Otvori glavni izbornik

Pero Tutavac Bilić (ponekad Petar Tutavac, Dančanje, 9. srpnja 1913.Buenos Aires (Bonezajer), 9. listopada 1985.), hrvatski publicist, pisac, prevoditelj i jezikoslovac. Tutavac je bio neumornim promicateljem hrvatske kulture i hrvatskoga jezika u Argentini.[1]

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Tutavac je u Argentinu stigao poslije Drugoga svjetskoga rata. Bio je novinarom, te se je istim poslom nastavio baviti i nakon dolaska u Argentinu. Dobro je poznavao Savića Markovića Štedimliju.[2]


Jezikoslovno djelovanjeUredi

Njegovo se ime spominje kao jedno od značajnijih jezikoslovnih imena u hrvatskomu iseljeništvu, zajedno s imenima Branka Franolića u Engleskoj, Vinka Grubišića i Antuna Kneževića u Njemačkoj, te Krste Spalatina i Ante Kadića u SAD-u.[3]

Tutavac je svoj pravopis temeljio na ikavici, a kako piše u Pogovoru njegovoga Pravopisa hrvatskog jezika, pomogli su mu kao suradnici: Zvonimir Fržop, Ante Gazzari (Tonko), Vladislav Luburić i Aleksandar Zoričić, te hrvatski pisci i književnici Željko Bebek, Stipan Fištrović, Duško Kalebić i Nikola Kežić i drugi čija imena zbog raznovrsnih razloga nije spomenuo. Osobitu zahvalu dao je Frani Joviću čije su kritičke napomene posebno pridonijele njegovomu ostvaraju. Tutavac je svoj Pravopis dovršio 18. kolovoza 1971.,[4] dok je pogovor napisao ranije, 9. srpnja 1971. godine.[5] Peti dio Pravopisa je trebao biti Pravopisni Ričnik u istom obimu kao i sam Pravopis. Jedna od odrednica njegovoga Pravopisa je i preuzimanje zemljopisnih naziva iz jezika posrednika u slučajevima dalekih krajeva (primjerice: Bombay, Burma, Peking), [6] te isto tako i imena i prezimena iz dalekih krajeva (Gamal Abdel Nasser).[7] U Pravopisu i u Sedam pečeta hrvatske povistnice naglašava pravo crnogorskoga naroda na svoju samobitnost, na crnogorski jezik[8] i crnogorsku državu.[9] Tutavac je u hrvatsku abecedu uveo posebne znakove za slovo : Ď i ď, te preuzeo iz Akademijina Rječnika umjesto slova nj znakove Ń i ń, dok je umjesto slova lj uveo znakove Ł i ł.[10]

PrevoditeljstvoUredi

Preveo je djelo Joséa HernándezaEl Gaucho Martín Fierro, koje je tiskao 1972., 1976. i 1978. godine. Djelo je predstavio široj javnosti 20. srpnja 1977. u argentinskomu P.E.N.-u. Tutavac se pokazao vrsnim poznavateljem hrvatske epske narodne poezije, deseterac mu se odlikuje pravim ritmom, a prijevode krasi ljepota i unutarnji sklad.

Njegovim je zalaganjem 1981. godine osnovana Udruga prevoditelja Martín Fierro, kojoj je Tutavac bio tajnikom.

Tutavčeve ocjeneUredi

U Argentini je ranih 1960-ih Tutavac Bilić u cilju spašavanja hrvatskoga jezika osnovao izdavačku kuću Napridak, koja je objavila nekoliko – najvećma Tutavčevih – knjižica pisanih ikavicom.[3] Po Tutavčevim riječima, u to se vrijeme u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj pisalo po naređenju iz Beograda. Svitlenik i Napridak su imali za cilj vratiti Hrvatima njihov izvorni jezik.[3] Po Tutavcu, nova partizanska Jugoslavija, ne samo da je nastavila s provođenjem starog četničkog plana ― već je otvoreno nastupila i s tzv. srpsko-hrvatskim pravopisom, u kojemu, prema njihovom vlastitom priznanju imade tek 10 posto hrvatskih riči (podcrtao P. T. B.).[3]


DjelaUredi

(popis nepotpun)
  1. Petar Tutavac, »Zašto se stanovnici Glavica preseljuju« // Napretkova Uskrsna knjiga, Sarajevo, 4/1938., str. 80. – 83.
  2. Svitnjaci, Sarajevo : Tisak "Nove tiskare", 1942.
  3. Petar Tutavac, »Pozlaćena zemlja« // Hrvatski narod, Zagreb, 6/1944., br. 923., str. 11. – 12.
  4. Petar Tutavac, »Neretvanske lađe i njihovi graditelji« // Hrvatski narod, Zagreb, 7/1945., br. 1132., str. 3.
  5. Petar Tutavac, »Gradnja neretvanskih lađa i građevno tvorivo« // Hrvatski narod, Zagreb, 7/1945., br. 1267., str. 6.
  6. Hrvatski jezik nad ponorom : (srbijanštine po emigrantskom tisku), Buenos Aires : Napridak, 1963.
  7. Autodiskvalifikacija nekih profesora, Buenos Aires : Napridak, 1965.
  8. Tu bo beša ― pervoe, Buenos Aires : Napridak, [1970.]
  9. Pravopis hrvatskog jezika : [posvećuje Otcu Hrvatske Kńiževnosti : Marku Maruliću, Splićaninu, prigodom 450-godišńice tiskańa »Judite« 1521 ― 1971.]. Priručno izd., Buenos Aires : Svitlenik, 1971.
  10. Preveo je djelo Joséa Hernándeza – Martín Fierro, Svitlenik, 1972., 1976. i 1978.
  11. Opržena Iskra ili Nepobitni dokaz različitosti hrvatskoga i srbskog jezika, Buenos Aires : Svitlenik, 1975.
  12. Na izvorištu hrvatstva : Jadran, Buenos Aires : Svitlenik, 1979.
  13. Sedam pečeta hrvatske povistnice, Buenos Aires : Akademija hrvatskog jezika, Svitlenik, 1984.

ČasopisiUredi

(popis nepotpun)

U Mendozi je pokrenuo tromjesečnik Napridak (1954.[1] – 1967.). Pomoću časopisa zagovara uvođenje ikavice kao temelja za hrvatski književni i narodni jezik. U cilju spašavanja hrvatskoga jezika osnovao je i izdavačku kuću Napridak.[3] Poslije prestanka lista Napridak pokrenuo je s nekoliko profesora hrvatskoga jezika tromjesečnik Svitlenik (1968.) s istim ciljem. Svitlenik, kńiževno-znanstveni tiskopis izvornim hrvatskim jezikom i pravopisom; izlazio je do 1985. godine. Tutavac je surađivao u Studia Croatica, Hrvatskoj reviji, Hrvatskomu narodu, Večernjoj pošti i drugdje. Tutavac je bio jedno vrijeme urednik »Hrvatske«, ali je odstupio, jer se nije slagao s J. Markovićem i njegovim nastupima.

Uredio djelaUredi

(popis nepotpun)
  • Los Croatas en Mendoza y en el mundo, Mendoza : "Jadran", 1954.
  • Išidice, Vladislava Luburića, 1973. (17. siječnja 1974.)

Unutarnje povezniceUredi

LiteraturaUredi

  • Aleksandar Zoričić, »Pero Tutavac-Bilić: P. T. B. ― Hrvat–Dalmatin–Ilir« // Hrvatska revija. 35. (1985.) 4. Nekrolozi, str. 766. – 767.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Ljeposav Perinić, »Pero Tutavac Bilić – In memoriam« // Studia Croatica, vol. 99., Año XXVI – Octubre – Diciembre 1985., página 332.
  2. Sedam pečeta hrvatske povistnice, str. 13.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Vinko Grubišić, »Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu«. U zborniku: Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt (uredile), Drugi hrvatski slavistički kongres : (Osijek, 14. – 18. rujna 1999.). Knjiga I., Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001., ISBN 953-175-112-9, str. 401. – 408. (citirano sa str. 407.).
  4. Pero Tutavac, Pravopis hrvatskog jezika : Priručno izdańe, Buenos Aires : Svitlenik, 1971., str. 34.
  5. Tutavac, 1971., 106.
  6. Tutavac, 1971., 89.
  7. Tutavac, 1971., 91.
  8. Pravopis hrvatskog jezika, str. 91.
  9. Sedam pečeta hrvatske povistnice, str. 13.
  10. Tutavac, 1971., 3.