Wikipedija

Pete Rademacher

Thomas Peter Rademacher, poznatiji kao Pete Rademacher (Tieton, Washington, SAD, 20. studenog 1928.) je bivši američki boksač u teškoj kategoriji. Natjecao se u amaterskom a potom u profesionalnom boksu dok je na Olimpijadi u Melbourneu 1956. postao olimpijski pobjednik u svojoj kategoriji. U olimpijskom finalu je za svega dvije i pol minute nokautirao sovjetskog protivnika Leva Muhina.[1] Sam nokaut bio je sam po sebi impresivan jer je Muhin dotad bio neporažen u stotinu borbi.[1]

Pete Rademacher

Osobni podatci
Pravo ime i prezime Thomas Peter Rademacher
Nadimak Pete
Težinska kategorija teška
Državljanstvo američko
Nadnevak rođenja 20. studenog 1928.
Mjesto rođenja Tieton, Washington, SAD
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 23
Pobjeda 15
Poraza 7
Neriješenih 1
Nagrade i dostignuća
Boks
Olimpijske igre
zlato Melbourne 1956. teška

Karijera uredi

Pete Rademacher se počeo baviti boksom kao svojevrsnim oblikom rehabilitacije tijekom oporavka od reumatske groznice koju je imao kad je pohađao vojnu školu.[2] Ubrzo se pokazao odličnim te je osvojio nekoliko Zlatnih rukavica (Golden Gloves) u Seattleu.[3] Ti uspjesi su mu onemogućili da se natječe na boksačkom NCAA prvenstvu tijekom studija na Sveučilištu Washington State. Zbog toga se dvije godine bavio američkim nogometom i bejzbolom.

Iako je zbog slomljene ruke propustio nacionalne kvalifikacije za Olimpijadu u Helsinkiju, Rademacher se nastavio baviti amaterskim boksom te je na Olimpijadi u Melbourneu 1956. osvojio zlato u teškoj kategoriji. Do samoga vrha stigao je s tri uzastopna nokauta svojih protivnika što je istinski rekord u olimpijskom boksu. Zbog toga mu je dodijeljena čast nošenja američke zastave prilikom svečane ceremonije zatvaranja Olimpijskih igara.[3]

Nakon uspjeha u amaterskom, Rademacher je prešao u profesionalni boks s ciljem da postane svjetski prvak u teškoj kategoriji. To mu je omogućeno već u debiju protiv Afroamerikanca Floyda Pattersona. Ipak, Patterson se pokazao boljim te je nokautirao svojeg protivnika u šestoj rundi. Rademacher je izgubio i sljedeću borbu protiv Zore Folleyja[3] ali je nakon toga uslijedio niz od šest pobjeda. Zanimljivo je da mu je meč s Ralphom Schneiderom sudio veliki Rocky Marciano.

Među svojim pobjedama, Rademacher je uvrstio i onu protiv kanadskog Hrvata Georgea Chuvala u meču koji je trajao deset rundi.[4]

Posljednju borbu imao je 1962. godine protiv Boba Olsona nakon čega se sportski umirovio.[3] Ukupno gledajući, njegova karijera u profesionalnom boksu je neznatna u usporedbi s uspjesima u amaterskom boksu gdje je osvajao regionalne, vojne i nacionalne naslove[1] a kao krunu karijere i olimpijsko zlato. Tu je i skor od 72:7.[1]

Nakon sportskog umirovljenja, Rademacher je započeo uspješnu poslovnu karijeru kao prodavač te je patentirao nekoliko inovacija. Bio je predsjednik u nekoliko tvrtki, uključujući i Kiefer-McNeil čiji je jedan od vlasnika bio olimpijski plivač Adolph Kiefer. Također, radio je i kao instruktor pucanja, boksački promotor i sudac te ima i zakladu koja se bori protiv raka.[1]

Mečevi u profesionalnom boksu uredi

Rezultat Omjer Protivnik Razlog Runda Datum Mjesto održavanja Bilješka
Pobjeda 15-1-4   Bobo Olson NO 10 3. travnja 1962.   Honolulu, SAD
Poraz 14-1-7   Karl Mildenberger bokovi 10 20. siječnja 1962.   Dortmund, Njemačka
Pobjeda 14-1-6   Buddy Turman tehnički nokaut 9 30. studenog 1961.   Dallas, SAD
Poraz 13-1-6   Archie Moore tehnički nokaut 6 23. listopada 1961.   Baltimore, SAD
Poraz 13-1-5   George Logan nokaut 2 17. kolovoza 1961.   Boise, SAD
Poraz 13-1-4   Doug Jones nokaut 5 29. travnja 1961.   New York, SAD
Pobjeda 13-1-3   Dan Vanderford nokaut 1 14. travnja 1961.   Gastonia, SAD
Pobjeda 12-1-3   Harvey Taylor nokaut 1 22. veljače 1961.   Yakima, SAD
Pobjeda 11-1-3   Donnie Fleeman NO 10 23. siječnja 1961.   Seattle, SAD
Pobjeda 10-1-3   Willi Besmanoff NO 10 13. prosinca 1960.   Cleveland, SAD
Pobjeda 9-1-3   Kirk Barrow PO 10 8. prosinca 1960.   Spokane, SAD
Pobjeda 8-1-3   George Chuvalo NO 10 19. srpnja 1960.   Toronto, Kanada
Pobjeda 7-1-3   LaMar Clark tehnički nokaut 10 29. lipnja 1960.   Salt Lake City, SAD
Poraz 6-1-3   Brian London nokaut 7 26. travnja 1960.   London, UK
Neriješeno 6-1-2   Ulli Ritter bodovi 10 8. travnja 1960.   Berlin, Njemačka
Pobjeda 6-0-2   Ulli Nitzschke nokaut 7 6. veljače 1960.   Frankfurt, Njemačka
Pobjeda 5-0-2   Johnny York bodovi 8 9. prosinca 1959.   Cleveland, SAD
Pobjeda 4-0-2   Buddy Keener nokaut 1 12. studenog 1959.   Columbus, SAD
Pobjeda 3-0-2   Calvin Butler NO 10 29. rujna 1959.   Miami, SAD
Pobjeda 2-0-2   Ralph Schneider tehnički nokaut 3 17. rujna 1959.   Greenville, SAD
Pobjeda 1-0-2   Eldridg Thompson tehnički nokaut 5 13. kolovoza 1959.   Columbus, SAD
Poraz 0-0-2   Zora Folley nokaut 4 25. srpnja 1958.   Los Angeles, SAD
Poraz 0-0-1   Floyd Patterson nokaut 6 22. kolovoza 1957.   Seattle, SAD Borba za naslov svjetskog prvaka.
  • NO, nepoznata, anonimna odluka sudaca (UD, unanimous decision)
  • PO, podijeljena odluka sudaca (SD, split decision)

Izvori uredi

  1. ↑ a b c d e PETE RADEMACHER: THE MOST AMBITIOUS PRO DEBUT OF ALL
  2. ↑ Suspicion Grows That Marciano Is Using Role As Coach Of Rademacher As Stepping Stone To Comeback Try
  3. ↑ a b c d Where Are They Now: Pete Rademacher
  4. ↑ What’s the Definition of Toughness and Courage? CHUVALO!

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pete_Rademacher&oldid=6861882"