Pelješki most

most

Pelješki most je most u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj koji premošćuje Malostonski zaljev između Komarne na kopnu i Brijeste na poluotoku Pelješcu i tako cestovno ostvaruje kontinuitet teritorija Republike Hrvatske prekinut uskim koridorom kojim Bosna i Hercegovina kod Neuma izlazi na more.

Pelješki most
Pelješki most
Osnovni podatci
Premošćuje Malostonski zaljev
Mjesto Komarna, Brijesta
Vrijeme gradnje od 23. travnja 2018.
Projektanti i izvođači radova
Projektant Marjan Pipenbaher
Graditelj China Road and Bridge Corporation
Tehnički podatci
Ukupna dužina 2404 m
Visina mosta 55 m
Širina mosta 21 m
Najveći raspon 285 m
Koordinate 42°55′00″N 17°32′00″E / 42.91666667°N 17.53333333°E / 42.91666667; 17.53333333
Pelješac bridge location map.svg

Ideju o gradnji mosta prvi put je 1997. godine objavio dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje (SDP). Most je 2000. dodan u prostorni plan županije, a onda su 2005. i 2007. svečano otvarani radovi na izgradnji kojom je do 2010. bilo realizirano tri posto prvotnog projekta, uz utrošenih 246 milijuna kuna i tek 71 milijun kuna ostvaren gradnjom.[1][2] Hrvatska 2013. pristupa Europskoj uniji, čime se otvara mogućnost da ona sufinancira izgradnju; godine 2015. iz fondova unije Hrvatskoj je odobreno 330 milijuna eura za financiranje 85% troškova gradnje. Natječaj raspisan 2017. godine u travnju 2018. dobiva kineska tvrtka China Road and Bridge Corporation s ponudom od 2 milijarde kuna i rokom izgradnje od 36 mjeseci.[1]

U srpnju 2021. godine postavljen je posljednji segment grede mosta, a kraj radova na mostu očekuje se do kraja godine. Pristupne ceste s nekoliko vijadukata i tunela neće biti završene do srpnja 2022. godine.[3]

Most je ovješenog tipa, ukupne duljine 2404 m sa šest glavnih stupova i trinaest raspona od čelika duljine od 72 do 285 metara, prema dizajnu Marjana Pipenbahera iz slovenske tvrtke Ponting.[4][5] Visinom od 55 metara udovoljilo se zahtjevu Bosne i Hercegovine za osiguranjem nesmetanog prolaska brodova do Neuma. Dubina mora pod mostom iznosi gotovo stalnih 27 metara, a zbog tla sastavljenog od debelih naslaga gline i mulja cijeli most je temeljen na stotinu metara dugačkim čeličnim cijevima promjera dva metra zabijenim u morsko dno. Lokacija mosta podložna je djelovanju jakih vjetrova i nalazi se u zoni znatne seizmičke aktivnosti. Most se nalazi u osjetljivom ekološkom području Malostonskog zaljeva koji je 1983. proglašen rezervatom prirode u moru, a zaštićen je i ekološkom mrežom Natura 2000.[5]

Povijest izgradnjeUredi

 
Ugradnja posljednjeg segmenta, srpanj 2021.
 
Stup i kabeli, srpanj 2021.

Geološka struktura tla u području mosta istraživana je od 2004. do 2011. u šezdeset bušotina koje su išle 130 m ispod dna, a izvoditelj je 2018. po novom projektu istražio dodatnih sedamnaest.[5][6] Prvotni dizajn[7] autora sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta nikad nije realiziran, a projekt kojim je osigurano financiranje fondova Europske unije, 357 milijuna eura bespovratnih sredstava ili 85 posto prihvatljivih troškova koji se procjenjuju na ukupno 420 milijuna eura,[8] bio je onaj Marjana Pipenbahera.[5]

Ugovor o gradnji Pelješkoga mosta potpisan je 23. travnja 2018. s kineskom tvrtkom China Road and Bridge Corporation. Na gradilište 27. prosinca 2018. doplovljava kineski potopni brod Zhen Hua 7 s tri manja plovila i velikom dizalica za postavljanje pilota. Dopremljena su brodom i dva testna pilota i dovedeni kineski radnici koji će raditi na gradnji. Stometarske cijevi zabijaju se u dno na mjestima gdje će biti stupovi mosta, a na njima se na dnu izlijevaju betonski temelji, betonska naglavnica, i na njoj stupovi, piloni, mosta.[9] Prvi pilot u dno je nakon višednevnog odgađanja zbog jakog juga postavljen 20. siječnja 2019. godine.[10]

 
Pogled na zaljev i stupove mosta, lipanj 2020.
 
Gradilište pristupne ceste na Pelješcu, lipanj 2021.

Dovršetak prve faze gradnje mosta obilježen je 11. travnja 2019. za posjeta kineskog premijera Lija Keqianga summitu Kina + 16 i pratećem poslovnom forumu u Dubrovniku. Li i hrvatski premijer Andrej Plenković otkrivaju spomen-ploču i zajedničkim pritiskanjem tipkala pokreću zabijanje najdužeg, 128-metarskog čeličnog pilota.[11]

Brod Da Yu Sia s prvih dvadeset i devet dijelova čelične konstrukcije doplovio je 24. veljače 2020. nakon jednomjesečne plovidbe iz Kine na sidrište kod luke Ploče.[12] Neki stupovi mosta već su bili dovršeni i pripremljeni za montažu prvih raspona. Velika dizalica s broda je dijelove mosta iskrcavala na plutajuće platforme koje su potom remorkeri odvlačili do mjesta za ugradnju.[13]

Do kraja srpnja 2021. postavljeni su i zavareni svi segmenti mosta, a preostaje postavljanje hidroizolacije, ograde i asfaltiranje prometnice. Na kopnenoj strani kod Komarne cestu od 2 km koja most spaja s Jadranskom magistralom grade China Road and Bridge Corporation i Strabag. Na Pelješcu se gradi 30 km nove ceste: na dijelu od mosta do postojeće ceste Strabag je probio tunele od 500 i 2500 metara, a grade se vijadukti od 80, 150 i 500 metara, a ostatak od 18 km gradi tvrtka Avax s vijaduktom od 200 m kao i dvama tunelima od 1300 m i mostom od 500 m kojim će u sklopu stonske obilaznice biti premošćen Stonski kanal.[3]

 
Most i ceste u izgradnji

IzvoriUredi

  1. a b Pajić, Darko. 18. travnja 2018. Sanader ga 'gradio' dvaput: Kako smo čekajući gradnju Pelješkog mosta izgubili najmanje 14 godina. Novi list. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2021.
  2. Žabec, Krešimir. 24. kolovoza 2011. Nikad ispričana priča o Pelješkom mostu: Tri puta živio, tri puta umro, tri vlade mučio je gradnjom. Jutarnji list. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  3. a b Žabec, Krešimir. 23. srpnja 2021. Jutarnji list - Pogledajte dizanje zadnjeg dijela Pelješkog mosta, doznali smo kada će biti pušten u promet. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2021. Pristupljeno 26. srpnja 2021.
  4. Pelješac Bridge. ponting.si. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  5. a b c d Pipenabher, Marjan. 24. prosinca 2018. Projektiranje i analiza mosta Pelješac. Elektronički zbornik radova Građevinskog fakulteta. 8 (16)
  6. Počela probna bušenja tla za temelje – Vijesti — Dubrovački vjesnik. web.archive.org. 16. listopada 2012. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  7. Radić, Jure; Šavor, Zlatko; Hrelja, Gordana; Mujkanović, Nijaz. Most Pelješac. www.casopis-gradjevinar.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2017. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  8. Plenković potpisao ugovor s kineskim konzorcijem o izgradnji Pelješkog mosta, poslao poruku BiH i ustvrdio: 'Ovako Hrvatska postaje jedinstvena'. Jutarnji list (engleski). Pristupljeno 25. travnja 2018.
  9. Na gradilište Pelješkog mosta stigao kineski potopni brod s testnim pilonima. Dubrovački vjesnik. 27. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2021. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  10. HRT: Postavljen prvi stalni pilot Pelješkog mosta. Hrvatska radiotelevizija. 20. siječnja 2019. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  11. HRT: Li Keqiang i Andrej Plenković obišli gradilište Pelješkog mosta. Hrvatska radiotelevizija. 8. kolovoza 2020. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  12. HRT: Stigao brod s čeličnom konstrukcijom za Pelješki most. Hrvatska radiotelevizija. 24. veljače 2020. Pristupljeno 22. srpnja 2021.
  13. HRT: Kineski radnici na Pelješkom mostu ne posustaju. web.archive.org. 1. ožujka 2020. Pristupljeno 22. srpnja 2021.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Pelješki most