Poljaci u Njemačkoj

Poljaci u Njemačkoj su osobe djelomičnog ili potpunog poljskog podijetla koje prebivaju na području Savezne Republike Njemačke. Čine najbrojniju europsku zajednicu poljskog iseljeništva i drugu najbrojniju na svijetu. Prema popisu stanovištva iz 2016. godine u Njemačkoj obitava 2,85 milijuna Poljaka.[1] Unatoč tome, nemaju pravni status nacionalne manjine.

Rodło, simbol njemačkih Poljaka.

Tijekom povijesti, još od Tri podjele Poljske, Poljaci su u njemačkim krajevima imali podređeni status, koji je bio izražen tijekom Trećeg Reicha, kada su smatrani "slavenskom podrasom" te u Istočnoj Njemačkoj, gdje su ih progonile prosovjetski orijentirane komunističke vlasti. Njemačka i danas niječe pravo na samoodređenje državljanja poljskog podrijetla u toj zemlji.

PovijestUredi

Zbog povijesnih previranja i promjena granica, većinski poljska naselja mijenjala su države te je njihov položaj često bio zapostavljen.[1] Izvorno poljske zemlje tijekom 1770-ih i 1790-ih podijeljene su u trima dogovorima između Pruske, Habsburške Monarhije i Ruskog Carstva čime je poljska država prestala postojati. Pruskoj su pripali istočni dijelovi i baltička pokrajina Pomorje (Pomeranije), koja će zajedno sa gradom Gdanjskom (njem. Danzig), postati višestoljetni predmet sporenja europskih sila. Tada je na području novopripojenih "pruskih zemalja" živjelo oko 3 milijuna Poljaka.[2] Zbog straha od izrazito protupoljski nastrojnih Rusa, tijekom 18. stoljeća u značajnoj mjeri naseljavaju područja oko Dresdena i Leipziga.[3] Tako se prema jednom zapisu iz 1885. godine 35 000 Poljaka i Judeopoljaka iselilo u zapadne dijelove Pruske, gdje su odmah bili podvrgnuti germanizaciji, unatoč protivljenjima Katoličke Crkve koja se zalagala za ravnopravan status Poljaka.[2]

Poljski useljenici uglavnom su naseljavali područja uz rijeke Šprevu i Rajna, gdje su se uglavnom zapošljavali kao nadničari ili tvornički radnici. Nerijetko su bili lošije plaćeni i doživljavali tjelesno i usmeno zlostavljanje vlasnika, rjeđe i mjesne zajednice. U najvećem priljevu useljenika između 1870-ih i 1890-ih, većina Poljaka naselila je Ruhrsko područje ili okolicu Berlina, a značajan dio naselio se i u Središnjoj Njemačkoj, gdje su se uglavnom zapošljavali u rudnicima ugljena. Poljaci su činili većinu u tzv. Poznanjskoj provinciji, jednoj od pruskih pokrajina, gdje su u više od šezdesetak naselja činili većinsko stanovništvo.[4]

Završetkom Prvog svjetskog rata, većinska poljska područja Gornje Šleske i Istočne Prusije pripojena su novoosnovanoj Poljskoj Republici. Prema Ženevskom ugovoru, potpisanom 15. svibnja 1922., Weimarska Republika je dopustila korištenje poljskog jezika u tim područjima te Poljacima dodijelila status nacionalne manjine[5], što je bilo ostvareno i velikim zalaganjem Lige naroda, koja je slično zahtjevala od Poljske u slučaju Nijemaca u Šleskom vojvodstvu.[6]

JezikUredi

Prema popisu stanovništva od 1. prosinca 1900., poljski jezik se kao većinski govorio u više od 60-tak naselja, od čega je u njih dvadesetak poljski govorilo više od 80% stanovništva, najviše u mjestima Adelnau (90%), Schildbergu (89,6%) i Kostenu (89%). Dio njih nosio je i poljska imena: Witkowo (83%), Rybnik (82,5%), Strelno (82,4%) i dr. Od većih gradova, u Kempenu je poljski govorilo 84,2%, Neustadtu 44,7%, Bochumu 9,1%, Dortmundu 7,3% i Schwerinu 5,2% stanovništva, mahom gradovima u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija.[4]

Prema njemačkim popisima iz 1920-ih oko 200 000 Poljaka (10%) govorilo je poljski kao materinji ili "prvi" jezik, što je bio pokazatelj uspješnosti germanizacije i asimilacije u njemačko društvo.[7]

PolitikaUredi

Od 1871. do 1912. poljske političke stranke na izbore za Reichstag su izlazile pod zajedničkom tzv. Poljskom listom (Polnische Liste) koju su činili Poljska frakcija (kasnije Poljska stranka), tada najveća manjinska stranka u Njemačkom Carstvu[8], zajedno s drugim poljskim listama i manjim strankama. Prosječno je osvajala između 13 i 20 mjesta, što je bio najveći uspjeh nekog nenjemačkog naroda.

Godine 1903. osnovana je Poljska narodno-demokratska stranka (Polnische Nationaldemokratische Partei), koja je 1920-ih uklopljena u Poljsku narodnu (pučku) stranku (Polnische Volkspartei). Za izbore 1932., sve poljske stranke ponovno su se ujedinile u obnovljenu Poljsku listu s kojom su osvojili i jedan ministarski mandat, koji je obnašao istaknuti šleski novinar i višestruki zastupnik Wojciech Korfanty.

Majka njemačke kancelarke Angele Merkel zvala se Herlind (rođ. Jentzsch) i radila je kao učiteljica engleskog i latinskog jezika. Bila je Poljakinja iz Gdanjska.[9]

BrojnostUredi

Na popisima stanovništva, od Ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. broj izjašnjenih Poljaka kreće se između 2,8 i 3 milijuna. Unatoč tome, njemački autori navode oko 260 do 300 tisuća Poljaka opovrgavajući rezultate popisa.[10] Značajnija zajednica poljaka živi na području Ruhra te su poznati pod nazivom Ruhrski Poljaci, a prema podatcima njemačkh vlasti njihov broj kreće se između 70 i 200 tisuća. Najznačajnije obitavaju gradove Essen, Bochum, Düsseldorf, Duisburg i Dortmund.[10]

Savezna država Broj Poljaka (popis 2011.)[11]
Sjeverna Rajna-Vestfalija 786 480
Bavarska 202 220
Baden-Württemberg 202 210
Donja Saska 201 620
Hessen 163 200
Berlin 101 080
Rheinland-Pfalz 88 860
Hamburg 71 260
Schleswig-Holstein 55 510
Brandenburg 27 940
Bremen 26 270
Saska 25 700
Saarland 19 870
Mecklenburg-Vorpommern 13 250
Saska-Anhalt 10 790
Tiringija 10 140
Sveukupno 2 006 410

Poznati njemački PoljaciUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Zeit Online (njem.) Christoph Herwartz. Verstecken war gestern, www.zeit.de, 16. lipnja 2016. (pristupljeno 4. studenog 2017.)
  2. 2,0 2,1 Radio Berlin Brandenburg (njem.) Ereignis 1864: Germanisierung Polens, www.deutscheundpolen.de (pristupljeno 4. studenog 2017.)
  3. Članak Poljaci i Njemačka objavljen u zborniku Muzeja iseljeništva u Gdanjsku, 26. studenog 2014.
  4. 4,0 4,1 verwaltungsgeschichte.de (njem.) Michel Rademacher. Deutsche Verwaltungsgeschichte von der Reichseinigung 1971 bis zur Wiedervereinigung 1990, izvadak iz popisa stanovništva 1. prosinca 1900.-te, poglavlje 1.2. Zastupjlenost govornika stranih jezika u Njemačkom Carstvu - 1.2. Fremdsprachige Minderheiten in Deutschen Reich (pristupljeno 4. studenog 2017.)
  5. Austrijska nacionalna knjižnica (njem.) Sken novinskog članka Deutsch-polnisches Abkommen über Oberschlesien iz Oberschlesien-Abkommena od 15. svibnja 1922., Reichsgesetzblatt, dio II, str. 238
  6. Krzysztof Rak. Sytuacja polskiej mniejszości narodowej w Niemczech (Stanje poljske nacionalne manjine u Njemačkoj), str. 36, mrežno izdanje (polj.) u PDF-u (pristupljeno 27. studenog 2013.
  7. Thomas Urban. Der Verlust: die Vertreibung der Deutschen und Polen im 20. Jahrhundert. Poglavlje: Säbelgerassel auf beiden Seiten. ISBN 3406521 nevaljani ISBN
  8. Vincent E. McHale. Political parties of Europe, Greenwood Press, 1983., str. 428 ISBN 0-313-23804-9
  9. Angela Merkel, www.moljac.hr
  10. 10,0 10,1 The Sarmatian Review, vol. XXI, br. 2 (travanj 2001.) (engl.) Malgorzata Warchol-Schlottmann. Polonia in Germany, www.ruf.rice.edu (pristupljeno 4. studenog 2017.)
  11. Službene stranice Njemačkog popisa stanovnštva 2011. (njem.) Stranci u Njemačkoj 2011., ergebnisse.zensus2011.de, 23. travnja 2015. (pristupljeno 4. studenog 2017.)