Wikipedija

Petko Vojnić Purčar

Petko Vojnić Purčar (odnosno Petar Vojnić Purčar) (Subotica, 16. veljače 1939. − Petrovaradin, 7. lipnja 2017.)[1] je hrvatski književnik i sineast iz Vojvodine. Živi i radi u Novom Sadu. Vrlo je plodni prozaik, pisac više knjiga pripovjedaka, pjesama, romana, novela i drama. Uz to je i pjesnik i zapaženi filmaš.[2] Napisao je i brojne knjige eseja i putopisa. Snimio je nekoliko zapaženih kratkih filmova.

Dodaj infookvir "književnik".
(Primjeri uporabe predloška)

Životopis uredi

Osnovno i srednje školovanje (gimnazija) je imao u Subotici. Odlazi studirati u Beograd, na Filološki fakultet, i to jugoslavensku i svjetsku književnost, a u Parizu studira multimedijalnu režiju.

Djela su mu prevedena na više jezika.

Drame su mu izvedene na kazališnim pozornicama u Osijeku i Subotici, a radijske drame su mu emitirane na postajama u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu i drugdje.

Pisao je za Klasje naših ravni.[3]

Član je Upravnog odbora Društva književnika Vojvodine,[4] Društva hrvatskih pisaca i hrvatskog PEN-centra.

Na njegov poticaj je DKV 2010. utemeljio nagradu za najbolju knjigu na hrvatskom jeziku, nagradu Ilija Okrugić Srijemac.[5]

Književni kritičari su Vojnića Purčara uvrstili među vodeće hrvatske pripovjedače i romanopisce uopće, a djela Vojnića Purčara okvalificirali "čudesnim prizorom" i "neizbrisivim književnim žigom" suvremene hrvatske proze.[1]

Nagrade i priznanja uredi

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.[2] Rabi metaforične likove (gavran), naracija mu je ponegdje bliska filmskoj, a u zadnjim djelima se posvetio i sudbini Hrvata u Panonskoj nizini, posebice mu u rodnoj Bačkoj.

Miroslav Krleža ga je u jednom razgovoru, naveo među "pisce europskog kruge", od cjelokupne prozne produkcije.

Medu 16 antologija gdje je uvršten, valja navesti antologiju proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Dobio je prestižnu NIN-ovu nagradu za roman "Dom sve dalji" 1997. godine.[2]

2003. mu je novela "Hrast lužnjak/Snivajući pod snijegom" na godišnjem natječaju zagrebačkog "Večernjeg lista" izabrana među 10 najboljih hrvatskih kratkih priča.

Dobitnik je pulske "Arene".

Dobitnik je Zlatnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu (za kategoriju film u cjelini).

2009. je dobio nagradu "Balint Vujkov – dida" za životno djelo u području književnosti.[1]

2014. godine dobio je nagradu za životno djelo Društva književnika Vojvodine.[1]

Djela uredi

Književna djela:

  • Svetovi i svatovi, zbirka pripovjedaka, 1967.
  • Odlazak Pauline Plavšić, roman, 1969. (doživio dva izdanja)
  • Dom sve dalji, roman, 1977. (doživio 4 izdanja)
  • Ljubavi Blanke Kolak, roman, 1979.
  • Kameno žito, pjesme, 1980.
  • Prstenovani gavran, zbirka 16 pripovjedaka, 1983.
  • Sol u vjetru, pjesme, 1985. (dobitnica Oktobarske nagrade Novog Sada)
  • Večernje buđenje, roman, 1987.
  • Kraćenje života, drame, 1990.
  • Putovanje prema Crnome moru, pjesme, 2002.
  • Put u Egipat: Hodočasničke i vagabundske priče, zbirka 18 pripovjedaka, 2003.
  • Miholjsko ljeto i druge priče, zbirka pripovjedaka, 2003.
  • Crvenokošci, roman, 2003. (doživio 2 izdanja)
  • Biznis je biznis - suvremena komedija u 2 čina
  • Kult kornjače, zbirka 20 novela, 2005.
  • Očas usprkos, poezija, 2006.
  • Prstenovani gavran: drugi dio, knjiga novela, 2007.
  • Prstenovani pisac, roman, 2008.

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog).[6]

Filmska djela:
Autor je nekoliko dokumentarno-igranih filmova.

  • Golubari
  • Rani radovi (Žilnik, Vojnić Purčar, Vučićević)
  • Ljubavi Blanke Kolak (Jurjašević, Vojnić Purčar)
  • Jedan dramatičan dan
  • Posne godine-godine rodne
  • Ljubav nas je održala
  • Zemlja, zemlja (dobitnik nagrade Republike Srbije)

Nagrade uredi

Izbor iz nagrada i priznanja:

  • Zlatna plaketa na XIII. Festivalu amaterskog filma Srbije 1968., za film Zemlja, zemlja...
  • srebrna plaketa 1968. za dokumentarni film Slikari na Tisi (autori Petko Vojnić Purčar, Mirko Pot i Jovan Štricki)
  • NIN-ova nagrada za roman 1977.
  • Oktobarska nagrada Novog Sada
  • 2009.: Red Danice hrvatske za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji[7]

Izvori uredi

  1. ↑ a b c d HINA: Umro poznati hrvatski književnik iz Vojvodine Petko Vojnić Purčar, Nacional, 7. lipnja 2017. Pristupljeno 2. travnja 2018.
  2. ↑ a b c Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  3. ↑ Radio Subotica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. ožujka 2010. (Wayback Machine) Izašao novi svezak Klasja naših ravni, 11. ožujka 2010.
  4. ↑ (srp.) Društvo književnika Vojvodine XIX. sjednica Upravnog odbora, 7. svibnja 2008.
  5. ↑ Hrvatska riječ[neaktivna poveznica] Davor Bašić Palković: "Ilija Okrugić Srijemac" za najbolju knjigu na hrvatskom jeziku, 26. ožujka 2010.
  6. ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine) I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
  7. ↑ Narodne novine 121/2009. Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji (pristupljeno 8. svibnja 2017.)

Vidi još uredi

  • Milovan Miković, O knjigama i drugim djelima (i činima) svestranog umjetnika P. Vojnića Purčara, Klasje naših ravni, 5-6, 2004., 26. – 28
  • Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija Osijek, 3. – 4., 2008, 3. – 474.
  • Milovan Miković, O dekapitaciji o mučnini, o mudrosti opstanka u: Subotička danica (nova), za 2000., Subotica, 1999., 217.223.

Izvori uredi


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Petko_Vojnić_Purčar&oldid=6504205"