Inačica od 16. prosinca 2021. u 06:58 uredi PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 207.191 edit m RpA: WP:NI, WP:HRV Oznaka: PAWS [2.1] ← Starija izmjena		Inačica od 16. prosinca 2021. u 12:26 uredi ukloni ovu izmjenu PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 207.191 edit m prije=više: prije A, nego B Oznaka: VisualEditor: wikitekst Novija izmjena →
Redak 117: Prvi značajni nesuvremenici, koji su iznimno cijenili Mahlerova djela, bili su [[Benjamin Britten]] i [[Dmitrij Šostakovič]], od kojih su se obojica identificirala s elementima Mahlerovog osobnog i kreativnog karaktera, kao i s aspektima njegova glazbenog stila. Britten, koji je još kao student prvi put došao u doticaj s Mahlerovom glazbom kroz njegovu ''Četvrtu simfoniju'', producirao je 'umanjenu' orkestralnu inačicu drugoga stavka ''Treće simfonije'', a za života je također izvodio Mahlerovu glazbu kao dirigent i [[korepetitor]]. I Britten i Šostakovič osobito su cijenili ''Pjesmu o zemlji'', a nedvojbene referencije na to djelo zamjetne su u skladbama poput Brittenove "Fedre" i Šostakovičeve ''[[Simfonija br. 4 (Šostakovič)\|Četvrte]]'' i ''[[Simfonija br. 10 (Šostakovič)\|Desete simfonije]]''. U [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] na razvoj autentičnog "američkog" zvuka također je utjecao i Mahler, najuočljivije u ''Koncertu za klarinet'' [[Benny Goodman\|Bennyja Goodmana]]. Među drugim vodećim skladateljima, nesklonost Mahleru ~~često~~prije se može pripisati radikalno različitim kreativnim ciljevima ~~prije~~ nego ~~što~~ nepriznavanju njegovih tehničkih sposobnosti. [[Igor Stravinski\|Igoru Stravinskom]] Mahler je bio "malheur" (francuska riječ za "nesreću"), dok ga je [[Ralph Vaughan Williams]] opisao kao "podnošljivu imitaciju skladatelja". No do kraja [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] Mahlerova kaleidoskopska orkestracija i motivski nezavisne linije u intenzivnoj [[Polifonija\|kontrapunktskoj]] kombinaciji postale su jednom od odrednica glazbenog [[Modernizam\|modernizma]], a ranije šokantne značajke njegove glazbe – primjerice radikalni diskontinuitet, sklonost [[Parodija\|parodiji]], citiranje (i samocitiranje), kao i izravno sučeljavanje "vrijednih" i "manje vrijednih" glazbenih stilova – postale su istaknute značajke [[Postmodernizam\|postmodernizma]]. Poput Šostakovičeve, Brittenove i Coplandove, Mahlerova je glazba snažno utjecala i na [[Richard Strauss\|Richarda Straussa]], rane simfonije Havegrala Briana, kao i na glazbu [[Kurt Weill\|Kurta Weilla]], [[Leonard Bernstein\|Leonarda Bernsteina]] i [[Alfred Schnittke\|Alfreda Schnittkea]]. [[Alexander von Zemlinsky]] je u svojoj "Lirskoj simfoniji" također bio nadahnut Mahlerovom "Pjesmom o zemlji". Redak 160: * Rudolf Barshai ([[2000.]]) * [[Nicola Samale]] i [[Giuseppe Mazzucca]] ([[2002.]]) :: Napomena: nekoliko značajnih dirigenata koji su izvodili Mahlerova djela, prije svega [[Bruno Walter]], [[Leonard Bernstein]], [[Bernard Haitink]] i Sir [[Georg Solti]] su, iz raznih razloga (npr. nedostatak kontrapunkta) odbijali izvoditi bilo koji od raznih "dovršetaka" ''Desete simfonije'' koji su im bili dostupni. Ovo odbijanje uključivalo je čak i Cookeovu verziju - unatoč tome što su Cooke i njegovi suradnici sami bili svjesni da nitko osim Mahlera ne može "dovršiti" tu simfoniju, a svoj rad opisivali kao isključivo "izvedbenu inačicu skice", ~~prije~~a ~~nego što~~ne dovršetak. === Vokalne skladbe ===

Gustav Mahler: razlika između inačica