Marija Jurić Zagorka: razlika između inačica

O životu autorice Gričke vještice, Gordane i drugih popularnih djela Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske novinarke i književnice, mnogo je toga dvojbeno. Čak i datum rođenja. Ipak, najčešće se spominje 1. siječnja 1873. Rodila se u selu Negovec kraj Vrbovca u imućnoj obitelji upravitelja velikog imanja baruna Raucha. Iako dobrog imovnog stanja, obitelj u kojoj je bilo četvero djece, živjela je, kako to sama Zagorka svjedoči, prilično nesretno. Marija Jurić Zagorka odrasla je na selu i djetinjstvo je provela u toj zagorsko-gospoštijskoj sredini. Pučku je školu, u kojoj se isticala inteligencijom i nadarenošću, polazila u [[Varaždinu]] i Zagrebu. U petnaestoj godini, pred sam završetak, napušta školovanje zbog nesređenih obiteljskih odnosa i od tada će joj njezina škola biti život. No ipak je htjela postići neko zvanje i njezina velika želja je od tada postati poštaricom. Nakon šest godina školovanja u zagrebačkom Samostanu milosrdnica, Zagorka odlazi iz Zagreba. Konačno će se vratiti tek nakon sedam godina, da bi tu doživjela duboku starost i umrla 30. studenoga 1957.▼

Roditelji je 1891. godine udaju za čovjeka kojeg ni ne poznaje, mađarskog željezničarskog činovnika. S njim odlazi u Mađarsku. Za ideale svoje mlade žene nije imao razumijevanja. Bio je zadrti nacionalist i zagovarao je mađarizaciju Hrvatske. Brak završava nakon samo tri godine, dramatičnim bijegom iz muževe kuće i prekidom odnosa s roditeljskim domom. Bježi prvo ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a zatim u Zagreb. ▼

NovinarskaGodine karijera1876. Marijeizlazi Jurićprvi ZagorkeZagorkin počinječlanak, sobjelodanjen anonimnimu tekstomObzoru. „JedanČlanak časak”je ubio zagrebačkomodraz Obzoru,rodoljubnog nakoni čegadruštvenog jerevolta pod nazivom Egy Percz ( Jedan časak ). Nakon toga članka na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera, postalaulazi članicau uredništvaredakciju togaObzora cijenjenogkao ireferent utjecajnogza lista.mađarsko-hrvatsku Odpolitiku, predstavnikadaju tiskarejoj posebnu sobu, Zagorkada je paknitko čulaod vrloposjetitelja nepovoljnune reakciju:bi „Novinarskovidio, jer je zvanježena. isključivoMogla je pisati što je muškohtjela, aali Vianonimno. bašZagorku niova podiskriminacija čemuljuti nematei sposobnostivrijeđa, zaali toju ne iznenađuje. TkoTime hoćezapočinje pisatisvoj uspon u Obzoru mora bitinovinarskoj netkokarijeri.” Zagorka se cijeloga života žestoko borila da dokaže kako ona jest netko. Izvještavala je o političkim zbivanjima, iz Parlamenta, bila dopisnica iz [[Budimpešta|Budimpešte]] i [[Beč]]a. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germaniza-cije. Za vrijeme utamničenja dvojice urednika Obzora 1896. sama je uređivala list pokazavši zadivljujuću energiju i inteligenciju. Potaknula je i uređivala prvi list u Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama, i tako nazvan - Ženski list od 1925. do 1938., zatim Hrvaticu. Unatoč tome stalno je bila izložena podsmijehu i poniženju.▼

Neko vrijeme je bila urednica Obzora. Surađivala je i u Vijencu i u sarajevskoj Nadi. Počinje pisati romane koji su predstavljali društveni i nacionalni protest. Prvi roman je Roblje (1899), koji je zaslugom Strossmayera izlazio u Obzoru. Međutim, u književnosti se javlja još crticom Pod sljemenom koja je izlazila u Bršljanu 1886. Pravu čitateljsku afirmaciju stječe ciklusom romana Grička vještica ( Male Novine 1912.-1914.) Kao rezultat autoričina prihvaćanja Strossmayerova prijedloga u razdoblju od 1912.-1953. godine napisala je i objavila dvadesetak romana. Neuklopljiva u književno-stilističu matricu vremene u kojima su se pojavljivala Zagorkina djela nisu pratile ozbiljne književne kritike. U isto vrijeme čitatelji su s nestrpljenjem očekivali nove nastavke romana koji su izlazili u Malim Novinama, Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku i Hrvatici. Također na nagovor samog Strossmayera počinje pisati povijesne romane i drame. ▼

Drame: Filip Košenski i Evica Gupčeva. Povijesni romani: ''Kći Lotršćaka'', ''Gordana'', ''Kraljica Hrvata'' i ''Grička vještica''. U međuvremenu se okušala u pisanju kriminalističkog romana: ''Kneginja iz Petrinjske ulice'' (1910). Piše komedije, lakrdije, jednočinke i satire, tim daje značaj razvoju hrvatske dramske književnosti. Njezino najbolje scensko djelo je komedija ''Jalnuševčani'' (1917) koja svoje tematsko izvorište crpi jednako iz hrvatske književne tradicije, kao i iz hrvatke zbilje ondašnjeg vremena. Vrijedi spomenuti još jedan roman koji je možda najmanje poznat, ali je možda najvrijedniji. To je ''Kamen na cesti'' (1937), romansirana biografija Zagorke. Nije lako odgovoriti na pitanje koliko je Zagorka napisala romana. Međutim, smatra se da je napisala oko trideset i pet, od kojih neki nisu dovršeni, a neki možda nisu ni napisani. Umrla je u Zagrebu 30. studenog 1957. godine. Kod čitateljstva, pak, Zagorka je bila veoma popularna. Možda baš zbog toga nisu joj bile sklone neke tadašnje književne veličine, primjerice Đalski, koji je njezina književna ostvarenja nazivao šundliteraturom za kravarice. A zamjerke je nalazio i njezinu novinarskom radu.▼

Kritika je nije cijenila, a čak ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi. Tek u novije vrijeme može se govoriti o primjerenijoj pozornosti koja se daje njezinu djelu. Možda je svijest o Zagorkinoj vrijednosti ponajbolje izrazio književnik Pavao Pavličić koji u Pismima slavnim ženama kaže: „Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za Vas.”▼