Petar Keglević (VII.)
Za druga značenja pogledajte Petar Keglević (razdvojba).Petar VII. Keglević (Péter Keglevich; Lobor, oko 1660. – Lobor, 30. svibnja 1724.[1]), poznat i kao Petar Keglević Bužimski, je bio hrvatski plemić, namjesnik i vojni zapovjednik. Član obitelji Keglević bio je vrhovni zapovjednik, general, namjesnik hrvatskog bana i mađarski grof.
| Petar VII. Keglević | |
|---|---|
| |
| Životopis | |
| Rođenje | |
| oko 1660. | Lobor, Banska Hrvatska |
| Smrt | |
| 30. svibnja 1724. | Lobor, Banska Hrvatska |
| Otac | barun Ladislav Keglević |
| Majka | barunica Rozina Ratkaj |
| Supruga | grofica Marija Ivana Orehovečki |
| Djeca | 3 |
| Barun | prije 1687. |
| Grof | 4. kolovoza 1687. |
| Portal o životopisima | |
Obitelj uredi
Keglević je rođen oko 1660. godine od oca baruna Ladislava Keglevića (1627. – 1665.) i majke barunice Rozine Ratkaj.[2] Unuk je baruna Petra V. Keglevića Bužimskog, hrvatskog vojskovođe i ljetopisca[3][4][5] i praunuk baruna Jurj Keglevića, hrvatskog banovca, te čukununuk baruna Nikole Istvánffyja, povjesničara, političar i pjesnika. Potomak je hrvatsko-slavonsko-dalmatinskiog bana Petra II. Keglevića Bužimskog.[6]
Životopis uredi
Završio studij filozofije na Sveučilištu u Grazu 1679. godine. Ženidbom je stekao vlastelinstvo Mali Kalnik i Guščerovec, a nakon parnice koju je od 1690. do 1699. vodio sa Zagrebačkim kaptolom i Siščanima vlastelinstva Blinje i Totuševinu.[1] U nasljedstvo je dobio dvorac u Svetom Križu Začretju.
Sudjelovao u Velikom turskom ratu, osobito se istaknuvši u odbrani Beča 1683. godine kada je skupio i uzdržavao vojsku o vlastitu trošku.[7] Kralj Leopold I. Habsburgovac mu je zbog vojnih zasluga na Saboru u Požunu 4. kolovoza 1687. godine dodijelio grofovski naslov, skupa s izvanjim stricem Nikolom iz mađarke grane obitelji. Imenovan je kraljevskim savjetnikom 1694. godine. Iste godine postao je i vrhovni zapovjednik dijela Banske krajine u Pounju, na kojoj se dužnosti spominje i do 1701. Sudjelovao je u oblikovanju pojedinih točaka mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine i kao član više saborskih povjerenstava za razgraničenje i uređenje državne granice s Osmanskim Carstvom.[1]
Keglević je od 1702. godine obnašao dužnost banskoga namjesnika u vojnim i političkim poslovima. Nakon smrti bana Adama Batthyánya 1703. godine predložen je za bana, no nije izabran.[7] Iste godine po izbijanju ustanka Franje II. Rákóczyja preuzeo je obranu granica na Dravi. Kralj Leopold I. imenovao ga je vrhovnim kapetanom vojske Kraljevstva 1705. godine.[7]
Kralj Josip I. imenovao ga je velikim županom Požeške županije 1707. godine, kao i vrhovnim zapovjednikom pograničnih postrojba 1708. godine.[1] Na Hrvatskom saboru 1711. godine izabran je u svečano izaslanstvo koje je u Beču pozdravilo novoga kralja Karla III. Njegova suradnja sa zagrebačkim biskupom Mirkom Esterházyjem osjetila se na Saboru, osobito 1712. godine pri donošenju Hrvatske pragmatičke sankcije. Pošto se zbog bolesti povukao s dužnosti banskoga namjesnika 1712. godine, bio je član povjerenstava za uređenje granica Hrvatske vojne krajine na Savi, prema Kranjskoj i na Uni.[7]
Keglević je omogućio tiskanje djela Pavaoa Rittera Vitezovića Bosna captiva u Trnavi 1712. godine. U Krapini je na brijegu povrh franjevačkoga Samostana svete Katarine dao 1705./1707. godine sagraditi kapelicu svetog Josipa.[8] U samostanskoj crkvi 1713. dao je oslikati i pozlatiti oltar te ispred crkve podignuti kip Blažene Djevice Marije. Keglević je 1714. godine obnovio je i krapinsku utvrdu.[1]
Umro je 1724. godine u Loboru. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Krapini.[1]
Brak i potomstvo uredi
Keglević je oko 1692. godine[1] oženio groficu Mariju Ivanu (oko 1668. – 1738.), kćerku grofa Stjepana Orehovečkog.[9] Imali su troje djece:[10]
- Grof Ladislav, II. (oko 1693. – 1735.); oženio 1722. godine u Beču freifrau Francisku Thavonath s kojom je imao sina grofa Petra VIII.
- Grofica Kristina Marija (c. 1698. – 1750.); udala se za Josipa Ratkaja.
- Grof Aleksandar (1706. – 1752.); oženio 1736. godine groficu Maria Annu Teodoru Petazzi od San Servola s kojom je imao troje djece, uključujući grofa Josipa.
Sin Ladislav te unuci Petar i Josip bili su veliki župani Požeške županije. Kćerka Petra VIII. je grofica Katarina Patačić.[10]
Izvori uredi
- ↑ a b c d e f g Petar VII. Keglević, enciklopedija.hr Pristupljeno 12. siječnja 2020.
- ↑ Petar VII. Keglević, geneanet.org Pristupljeno 12. siječnja 2020.
- ↑ Petar V. Keglević, enciklopedija.hr Pristupljeno 12. siječnja 2020.
- ↑ Ladislav I. Keglević, geneanet.org Pristupljeno 12. siječnja 2020.
- ↑ Peter V. Keglevih de Buzin, geni.com Pristupljeno 12. siječnja 2020.
- ↑ Keglevići, enciklopedija.hr Pristupljeno 12. siječnja 2020.
- ↑ a b c d Petar VII. Keglević, Leksikografski zavod Miroslav Krleža Pristupljeno 12. siječnja 2020.
- ↑ Krapina – Samostan sv. Katarine, ofm.hr Pristupljeno 18. siječnja 2020.
- ↑ Countess Johanna Marija Katarina Keglevich de Buzin, geni.com Pristupljeno 12. siječnja 2020.
- ↑ a b KEGLEVIĆ, plemićka obitelj (XIV–XIX. st.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža Pristupljeno 12. siječnja 2020.