Petergan

Petergan (perz. پطرگان, također i Patargan ili Pitargan) je sezonsko slano jezero smješteno zapadnim dijelom u Južnom Horasanu u Iranu odnosno istočnim dijelom u pokrajini Herat u Afganistanu. Jezero ima površinu od približno 600 km², dubinu do 1,0 m i zapremninu do 300 milijuna m³, no navedene vrijednosti javljaju se isključivo tijekom vlažnih godišnjih doba. Vodom se napaja prvenstveno pomoću pritoka dok je količina padalina zanemariva. Prosječna nadmorska visina površine jezera jest 626 m.

Petergan (perz.) پطرگان
Satelitski prikaz Petergana (južno) i Namakzara (sjeverno)
Vrsta	tektonsko; slano
Položaj
Koordinate	33°30′10″N 60°36′59″E
Države	Iran Afganistan
Fizikalne osobine
Duljina	30 km
Širina
• Najveća	25 km
Dubina
• Najveća	1,0 m
Površina	600 km2
Zapremina	0,3 km3
Nadm. visina	626 m
Rijeke i otoci
Pritoci	Kal-e Šah-Raht, Tah-e Gardane
Petergan Petergan na zemljovidu Irana

Zemljopis

Podrobniji članci o temama: Zemljopis Irana i Afganistana

Petergan se nalazi na središtu Iranske visoravni i u širem orografskom smislu predstavlja geološku depresiju uklještenu između Istočnoiranskog gorja na zapadu odnosno krajnjih ogranaka afganistanskog gorja Kuha-je Sijah na istoku. Depresija u cjelini obuhvaća i Namakzar smješten sjeverno na 30 m nižoj nadmorskoj visini, iako je fizički odvojen planinama Huma-Kuh (1170 m) i Šekaste-je Čah-Tam (729 m). Između dvaju jezera nalazi se i Dak-e Hamun, jezerce površine svega 1,5 km². Navedeno područje dijeli slične geološke i stratigrafske karakteristike s pustinjom Dašt-e Lut i profilno se sastoji od stabilne paleozojske platforme prekrivene gustim mezozojskim sedimentima odnosno holocenskim aluvijem. Jezero je trapezastog oblika i proteže se u smjeru istok-zapad duljinom od približno 30 km, dok mu širina iznosi do 25 km. Na sjeveroistočnom dijelu nalazi se i manji ljevkasti odvojak koji se djelomično proteže i Afganistanom. Litoralni pojas prema svim stranama izrazito je blagog nagiba i kreće se od 0,1 ‒ 1,0 %, dok su strmine ograničene na manja izolirana područja uz podnožja planina Šekaste-je Čah-Tam (729 m) i Katarpul (690 m) na sjeveru odnosno Kuh-e Marzangi (638 m) na istoku.

U geopolitičkom smislu Namakzar je u potpunosti pripadao Iranu sve do 18. stoljeća kada se zbog političkog rasula prouzrokovanog padom safavidske dinastije našao u pojasu između kadžarskog Irana i duranijske monarhije, temelja suvremenog Afganistana. Granično područje je dugo vremena bilo nenaseljeno i od male gospodarske važnosti za obje zemlje, a potreba za preciznim definiranjem državne granice pojavila se tek u lipnju 1928. godine. Temeljem 10. članka sporazuma iz 1921. godine, dvije su države 8. ožujka 1934. sazvale nezavisnu arbitražu izabravši pritom za posrednika Tursku, državu s kojom su održavali dobre bilateralne odnose. Arbitražna komisija na čelu s turskim generalom Fahredinom Altajem do 15. svibnja 1935. iscrtala je više od 400 km granica između Haštadana i Sistana, a sam Petergan velikim je dijelom pripao Iranu izuzevši krajnji sjeveroistok uz ušće rijeke Tah-e Gardane. Obala s užom okolicom i danas je od male gospodarske važnosti i vrlo je slabo naseljena, a ruralne zajednice uključuju Parvizabad, Masumabad i Čah-e Zard na zapadu i Čah-e Amik i Šamsabad na jugu. Uz sjevernu i istočnu obalu prolazi cesta 99 koja se duljinom od 6,5 km proteže i samim jezerom, a njeni ograđeni nasipi sijeku jezero na dva dijela. Cestom se prvenstveno služe iranska granična policija i oružane snage, no koristi se i za međunarodni promet s obzirom na to da je granični prijelaz kod Jazdana nadovezuje na Afganistan.

Hidrologija

Petergan se hidrološki i hidrogeološki tradicionalno klasificira pod tzv. Sistanski slijev, jedan od osam unutrašnjih sljevova Iranske visoravni s Hamun-e Helmandom u žarištu, no jezero zapravo predstavlja orografski odvojen slijev više nadmorske visine isto kao u odnosu na sjeverni Namakzar ili južni Dag-e Tondi. Razvodnice ovog jedinstvenog slijeva određene su vrhovima Istočnoiranskog gorja koje ga dijeli od slijeva Dašt-e Luta prema zapadu, dok ga niz brežuljaka i ravni odvajaju od Namakzara na sjeveru, porječja Harut-Ruda na istoku i Dag-e Tondija na jugu. Petergan se vodom snabdijeva prvenstveno pomoću sjevernih pritoka ‒ Kal-e Šah-Rahta (Iran) i Tah-e Gardane s pritokom Kadž-Rudom (Afganistan). Ostali pritoci uglavnom su sezonskog karaktera i uključuju Rud-e Ahangaran, Rud-e Erdž i Rud-e Dardž na zapadu, Gaz-Rud, Rud-e Čhaiga, Rud-e Galu i Rud-e Češme-Bid, te Tah-e Hovzak na istoku. Zbog vrlo blage konfiguracije terena, unutrašnje delte bez oticanja rasprostranjen su fenomen diljem depresije. Područjem oko jezera prevladava vruća pustinjska klima (BWh) s vrlo malom količinom padalina.

Flora i fauna

Flora Petergana uvjetovana je klimom i visokim stupnjem saliniteta, a uključuje razne sukulente i halofite karakteristične za pustinjske i polupustinjske predjele. Iako su faunu ovih prostora istraživali još A. Keyserling kasnih 1850-ih odnosno W. T. Blanford ranih 1870-ih godina, ona je do danas relativno slabo istražena zbog zemljopisne izoliranosti s iranske odnosno višedesetljetne nestabilne političke situacije na afganistanske strane. Općenito, fauna Petergana podudara se s onom u Dašt-e Lutu, Dašt-e Kaviru i Sistanu, a uključuje ptice selice, gmazove i ograničen uzorak sisavaca. Endemična vrsta kukaca na ovim prostorima je Saxetania decumana.

Poveznice

• Zemljopis Irana
• Popis iranskih jezera
• Zemljopis Afganistana

Literatura

• (engl.) Abivardi, Cyrus. 2001. Iranian Entomology, An Introduction. Springer. Berlin; New York. str. str. 601. ISBN 9783540675921. OCLC 45715883
• (engl.) Adamec, Ludwig W. 1981. Meshed and Northeastern Iran. Historical gazetteer of Iran. II. Akademische Druck- u. Verlagsanstalt (ADEVA). Graz. str. str. 547. ISBN 9783201011594. OCLC 715937237
• (engl.) Berberian, Manuel. 1976. Contribution to the Seismotectonics of Iran. Reports. XXXIX. Geological Survey of Iran. Tehran. str. str. 246. OCLC 4490508
• (engl.) Mojtahed Zadeh, Pirouz. 2006. Boundary Politics and International Boundaries of Iran. Universal Publishers. Boca Raton, Florida. str. str. 194.-196. i 256. ISBN 9781581129335. OCLC 182432238
• (engl.) Mojtahed Zadeh, Pirouz. 2004. Small Players of The Great Game. RoutledgeCurzon. London; New York. str. str. 158.-162. ISBN 9780415312134. OCLC 52687961

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Petergan