Pavlinska pjesmarica

Pavlinska pjesmarica je hrvatska crkvena pjesmarica za liturgijsku glazbu. Spada među najkorištenije hrvatske crkvene pjesmarice i najstarija je među njima. Sastavili su ju pavlini i objavljena je 1644. godine.[1] Predstavlja kompendij svoje vrste različitih crkvenih tekstova te nabožnih pjesama na latinskom i kajkavskom književnom jeziku. Dijelom je opsežnijega rukopisnog Pavlinskog zbornika, danas pohranjenog u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Hrvatska pošta objavila je 20. lipnja 1994. poštansku marku na temu ove pjesmarice, a autor je akademski slikar Zlatko Keser.[2]

Donosi donosi 19 božićnih napjeva.[3] Spada u najvrjednije ranobarokne spomenike hrvatske kulture. Prva je (zasad) poznata rukopisna zbirka jednoglasnih napjeva, nabožnih pjesama nastala u Hrvatskoj i za uporabu u Hrvatskoj. [4] Nije puka podudarnost da su ju sastavili pavlini. Njima je glazba bila sastavni dio redovničkog života, jer sedam puta dnevno mole i pjevaju u koru. U povijesti umjetnosti i crkvenoj glazbi često se ističe pavlinski doprinos crkvenomu pjevanju, što je potvrđivano ostavštinu crkvenih orgulja te podatcima o liturgijskim knjigama i zbirkama popijevaka.[5]

IzvoriUredi

  1. Župa sv. Križ Novi Zagreb - Siget i Trnsko Cithara Octochorda (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  2. Hrvatska pošta Pregled poštanskih maraka - Broj: 110: POVIJEST HRVATSKE GLAZBE-PAVLINSKA PJESMARICA (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  3. Laudato Slavko Nedić: Imate li još malo vremena za Božić 1. dio , 2. siječnja 2012. (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  4. Metelgrad Pavlinski zbornik : 1644. - , Knjižnica i čitaonica ˝Fran Galović˝ Koprivnica, Fakultet organizacije i informatike Varaždin. Izdanje HAZU 1991. (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  5. Hrčak Vladimir Horvat - Ivana Klinčić: PAVLINSKI GLAZBENI PRIRUČNICI, KAJ, L, Zagreb 3-4 (2017), str. 153 (pristupljeno 5. travnja 2020.)