Poljsko-Litavska Unija

personalna unija Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litve
(Preusmjereno s Poljsko-Litvanska Unija)
Poljsko-Litavska Unija

Rzeczpospolita Obojga Narodów (polj.)
Abiejų Tautų Respublika (lit.)

Personalna unija

 

1569.1795.
 

 

 

Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Si Deus nobiscum quis contra nos
(hrv. Ako je Bog uz nas, tko može protiv nas)

Pro Fide, Lege et Rege
(hrv. Za vjeru, zakon i kralja)
Himna
Gaude Mater Polonia
(hrv. Raduj se, majko Poljsko)

Bogurodzica[a]
(hrv. Bogorodica)
Lokacija Poljsko-Litavske Unije
Lokacija Poljsko-Litavske Unije
Poljsko-Litavska Unija s vazalima (1619. godine)
Glavni grad Krakov
(1569.1596.)
Varšava
(1596.1795.)
Jezik/ci poljski, latinski, litavski, njemački, francuski, talijanski, aramejski, ruski, ukrajinski, bjeloruski, hebrejski, jidiš, armenski, tatarski, karaimski
Religija katoličanstvo, pravoslavlje, grkokatoličanstvo, židovstvo, protestantizam, islam
Vlada monarhija
Kralj
 - 1548.1572. Žigmund II. August (prvi)
 - 1764.1795. Stanislav II. August Poniatowski (posljednji)
Povijest novi vijek
 - Lublinska unija 1. srpnja 1569.
 - Prva podjela 5. kolovoza 1772.
 - Trećesvibanjski Ustav 3. svibnja 1791.
 - Druga podjela 23. siječnja 1793.
 - Treća podjela 24. listopada 1795.
Površina
 - 1582. 815000 km²
 - 1618. 1113465 km²
Stanovništvo
 - 1582. 8000000 
     Gustoća 9,8 st/km² 
 - 1618. otp. 14000000 
     Gustoća 12,6 st/km² 
Valuta zloti, groši
Danas dio Bjelorusija
Estonija
Latvija
Litva
Moldavija
Poljska
Rumunjska
Rusija
Slovačka
Ukrajina

Poljsko-Litavska Unija (pol. Rzeczpospolita Obojga Narodów, lit. Žečpospolita ili Abiejų tautų respublika, bje. Рэч Паспалітая ili Рэч Паспалітая Абодвух Народаў, ukr. Річ Посполита) povijesna je država nastala 1569. unijom Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litve (u kojoj su pretežni dio stanovništva i vladajuće elite bili Bjelorusi i Ukrajinci). Postojala je do 1795. godine, a u 16. i 17. stoljeću predstavljala je najveću i vjerojatno najmnogoljudniju državu Europe. Država je u svoje vrijeme bila vrlo napredna u kulturno-političkom smislu, a razlog tomu je izrazita multikulturalnost i prisutnost visokog broja obrazovanih ljudi.

Osnovne karakteristike uredi

Država se prema prostirala na prostoru današnje Ukrajine, Bjelorusije, Poljske, Litve, Latvije i Estonije. Ukupna površina 1618. godine iznosila je 1,153.465 km2. Na vrhuncu moći u njoj je živjelo oko 14,000.000 ljudi, a stanovništvo su činili Poljaci, Ukrajinci, Bjelorusi, Litavci, Nijemci, Židovi i ostale narodne manjine.

Glavna središta države bili su poljski gradovi Krakov i Varšava, a politička moć se centrirala prema zapadnim krajevima države u današnjoj Poljskoj i Litvi.

Tijekom 18. stoljeća u Poljsko-Litavskoj Uniji nisu pravodobno provedene reforme kakve su se u ono doba provodile diljem Europe, a politički sustav je bio nestabilan. Rusko Carstvo imalo je osobite teritorijalne apetite prema Uniji. Ono je kasnije pripojilo veći dio Poljsko-Litavske Unije, a s osloncem na nju osvojilo je i daljnja, tada slabo nastanjena područja na jugu i istoku današnje Ukrajine i na sjevernom Kavkazu, kojim je do tada vladao Krimski Kanat i drugi muslimanski narodi pod pokroviteljstvom Osmanskog Carstva. Nakon što su opstojnost i granice Poljsko-Litavske Unije počeli ovisiti o dogovoru susjednih sila, one su je naposljetku odlučile podijeliti između sebe.

Poljsko-Litavska Unija nestala je s povijesne pozornice krajem 18. stoljeća kad je raskomadana u tzv. tri podjele Poljske između Ruskog Carstva, Austrijskog Carstva i Pruske.

Vojska uredi

Vojska Poljsko-Litavske Unije razvila se spajanjem vojski Kraljevine Poljske i Velike Kneževine Litve, iako je svaka država zadržala vlastitu podjelu. Ujedinjene oružane snage sačinjavale su Krunsku vojsku, regrutiranu u Kraljevini Poljskoj, i Litavsku vojsku u Velikoj Kneževini Litvi. Na čelu vojske bio je hetman, koji je bio jednak činu generalu ili vrhovnom zapovjedniku u drugim zemljama. Monarsi nisu mogli objaviti rat ili sazvati vojsku bez pristanka Sejma ili Senata. Mornarica Poljsko-Litavske Unije nikada nije igrala važnu ulogu u vojnoj strukturi od sredine 17. stoljeća pa nadalje.

 
Krakovska milicijagardistička formacija u Poljsko-Litavskoj Uniji tijekom 16. i 17. stoljeća

Najprestižnija formacija dviju vojski bila je njihova teška konjica iz 16. i 17. stoljeća u obliku Krilatih Husara, dok su Poljska kraljevska garda i Litavska garda bile elita pješaštva. Godine 1788. Veliki Sejm odobrio je reforme i organizirao buduće strukture vojske. Krunska vojska trebala je biti podijeljena u 4 divizije, sa 17 poljskih pješačkih pukovnija i 8 konjaničkih brigada isključujući specijalne jedinice. Litavska vojska trebala je biti podijeljena na dvije divizije, 8 terenskih pukovnija i dvije konjičke. Reforma je predviđala vojsku od gotovo 100.000 ljudi.

 
Krilati Husari – specijalno teško konjaništvo

Poljsko-Litavska vojska razlikovala se od organizacije uobičajene u drugim dijelovima Europe. Prema Bardachu, plaćeničke postrojbe, uobičajene u zapadnoj Europi, nikada nisu stekle široku popularnost u Poljskoj. Brzezinski navodi da su strani plaćenici činili značajan dio elitnijih pješačkih jedinica (barem do početka 17. stoljeća). Postojala je mala stajaća vojskaObrona potoczna (Stalna obrana) od oko 1500 – 3000 vojnika, koju je plaćao kralj, a prvenstveno je bila stacionirana na problematičnim južnim i istočnim granicama.

 
Časnička odora Poljske kraljevske garde

Nekoliko godina prije Lublinske unije reformirana je poljska Obrona potoczna jer je Sejm ozakonio stvaranje Wojsko kwarciane. Ovu je formaciju također plaćao kralj, a brojala je oko 3500 – 4000 ljudi prema Bardachu, no Brzezinski daje raspon od 3000 – 5000 vojnika. Bila je sastavljena većinom od postrojba lakog konjaništva popunjenih plemstvom, kojima su zapovijedali hetmani. Sejm bi za vrijeme rata ozakonio privremeno povećanje veličine Wojsko kwarciane.

Bilješke uredi

Vanjske poveznice uredi