Miroslav Krleža: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 31.16.114.7 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika RadioElectrico
Redak 33:
Po stvaranju [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] Krleža se, fasciniran [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjinom]] i sovjetskom revolucijom, angažira u [[komunizam|komunističkom]] pokretu novonastale države i razvija snažnu spisateljsku djelatnost: u to je doba, gotovo do [[Stjepan Radić|Radićeva]] ubojstva, pisao [[Srpski jezik|srpskom]] ekavicom kao i niz drugih, jugounitarizmom opijenih hrvatskih pisaca ([[Antun Branko Šimić|Šimić]], [[Tin Ujević|Ujević]], [[August Cesarec|Cesarec]], [[Vjekoslav Majer|Majer]], [[Dobriša Cesarić|Cesarić]], [[Ulderiko Donadini|Donadini]], [[Ivo Andrić|Andrić]]...). Već je potkraj [[1920-ih|dvadesetih godina]] prošlog stoljeća dominantan lik u književnom životu [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavenske]] države, a neka od najsnažnijih ostvarenja na svim poljima ([[poezija]], [[roman]], [[drama]], [[esej]], memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) objavljuje u [[1930-ih|tridesetima]], u vrijeme jačanja desnih i lijevih totalitarizama.
 
Približavanjem [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] Krležina vjera u komunizam slabi i opada: pojava dijelom povezana s averzijom prema kanonima [[Socrealizam|socrealizm]]a koji su postali obvezatnima u razdoblju zreloga staljinizma, a još više čistkama u kojima je [[Staljin]] iskorijenio većinu stare boljševičke garde, a i sve Krležine prijatelje koji su završili kao prognanici u komunističkoj obećanoj zemlji. Zgađen nad svim opcijama koje su bile na političko-ideološkom meniju – od liberalno-imperijalnih [[demokracija]] koje su mu bile odbojne zbog protuhrvatskih makinacija sila [[Antanta|Antante]], kasnijih geopolitičkih manipulatora u [[Versailles]]u, preko [[nacizam|nacističkog]] i [[Fašizam|fašističkog]] [[totalitarizam|totalitarizma]] kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do komunističke diktature (početni entuzijazam o planiranom društvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarnošću realsocijalizma), Krleža je Drugi svjetski rat dočekao praktički usamljen i posvađen s prijašnjim sudruzima iz komunističke partije, ipak su ga željeli za potpredsjednika [[AVNOJ]]-e.<ref name="Čepo">[[Zlatko Čepo|Čepo, Zlatko]]. ''<u>[[Zvane Črnja]]: '''Sukobi oko Krleže''' (1983.)</u>'' (ocjene i prikazi) // [[Časopis za suvremenu povijest|ČSP]], Vol. 16, br. 1 (1984.), str. 123. – [http://books.google.hr/books?id=XJZpAAAAMAAJ&q=brigadu 126.,] {{ISSN|0590-9597}} {{Citat|Zbog neprijateljske ofenzive Špoljarić nije otišao u Zagreb, već u 13. primorsko-goransku brigadu i nije obavio taj zadatak. Ne vjerujemo kako je to bila jedina Titova inicijativa da se na oslobođeni teritorij dovede Miroslav Krleža, kojemu je bilo namijenjeno mjesto potpredsjednika AVNOJ-ea. (možda bi o tome mogao više reći Ivan Krajačić Stevo.)|Čepo, 1984., 126.}}</ref>
 
Nakon proglašenja NDH Krleža se našao u [[Zagreb]]u. [[Luigi Salvini]], tadašnji kulturni ataše talijanskog veleposlanstva u Zagrebu<ref>[[Stanko Lasić]], ''Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži'', knjiga treća, Globus, Zagreb, 1989., str. 150-151.</ref> mu je bio ponudio propusnicu za [[Italija|Italiju]], no on to odbija kao što odbija i odlazak u partizane jer mu je svejedeno, kao što je Krleža govorio, hoće li ga „Dido ([[Eugen Dido Kvaternik]])<ref>Stanko Lasić, ''Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži'', knjiga treća, Globus, Zagreb, 1989., str. 28 i 31.</ref> ili Đido ([[Milovan Đilas]])<ref>Stanko Lasić, ''Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži'', knjiga treća, Globus, Zagreb, 1989., str. 28 i 32.</ref> ubiti“. Ubrzo se pokazalo da mu od vlasti NDH nije prijetila nikakva opasnost bez obzira što je Krleža u cijelom predratnom periodu nastupao s izrazito ljevičarskih pozicija. Vlasti NDH u cilju svenarodne pomirbe nudile su Krleži razne funkcije, no on ih je sve bio odbio. Poglavnik [[Ante Pavelić]] mu je 23. rujna 1943. godine ponudio mjesto intendanta [[HNK]], nakon toga je odbio mjesto profesora hrvatske književnosti na [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]] te upraviteljstvo u [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica|Sveučilišnoj knjižnici]].<ref>Stanko Lasić, ''Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži'', knjiga treća, Globus, Zagreb, 1989., str. 42.</ref> Krleža odbija suradnju kad ga izričito na to poziva [[Mile Starčević]], ministar nastave i bogoštovlja.<ref name="i43">Stanko Lasić, ''Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži'', knjiga treća, Globus, Zagreb, 1989., str. 43.</ref> Mile Budak koji se nekoliko puta našao osobno s Krležom i tijekom cijelog rata imao prema njemu više nego zaštitnički stav ponudio mu je uređivanje časopisa Hrvatska da ga uređuje u neutralnom duhu<ref name="i43" /> u neutralnoj [[Švicarska|Švicarskoj]]. Krleža je i ti bio odbio. Krleža se sklonio nekoliko puta za vrijeme rata kod liječnika [[Đuro Vranešić|Đure Vranešića]]<ref name="i45">Stanko Lasić, ''Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži'', knjiga treća, Globus, Zagreb, 1989., str. 95.</ref> koji je mučki ubijen u čistkama novog komunističkog režima i kojega ni Krleža nije uspio spasiti.<ref name="i45">Stanko Lasić, ''Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži'', knjiga treća, Globus, Zagreb, 1989., str. 45</ref> Titovom posredniku i kiparu [[Antun Augustinčić|Antunu Augustinčiću]] Krleža je poručio da ostaje na partijskoj liniji a prijeratno prijateljstvo s [[Josip Broz Tito|Titom]] poslije rata doslovno mu je spasilo život.<ref name="i45" /> Krleža je pisao i za vrijeme rata i svoje je dnevničke zapise koncipirao za dramu "Aretej".
 
[[Datoteka:Stevan Kragujevic, Tito i Miroslav Krleza, Narodno pozoriste, 100 predstava Fedra.JPG|mini|Miroslav Krleža je iskoristio ugledni položaj unutar Komunističke partije i osobno prijateljstvo s Josipom Brozom Titom za zaštitu samobitnosti hrvatskog jezika: bez Krležine bi zaštite [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] bila teško ostvariva zamisao.]]