Otvori glavni izbornik

Petar Pekić (mađ: Pékity Péter) (Gornji Sveti Ivan, Mađarska, 1896. - 1965.) je bio bački hrvatski povjesničar, slavist i književnik.

Svojim djelima je ušao u antologije proze (roman) i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

U političkom životu, bitno je njegovo sudjelovanje 22. rujna 1919. u bunjevačkom poslanstvu koje je otputovalo u Pariz na mirovnu konferenciju sa inozemnim diplomatima.

1936. su u odboru za proslavu 250. obljetnice dolaska jedne grupe Bunjevca i preuzimanja vlasti u Subotici bili Blaško Rajić, Ivan Malagurski Tanar, Miroslav Mažgon, Petar Pekić, dr Mihovil Katanec, Albe Šokčić, Ivan Kujundžić, Kata Taupert i drugi. Inicijator i pokrovitelj akcije bio je biskup Lajčo Budanović, [1]

  • prijevodi
  • Voltaire: Moj boravak u Berlinu, 1951.
  • povijesna
  • Povijest oslobođenja Vojvodine, Grafika, Subotica, 1939.
  • Vae victis : ili pobijanje kritike dra Dušana Popovića i Vase Stajića, Subotica, 1930.
  • Propast Austro-Ugarske Monarhije : i postanak nasljednih država, Grafika, Subotica, 1937.
  • Povijest Hrvata u Vojvodini : od najstarijih vremena do 1929. godine, Matica hrvatska, Zagreb, 1930.

IzvoriUredi

  1. Hrvatska revija Stevan Mačković: Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.)
  • Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini - antologija, Književna revija Osijek, 3.-4., 2008, 3.-474.

Vanjske povezniceUredi


      Nedovršeni članak Petar Pekić koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


      Nedovršeni članak Petar Pekić koji govori o hrvatskom književniku iz Mađarske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.