Pavao Crnjac
Pavao Crnjac (Donja Vast, 11. listopada 1942. – Zagreb, 4. prosinca 2020.)[1] je hrvatski rimokatolički svećenik Zagrebačke nadbiskupije i prevoditelj.
Pavao Crnjac | |
---|---|
Rođen | 11. listopada 1942. Donja Vast |
Umro | 4. prosinca 2020. Zagreb |
Zaređen | 28. lipnja 1970.[1] |
Portal o kršćanstvu | |
Portal o životopisima |
Životopis
urediMagistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu tezom o Antunu Kržanu, pod mentorstvom Ivana Goluba.[2] Dugo godina obnašao je dužnost rektora kapele Corpus Domini u Zagrebu. Pisao je znanstvene i stručne članke, između ostalog i za Zaprešićki godišnjak, zbornik Tkalčić, Ramski zbornik i dr. Pokretač je obilježavanja spomena odlaska braće Stipana i Marijana s Tribošića (Izbično), nosača duhana u Bosnu, koji su otišli na Donju Vast u župi Uzdolu, gdje su kupili zemljište, sagradili dom te zasnovali mnogobrojnu obitelj s brojnim potomstvom. Na tu je temu snimio dokumentarni film.
Preveo je s talijanskog na hrvatski djelo Gianfranca Ravassija Un mese con Maria (Jedan mjesec s Marijom : 31 biblijska slika o Mariji) i Teresija Bosca Ukrali ste mi srce : novi životopis sv. Ivana Bosca (Don Bosco: una biografia nuova ). S njemačkog je na hrvatski zajedno s Ivanom Čehokom preveo djelo Johannesa Hirschbergera Mala povijest filozofije (Kleine Philosophiegeschichte).
Uređivao je salezijanski časopis Don Bosco danas. Uredio je knjigu Koraci zajedničkom stazom: spomenica Salezijanske klasične gimnazije, Križevci, Rijeka: 1959-1985. , zbornik radova XV. i XVI. katehetske ljetne škole u Šibeniku 1986. i Subotici 1987. Odgoj i predanje vjere. Priredio je antologiju Pjesme Mariji: izbor recitacija za Marijina slavlja, zbornik recitacija za liturgijska slavlja (Božić, Uskrs, Bogu Ocu i Stvoritelju, Isusu Kristu, Duhu Svetomu i svetim zaštitnicima) Poezija blagdanskom trenutku, zbirku recitacija za prigodna slavlja u župnoj zajednici Poezija zajedničkoj radosti .
Izvori
uredi- Obilježena obljetnica 100. godina od iseljenja braće Crnjac s Tribošića na Uzdol Izbično online, piše Tihomir Crnjac, 17. rujna 2012.
- Broj 1-4 (2009)/1-2 (2010), Knjiga kronike, piše Robert Kupčak
- ↑ a b Informativna katolička agencija / Novosti: Preminuo vlč. Pavao Crnjac, objavljeno i pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Golub, ivan. Dva jubileja jedne katedre, Bogoslovska smotra, sv. 59, br. 3-4 (1989.), str. 464. (Hrčak)
Vanjske poveznice
uredi- Zaboravljeni Stepinčev zavjet Veritas, br. 11 (2004.), razgovarao s Pavlom Crnjcem Ivan Penava