godine radio kao izvanredni profesor predmeta – međunarodni ekonomski odnosi na Fletcherovoj školi prava i diplomacije. Redovnim profesorom na MIT-u postao je 1947. godine. Profesor Samuelson često je radio kao savjetnik. Od 1941. do 1943. u Odboru za upravljanje nacionalnim resursima (zadužen za planiranje nastavka pune zaposlenosti za vrijeme rata); u Odboru za ratnu proizvodnju i Uredu za ratnu mobilizaciju i obnovu tijekom 1945. (ekonomski i opći plan); u Riznici Sjedinjenih Američkih Država od 1945. od 1952.; u Uredu za proračun, 1952.; u Savjetodavno-istraživackom odboru Komisije predsjednikovih državnih ciljeva (The Research Advisory Panel to the President's National Goals Commission), 1959. - 1960.; u Savjetodavnom odboru za ekonomski razvoj (The ResearchAdvisory Board Committee for Economic Development), 1960. Bio je član Nacionalne grupe za ekonomsko obrazovanje (The National Task Forceon Economic Education), 1960. - 1961. i radio kao konzultant za Rand Corporation od 1949. Neslužbeni savjetnik Riznice Sjedinjenih Američkih Država i Odbora gospodarskih savjetnika (The Council of Economic Advisors). Bio je ekonomski savjetnik senatoru, kandidatu i kasnije izabranom predsjedniku Kennedyu te je 1961. bio autor Izvještaja o stanju američkog gospodarstva (January 5, 1961. Samuelson Report on the State of the American Economy to President; Kennedy). Njegovo savjetovanje vlade donijelo mu je prepoznatljivost kao ekonomskog savjetnika te je 1965. odabran za predsjednika Međunarodnog gospodarskog udruženja.

Profesor Samuelson bio je aktivan u mnogim organizacijama. Član je Američke akademije znanosti i umjetnosti, Američkog filozofskog udruženja i Britanske akademije; član je i bivši predsjednik (1961.) Medunorodnog gospodarskog udruženja; član je i bivši predsjednik (1951.) Ekonometrijskog društva; član vijeća i podpredsjednik Gospodarskog društva. Profesor Samuelson objavio je brojne radove u časopisima i zbornicima koji su prikupljeni u djelu Collected Scientifte Papers (Sabrane znanstvene rasprave).

Dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju 1970. godine za ukupni teorijski rad i osobito za doprinose unapređenju razine znanstvene analize u ekonomskoj znanosti.