Petar I., vojvoda od Bourbona


Petar I. (1311. - 19. rujna 1356.), bio je francuski plemić te vojvoda od Bourbona poslije 1342. Potječe iz vladarske kuće Bourbon.

Petar I.
vojvoda od Bourbona
Pierre Ier.jpg
vojvoda
Vladavina 1342. - 19. rujna 1365.[1][2]
Prethodnik Luj I.
Nasljednik Luj II. (kao vojvoda od Bourbona)
Jakov I. (kao grof od Marchea)
Puno ime
Petar I. Bourbon
Titule
vojvoda od Bourbona, grof od Clermonta-en-Beauvaisisa, grof od Marchea
Rođenje 1311. (ne zna se točan datum) [1]
nepoznato
Smrt 19. rujna 1356. [1]
Poitiers, Akvitanija, Francuska [1]
Pokop Samostan sv. Jakova, Pariz
Plemićka kuća/obitelj Bourbon[1]
Supruga Izabela Valois[2]
Djeca
Luj II., Ivana, Blanka, Bona, Katarina, Margareta, Izabela, Marija
Otac Luj I.[2]
Majka Marija od Avesnesa[2]
Vjera Katoličanstvo

ŽivotopisUredi

Rani životUredi

 
Grb kuće Bourbon

Petar I. je rođen 1311. godine kao sin Luja I., prvog vojvode od Bourbona (Petar je bio drugi koji nosi tu titulu[1]). Malo je toga poznato o njegovom djetinjstvu. Zna se da je živio sa svojim roditeljima, braćom i sestrama te da je bio katolik.

Sudjelovao je u nekoliko ranijih situacija Stogodišnjeg rata 1337. godine. U ljeto 1339. sudjelovao je u borbi gdje je propao plan biskupa od Beauvalaisa da osvoji Bordeaux, koji je u to doba bio pod kontrolom Engleske.

U jesen 1341. sudjelovao je u kampanji Ivana II. u Bretanji, francuskoj pokrajini koja je tada bila pod engleskom vlašću.[1]

Bio je prisutan na krunidbi pape Klementa VI. 19. svibnja 1342.[3] U ljetu iste godine je zajedno s grofom od Eua branio Francusku od napada iz sjevernih grofovija pod engleskom vlašću, dok je kralj Filip VI. ratovao u Engleskoj. Te godine je postao i vojvoda.[1]

U kolovozu 1343. je zajedno s grofom od Albona sudjelovao na mirovnoj konferenciji u Avignonu, ali je to bilo beskorisno, većinom zbog tadašnjeg engleskog kralja Edvarda III., koji je odbijao pristati na francuske mirovne uvjete.[1]

Namjesnik u LanguedocuUredi

 
Grofovija Languedoc, gdje je Petar I. trebao biti kraljev namjesnik

8. kolovoza 1345. kralj Filip VI. je pozvao Petra i rekao mu da će ga postaviti kao namjesnika u jednoj grofoviji na jugu Francuske. No njegov protivnik je bio Henrik, tada grof od Derbyja (a kasnije i vojvoda od Lancastera), koji je iskrcao cijelu svoju vojsku u gradu Bordeauxu dan kasnije, s ciljem da zaustavi Petra, pobijedi ga u bitci i on bude gospodar Languedoca.

Petar I. je otišao u Languedoc u rujnu, mjesec dana kasnije, kako bi preuzeo tu titulu. No dočekao ga je Henrik i započeo bitku. No Henrik je pobijedio francusku vojsku i osvojio grad Bergerac. Petar je poslao glasnike u mjesto Angouleme i okupio novu vojsku, kojom je zapovjedao vojvoda od Normandije, kasnije poznat kao francuski kralj Ivan II. Nova borba je počela 21. listopada, i grof od Derbyja je ponovo pobijedio. Čuvši to vojvoda od Normandije je otišao a vojska se raspala.

Grof od Derbyja je iskoristio zbunjenost i nedostatak zapovjednika te je osvojio tvrđavu La Reole. Petar je opet pokušao pobijediti Henrika, ali nije uspio a mnogi vojnici su poginuli. Ivan I., grof od Armagnaca je također pokušao pobijediti Henrika, ali ni on nije uspio.

Napokon, u zimi 1346. Petar je skupio novu vojsku zajedno s biskupom od Beuvaisa, koja je bila u gradu Toulouseu. Papa Klement ih je financirao, želeći se osvetiti jer je grof od Derbyja uhvatio i zatočio njegovog nećaka. Princ Ivan im je poslao i mnoge plemiće: grofa od Eua, vojvodu od Burgundije, grofa od Brienne... Pridružio im se i Ivan II., no on je uskoro morao ići pomoći na sjever u Normandiju boriti se protiv Edwarda III... A Petar nije postao kraljev namjesnik.

Misije i bitkeUredi

 
Bitka za Poitiers, u kojoj je Petar I. sudjelovao i na kraju umro

U lipnju 1347. je sudjelovao u pregovorima oko Calaisa. Idućih godina je također sudjelovao na mnogobrojnim misijama, kao što je posjet kralju Karlu od Navare u veljači 1354. godine.

Sudjelovao je u Bitci za Poitiers 19. rujna 1356. godine, gdje je bio jedan od zapovjednika. Petar je poginuo u toj bitci te je sahranjen u pariškoj Crkvi Sv. Jakova.

ObiteljUredi

Oženio se 25. siječnja 1336. Izabelom Valojskom, s kojom je imao osmero djece, jednog sina i sedam kćeri[2]:

  • Luj II. (1337. - 1410.) - najstariji sin i treći vojvoda od Bourbona
  • Ivana (1338. - 1378.) - udala se za kralja Karla V.
  • Blanka (1339. - 1361.) - udala se za kralja Petra od Kastilje
  • Bona (1341. - 1402.) - udala se za Amadea VI., grofa od Savoja
  • Katarina (1342. - 1427.) - udala se za Ivana VI., grofa od Harcourta
  • Margareta (1344. - 1416.) - udala se za vikonta od Tartasa
  • Izabela (1345.)
  • Marija (1347. - 1401.) - upraviteljica Poissyja

IzvoriUredi