Otvori glavni izbornik

Planiranje obitelji

David Fairrington: Trudnica

Planiranje obitelji definira se kao obrazovna, medicinska ili društvena aktivnost kojom individualna osoba odlučuje o broju djece i razmaku između rođenja svakog djeteta, te načinu prokreacije.[1] Planiranje obitelji može obuhvaćati odlučivanje o broju djece koje će osoba imati, kao i odluku da neće imati djecu, te životnu dob u kojoj će ih imati. Na ovo utječu razni vanjski faktori, kao što su bračno stanje, poslovna karijera, financijsko stanje, poteškoće s kojima se osoba može susresti i slično. Kod seksualno aktivnih osoba, planiranje obitelji može uključivati i korištenje kontracepcije i druge metode kontrole prokreacije.[2] Drugi aspekti planiranja obitelji uključuju spolnu edukaciju, prevenciju i kontrolu spolno prenosivih bolesti, savjetovanje prije začeća i kontrola neplodnosti.[3]

Planiranje obitelji obuhvaća različite aspekte - biološke, zdravstvene, demografske, sociološke, psihološke, ekonomske, etičke, političke, a sa gledišta nositelja, pojavljuje se na tri razine: kao individualna praksa, kao pokret društvenih grupa i kao program za planiranje obitelji koji donosi država.

Civilizacijskim dostignućem smatra se osnovno pravo svih parova, da slobodno i odgovorno odluče o broju i razmaku rađanja djece kao i pravo na informacije, obrazovanje i sredstva da to učine. Koncept "planiranja obitelji" (eng. "family planning") zamijenio je koncept "kontrole rađanja " (eng. "birth control"), kao suvremeniji i bolji, na Drugoj svjetskoj konferenciji o stanovništvu, koja je održana u Beogradu, 1965. godine.

Kršćanstvo se protivi kontracepciji, pobačaju i umjetnoj oplodnji kao sredstvima prilikom planiranja obitelji.

Vidi i:Uredi