Pelješki most

most

Pelješki most je most u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj koji premošćuje Malostonski zaljev između Komarne na kopnu i Brijeste na poluotoku Pelješcu i tako cestovno ostvaruje kontinuitet teritorija Republike Hrvatske prekinut uskim koridorom kojim Bosna i Hercegovina kod Neuma izlazi na more.

Pelješki most
Gradilište Pelješkog mosta u srpnju 2021.
Osnovni podatci
Premošćuje Malostonski zaljev
Mjesto Komarna, Brijesta
Vrijeme gradnje od 23. travnja 2018.
Projektanti i izvođači radova
Projektant Marjan Pipenbaher
Graditelj China Road and Bridge Corporation
Tehnički podatci
Ukupna dužina 2404 m
Visina mosta 55 m
Širina mosta 21 m
Najveći raspon 285 m
Koordinate 42°55′00″N 17°32′00″E / 42.91666667°N 17.53333333°E / 42.91666667; 17.53333333
Pelješac bridge location map.svg

Ideju o gradnji mosta prvi put je 1997. godine objavio dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje (SDP). Most je 2000. dodan u prostorni plan županije, a onda su 2005. i 2007. svečano otvarani radovi na izgradnji kojom je do 2010. bilo realizirano tri posto prvotnog projekta, uz utrošenih 246 milijuna kuna i tek 71 milijun kuna ostvaren gradnjom.[1][2] Hrvatska 2013. pristupa Europskoj uniji, čime se otvara mogućnost da ona sufinancira izgradnju; godine 2015. iz fondova unije Hrvatskoj je odobreno 330 milijuna eura za financiranje 85 % troškova gradnje. Natječaj raspisan 2017. godine u travnju 2018. dobiva kineska tvrtka China Road and Bridge Corporation s ponudom od 2 milijarde kuna i rokom izgradnje od 36 mjeseci.[1]

U srpnju 2021. godine postavljen je posljednji segment grede mosta, a kraj radova na mostu očekuje se do kraja godine. Pristupne ceste s nekoliko vijadukata i tunela neće biti završene do srpnja 2022. godine.[3]

Most je ovješenog tipa, ukupne duljine 2404 m sa šest glavnih stupova i trinaest raspona od čelika duljine od 72 do 285 metara, prema dizajnu Marjana Pipenbahera iz slovenske tvrtke Ponting.[4][5] Visinom od 55 metara udovoljilo se zahtjevu Bosne i Hercegovine za osiguranjem nesmetanog prolaska brodova do Neuma. Dubina mora pod mostom iznosi gotovo stalnih 27 metara, a zbog tla sastavljenog od debelih naslaga gline i mulja cijeli most je temeljen na stotinu metara dugačkim čeličnim cijevima promjera dva metra zabijenim u morsko dno. Lokacija mosta podložna je djelovanju jakih vjetrova i nalazi se u zoni znatne seizmičke aktivnosti. Most se nalazi u osjetljivom ekološkom području Malostonskog zaljeva koji je 1983. proglašen rezervatom prirode u moru, a zaštićen je i ekološkom mrežom Natura 2000.[5]

Povijest izgradnjeUredi

 
Ugradnja posljednjeg segmenta, srpanj 2021.
 
Stup i kabeli, srpanj 2021.

Geološka struktura tla u području mosta istraživana je od 2004. do 2011. u šezdeset bušotina koje su išle 130 m ispod dna, a izvoditelj je 2018. po novom projektu istražio dodatnih sedamnaest.[5][6] Prvotni dizajn[7] autora sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta nikad nije realiziran, a projekt kojim je osigurano financiranje fondova Europske unije, 357 milijuna eura bespovratnih sredstava ili 85 posto prihvatljivih troškova koji se procjenjuju na ukupno 420 milijuna eura,[8] bio je onaj Marjana Pipenbahera.[5]

Ugovor o gradnji Pelješkoga mosta potpisan je 23. travnja 2018. s kineskom tvrtkom China Road and Bridge Corporation. Na gradilište 27. prosinca 2018. doplovljava kineski potopni brod Zhen Hua 7 s tri manja plovila i velikom dizalica za postavljanje pilota. Dopremljena su brodom i dva testna pilota i dovedeni kineski radnici koji će raditi na gradnji. Stometarske cijevi zabijaju se u dno na mjestima gdje će biti stupovi mosta, a na njima se na dnu izlijevaju betonski temelji, betonska naglavnica, i na njoj stupovi, piloni, mosta.[9] Prvi pilot u dno je nakon višednevnog odgađanja zbog jakog juga postavljen 20. siječnja 2019. godine.[10]

 
Pogled na zaljev i stupove mosta, lipanj 2020.


Dovršetak prve faze gradnje mosta obilježen je 11. travnja 2019. za posjeta kineskog premijera Lija Keqianga summitu Kina + 16 i pratećem poslovnom forumu u Dubrovniku. Li i hrvatski premijer Andrej Plenković otkrivaju spomen-ploču i zajedničkim pritiskanjem tipkala pokreću zabijanje najdužeg, 128-metarskog čeličnog pilota.[11]

Brod Da Yu Sia s prvih dvadeset i devet dijelova čelične konstrukcije doplovio je 24. veljače 2020. nakon jednomjesečne plovidbe iz Kine na sidrište kod luke Ploče.[12] Neki stupovi mosta već su bili dovršeni i pripremljeni za montažu prvih raspona. Velika dizalica s broda je dijelove mosta iskrcavala na plutajuće platforme koje su potom remorkeri odvlačili do mjesta za ugradnju.[13]

 
Gradilište pristupne ceste na Pelješcu, lipanj 2021.

Do kraja srpnja 2021. postavljeni su i zavareni svi segmenti mosta, a preostaje postavljanje hidroizolacije, ograde i asfaltiranje prometnice. Na kopnenoj strani kod Komarne cestu od 2 km koja most spaja s Jadranskom magistralom grade China Road and Bridge Corporation i Strabag. Na Pelješcu se gradi 30 km nove ceste: na dijelu od mosta do postojeće ceste Strabag je probio tunele od 500 i 2500 metara, a grade se vijadukti od 80, 150 i 500 metara, a ostatak od 18 km gradi tvrtka Avax s vijaduktom od 200 m kao i dvama tunelima od 1300 m i mostom od 500 m kojim će u sklopu stonske obilaznice biti premošćen Stonski kanal.[3]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Pajić, Darko. 18. travnja 2018. Sanader ga 'gradio' dvaput: Kako smo čekajući gradnju Pelješkog mosta izgubili najmanje 14 godina. Novi list. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2021.
  2. Žabec, Krešimir. 24. kolovoza 2011. Nikad ispričana priča o Pelješkom mostu: Tri puta živio, tri puta umro, tri vlade mučio je gradnjom. Jutarnji list. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  3. 3,0 3,1 Jutarnji list - Pogledajte dizanje zadnjeg dijela Pelješkog mosta, doznali smo kada će biti pušten u promet. Jutarnji list. 23. srpnja 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2021. Pristupljeno 26. srpnja 2021.
  4. Pelješac Bridge. www.ponting.si. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Pipenabher, Marjan. 24. prosinca 2018. Projektiranje i analiza mosta Pelješac. Elektronički zbornik radova Građevinskog fakulteta. 8 (16)
  6. Počela probna bušenja tla za temelje – Vijesti — Dubrovački vjesnik. web.archive.org. 16. listopada 2012. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  7. Radić, Jure; Šavor, Zlatko; Hrelja, Gordana; Mujkanović, Nijaz. Most Pelješac. www.casopis-gradjevinar.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2017. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  8. Plenković potpisao ugovor s kineskim konzorcijem o izgradnji Pelješkog mosta, poslao poruku BiH i ustvrdio: 'Ovako Hrvatska postaje jedinstvena'. jutarnji.hr (engleski). Pristupljeno 25. travnja 2018.
  9. Na gradilište Pelješkog mosta stigao kineski potopni brod s testnim pilonima. Dubrovački vjesnik. 27. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2021. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  10. HRT: Postavljen prvi stalni pilot Pelješkog mosta. Hrvatska radiotelevizija. 20. siječnja 2019. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  11. HRT: Li Keqiang i Andrej Plenković obišli gradilište Pelješkog mosta. Hrvatska radiotelevizija. 8. kolovoza 2020. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  12. HRT: Stigao brod s čeličnom konstrukcijom za Pelješki most. Hrvatska radiotelevizija. 24. veljače 2020. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  13. HRT: Kineski radnici na Pelješkom mostu ne posustaju. web.archive.org. 1. ožujka 2020. Pristupljeno 22. srpnja 2021.

Vanjske povezniceUredi