Polisario
Narodni front za oslobođenje Sagija el Amre i Rio de Oroa (Front Polisario) (šp. Frente Popular de Liberación de Saguía el Hamra y Río de Oro, Frente Polisario), oslobodilački je pokret koji se bori za međunarodno priznanje i neovisnost Zapadne Sahare od Maroka. Od 1979. Ujedinjeni narodi priznaju Polisario kao predstavnika naroda Zapadne Sahare.[1]
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Povijest uredi
Polisario je osnovan 10. svibnja 1973. godine s ciljem da se oružanom borbom oslobode Sagija el Amra i Rio de Oro od španjolskih kolonijalnih vlasti. Utjecaj Polisarija je postupno rastao u Zapadnoj Sahari i pridruživalo mu se sve više boraca. U lipnju 1975. misija Ujedinjenih naroda posjetila je koloniju i zaključila da postoji „sveopći konsenzus“ među stanovništvom za neovisnost kolonije, a protiv podrške španjolskoj vlade ili za ujedinjenje s nekom susjednom državom i da je Polisario najjača politička snaga u zemlji.
Španjolska je državna vlada sredinom 1975. godine odlučila povući se iz Zapadne Sahare, pa je 14. studenoga potpisala Madridski dogovor s Marokom i Mauretanijom, prema kojemu je Maroko do 1976. trebao preuzeti kontrolu nad Sagija el Amrom, a Mauretanija nad Rio de Orom. Vođe Polisarija nisu se složili s odlukom španjolske vlade, pa su 27. veljače 1976. godine proglasili Saharsku Arapsku Demokratsku Republiku i nastavili oružanu borbu za neovisnost Zapadne Sahare, sada protiv Maroka i Mauretanije.
Pod pritiskom učestalih oružanih napada Polisarija, Mauretanija je potpisala mirovni sporazum s Polisariom 5. kolovoza 1979. godine, kojim je priznala pravo Zapadne Sahare na nezavisnost i odrekla se prava na bilo koji dio njenog teritorija. Maroko je negativno reagirao na ovaj sporazum i jednostrano pripojio teritorij Zapadne Sahare, koji su napustile mauretanske snage.[2] Od tada Polisario vodi borbu za nezavisnost samo protiv Maroka, koji kontrolira dvije trećine Zapadne Sahare. Polisario ima kontrolu nad samo jednom trećinom teritorije, koja je uglavnom pustinja, ekonomski zaostala, s mnogo minskih polja i uglavnom nenaseljena. Polisario u svojoj borbi prima značajnu podršku Alžira, gdje se trenutačno nalazi i baza Pokreta.
Dana 6. rujna 1991., potpisan je mirovni sporazum između Polisarija i Maroka, koji je predviđao referendum o neovisnosti koji se trebao održati naredne godine. Međutim, bilo je neslaganja oko prava glasa i svi napori da se ponovo pokrene proces su propali. Tako referendum o neovisnosti Zapadne Sahare od Maroka još uvijek nije održan. Zapadnosaharske izbjeglice u Alžiru vrše pritisak na rukovodstvo Polisarija da nastavi oružanu borbu, ali se primirje ugovoreno 1991. još uvijek poštuje.
Izvori uredi
- ↑ Point 7, Res. 34/37 -Question of Western Sahara- 34th General assembly UN, 21. studenoga 1979. Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2012. (Wayback Machine), Pristupljeno 23. travnja 2013.
- ↑ BBC Country Profile, Pristupljeno 23. travnja 2013.
