Otvori glavni izbornik
Petar Guberina

Petar Guberina (Šibenik, 22. svibnja 1913. - Zagreb, 22. siječnja 2005.), hrvatski jezikoslovac, fonetičar, teoretičar stilistike kao znanosti.

Akademik Petar Guberina ukazivao je na strukturne odlike ljudskoga uma u njegovoj najsloženijoj komunikacijskoj funkciji - govornoj, gestovnoj i mimičkoj. Obznanio je prostore ljudske komunikacije u kojima se stvaraju i rastvaraju forme koje otkrivamo ili ih još uvijek nastojimo otkriti kao govorne, jezične i metajezične najrazličitijih razina naše ljudskosti. Proučavao je njihovo nastajanje, ljepotu postojanja u govornoj afektivnosti, spoj ideja sa slojevitim stvarnostima konteksta, ljudskom fiziologijom, konkretnim i apstraktnim značenjima koje donose intonacijske i druge govorne promjene jezičnom iskazu - u zvuku (danas toliko stvaranom, globalno razmjenjivanom, prodavanom...) i pokretu, u formama i nasuprot formi jezika. Znanstvenom je preciznošću multidisciplinarno dosegao prostore slušanja složenog zvuka, glasa, perceptivnih fonetskih optimala i razumijevanja, nagovijestivši transdisciplinarne razine informacijske i komunikacijske organizacije koje generacije na njegovu tragu tek počinju otkrivati. Neurolog klase Lurie, semiotičar i pragmatičar prije Marshalla McLuhana, kibernetičar govornih sprega klase Norberta Wienera, osnivač brojnih rehabilitacijskih, tzv. SUVAG - "Systeme Universel Verbotonal d'Audition Guberina" centara diljem svijeta, priznat ali neprimjereno i nedostatno citiran. U polju suvremene komunikologije Guberinino je fundamentalno djelo [Zvuk i pokret u jeziku i Verbotonalna teorija za koju je u svojim predavanjima isticao da bi ju trebali primjenjivati samo stručnjaci filoloških disciplina] a na polju jezikoslovne kroatistike, Guberinino su najvažnije djelo Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, objelodanjene u doba relativne slobode Banovine Hrvatske 1940.

Dijalektičar i filozof, unosio je proučavanje interkulturne komunikacije i poštivanje kulturne raznolikosti bivajući u tim pitanjima uzorom i podrškom državnicima kakav je bio Josip Broz Tito ili Senghor, član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti vraćao je naočigled mnogih osporavatelja, pojedince, starce i najmlađe u svijet zvuka i govora – u svijet humanosti, svijet liječenja i govorne rehabilitacije, međujezičnog sporazumijevanja i razumijevanja među ljudima, narodima, nesvrstanim i svrstanima.

Odškrinuo je čovječanstvu vrata novih tajni ljudske komunikacije i znanstvenog proučavanja komunikacije govorom, ritma kao nositelja misli i osjećaja, ukazao na granularne partitivnosti semiotičkih razina koju i jedan jedini fonem može nositi, na semiotičku mnogostrukost koja se može ostvariti i u vremenskom razmaku fonema (i stoga potrebnih razina komunikacijskog proučavanja struke fonetike). Na takvoj mnogostrukoj granularnosti ostvarujući posebnosti zagrebačke fonetske škole' utemeljio je i Studij eksperimentalne i teorijske fonetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Tijekom uspješnog rada u SUVAG-u uz profesora Petra Guberinu profilirali su se mnogi stručnjaci koji su polazeći od verbotonalne metode kasnije dali i svoj vlastiti doprinos metodi. Između mnogih s profesorom su djelovali profesor dr. sc. Mihovil Pansini, profesor Aldo Gladić, profesor Mladen Lovrić te oni orijentirani audio elektroakustičnim ostvarenjima profesorovih zamisli, navedimo neke: Zlatko Ribič, Zoran Šonc, Vlado Kozina, Boris Krsnik... Ipak, njegovi dugogodišnji najbliži suradnici bili su: njegov tehnički suradnik i realizator Žarko Nikin u laboratoriju za niske frekvencije na Odsjeku za fonetiku te sa istog odsjeka prof. dr. sc Ivo Škarić koji je niz godina razvijao hrvatsku teorijsku i primijenjenu fonetsku znanost, zasnivao primjenu fonetike u kliničkom radu te razradio poluoktavne perceptivne optimale u govoru.

Vanjske povezniceUredi