Bioplin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 12:
Na svaki metar volumena fermentatora može se dobiti 0,15 do 0,2 m3 plina dnevno, ljeti. Ako fermentator nije dobro toplinski izoliran proizvodnja zimi se smanjuje. Biljne ostatke prije dodavanja potrebno je malo kompostirati da strune voštana pokožica koja usporava fermentaciju. Različite životinje proizvode različitu količinu biootpada.
 
 
 
 
Mmoguća godišnja proizvodnja plina od nekih izvora.
Kod proizvodnje bioplina potrebno je miješati različite biprodukte da bi se dobio pravilan omjer između ugljika i dušika(20: 1 – 25:1), a potrebno je i dodavati ili oduzimati vodu da bi se dobila vlažnost mase od 90%(težinski).  Za bioplin se može koristiti sva organska masa bilo u zelenom stanju i silirana, bilo kao gnojnica.
 
Omjer između ugljika i dušika
Materijal
Težinski postotak ugljika
Težinski postotak dušika
Omjer ugljik/dušik
% vode
Suha trava
46
0,53
87/1
 
Kukuruzne stabljike
40
0,75
53/1
 
Otpali ostaci bilja
41
1
41/1
 
Sojini ostaci
41
1,3
32/1
 
Korov
14
0,54
27/1
 
Vinova loza
11
0,59
19/1
 
Svježi ovčji gnoj
16
0,55
29/1
 
Svježi goveđi gnoj
7,3
0,29
25/1
83
Svježi konjski gnoj
10
0,42
24/1
76
Svježi svinjski gnoj
7,3
0,60
13/1
82-96
Svježi ljudski gnoj
2,5
0,85
2,9/1
80
Omjer između ugljika i dušika
Od travnate smjese se može po jednom kilogramu suhe tvari dobiti 400 do 500 kg bioplina, što je dvostruko od količine koja se može dobiti iz gnojnice. Zato se danas najviše za proizvodnju bioplina u fermentorima koristi smjesa trave, energetskih biljaka, silaže i gnojnice, što se sve usitnjuje i miješa, te se tako pretvara u tekuću masu unutar različitih fermentatora.
 
 
Kod fermentacije krutih bioloških otpadaka u fermentatoru kao što su drveni otpad, stelja stoke i sl. problem je to što mjehurići metana koji nastaju unutar komada otpada istiskuju vodu i otpatke čine lakšima od vode. To dovodi do dizanja takvih krutih čestica na površinu fermentatora, te se stvara sloj krutih čestica koje plivaju površinom fermentatora, sprječavaju vlaženje mase i usporavaju anaerobne procese stvaranja metana. Otpad od svinja zato je najlakše preraditi, dok se otpad stoke koja koristi stelju mora najprije muljačama pretvoriti u jednoličnu kašu, pa tek tada prepumpati u fermentator. Svinjska gnojnica često ima manje od 10% suhe tvari pa je potrebno dodati biomasu koja ima više suhe tvari kao što je kokošji gnoj, piljevina, lišće i sl., a treba dodati i masu za poboljšanje odnosa ugljik - dušik. Kako bi ovaj odnos bio između 20/1 i 25/1 svinjskoj gnojnici je potrebno dodavati suhu travu, kukuruzovinu ili otpatke od raznog bilja. Količinu suhe tvari u svinjskoj gnojnici moguće je povećati i tako da se odvoje odvodni kanali ispod [pojilica] od odvodnih kanala za čišćenje, čime se razdvaja skoro čista voda koju svinje piju od gnojnice. Metan se može dobiti i fermentacijom masti i životinjskih otpadaka, te se usitnjene ili samljevene lešine mogu ubaciti u fermentator. Nakon fermentacije kosti padaju na dno te ih je potrebno povremeno mehanički ukloniti, ako prethodno nisu samljevene.
 
 
 
 
 
Materijal
Količina plina u m3/toni suhe tvari
%metana
Svinjski gnoj
560
50-60
Konjski gnoj
200-300
50-60
Ljuske riže
615
50-60
Svježa trava
630
70
Lan, konoplja
359
59
Slama
342
59
Ostaci drveća
210-294
58
Otpaci krumpira
260-280
 
Otpaci suncokreta
300
58
Gnojnica
640
50
Otpaci iz vinarija i špiritana
300-600
58
Količina plina iz različitih materijala
 
Kod fermentacije krutih bioloških otpadaka u fermentatoru kao što su drveni otpad, stelja stoke i sl. problem je to što mjehurići metana koji nastaju unutar komada otpada istiskuju vodu i otpatke čine lakšima od vode. To dovodi do dizanja takvih krutih čestica na površinu fermentatora, te se stvara sloj krutih čestica koje plivaju površinom fermentatora, sprječavaju vlaženje mase i usporavaju anaerobne procese stvaranja metana. Otpad od svinja zato je najlakše preraditi, dok se otpad stoke koja koristi stelju mora najprije muljačama pretvoriti u jednoličnu kašu, pa tek tada prepumpati u fermentator. Svinjska gnojnica često ima manje od 10% suhe tvari pa je potrebno dodati biomasu koja ima više suhe tvari kao što je kokošji gnoj, piljevina, lišće i sl., a treba dodati i masu za poboljšanje odnosa ugljik - dušik. Kako bi ovaj odnos bio između 20/1 i 25/1 svinjskoj gnojnici je potrebno dodavati suhu travu, kukuruzovinu ili otpatke od raznog bilja. Količinu suhe tvari u svinjskoj gnojnici moguće je povećati i tako da se odvoje odvodni kanali ispod [pojilica] od odvodnih kanala za čišćenje, čime se razdvaja skoro čista voda koju svinje piju od gnojnice. Metan se može dobiti i fermentacijom masti i životinjskih otpadaka, te se usitnjene ili samljevene lešine mogu ubaciti u fermentator. Nakon fermentacije kosti padaju na dno te ih je potrebno povremeno mehanički ukloniti, ako prethodno nisu samljevene.
 
== Lagune ==
Line 137 ⟶ 30:
 
Dobiveni bioplin se može koristiti za zagrijavanje prostorija i za proizvodnju [električna energija| električne energije] . Najekonomičnije je proizvoditi električnu energiju, sagorijevanjem u [plinske turbine |plinskim turbinama] , a otpadnu toplinu koja nastaje pri tom koristiti za zagrijavanje. Višak el. energije se može prodavati u el. mrežu. Kod proizvodnje električne struje u bioplinskim postrojenjima, koja su razmještena u raznim mjestima, smanjuju se gubici električne energije u mreži, jer se proizvedena struja koristi u blizini proizvodnje. Korist nije samo u proizvedenoj struji, već i u smanjenju opterećenja okoliša mirisom i sačuvanom dušiku u gnojnici. Plin je moguće pretvarati u električnu energiju i u [gorive ćelije| gorivim ćelijama] , ali za sada na tržištu, još nema takvih uređaja.
 
 
Volumen fermentatora
Učinak električni
Učinak toplinski
50 m3
11 kw
12-20 kw
Prosječna dnevna proizvodnja energije u jednom fermentoru
 
Proizvodnja bioplina iz tekućeg [stajsko gnojivo| stajskog gnojiva] - gnojnice po dosadašnjim zapadnoeuropskim tehnologijama, ekonomična je samo za postrojenja koja prerađuju gnojnicu od najmanje 80 do 100 UVG (Uvjetno grlo je preračunata jedinica od 500 kg težine životinja). Za prehranu 70 uvjetnih grla potrebna je silaža sa 25 hektara. Po jednom UVG sačuvano godišnje oko 50 kg dušika za gnojidbu zelenih ili ostalih površina. Prerađena gnojnica se može koristiti i kao [folijarno gnojivo] , to znači da nema mirisa i može se prskati na zelenu biljnu masu ili lišće. Ako se fermentiranoj gnojnici doda 10% svježeg gnojiva tom smjesom se mogu hraniti [kalifornijske gliste] . Gliste mikrobiološki obogaćuju gnojnicu tako da se dodatno poboljšava kvaliteta dobivenog [humus| humusa] a smanjuje volumen.