Kendo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 1:
== Kendo ==
'''Kendo''', jap. kĕn'dō (''ken'' - mač; ''do'' - put, način). [[Japan]]ska borilačka vještina i sport. [[Mačevanje]] dugim "mačem", točnije štapom sa štitnikom za ruke (''[[shinai]]'') izrađenim od međusobno povezanog bambusova pruća. Cilj je pogoditi protivnika u sredinu glave (''men''), lijevu (''hidari-men'') ili desnu (''higi-men'') stranu glave, grlo (''tsuki''), slabine (''tare'') ili podlaktice (''do''). Prilikom vježbanja koristi se zaštitna oprema - [[kendogi]], koja se satojisastoji od karakteristične kacige izrađene od debelog pamučnog materijala, s jakim metalnim štitnikom za lice, zaštitnog oklopa za središnji dio tijela, posebnim opasačem koji štiti donji dio trbuha i štitnicima za podlaktice.
 
 
'''=== Kendo danas''' ===
 
Danas kendo vježbaju milijuni muškaraca, žena i djece u svijetu. Kendo nije popularan samo u Japanu, nego su se zaljubljenici u ovu vještinu raširili i po Koreji, Sjedinjenim američkim državama, Kanadi, Južnoj Americi, Europi i Australiji.
Redak 12:
 
 
'''=== Povijest''' ===
 
Mačevanje (''[[kenjutsu]]'') sastavni je dio japanske kulture još u najranijim sačuvanim zapisima te zemlje. Podaci o mačevanju mogu se pronaći u ''Kojiki'' ("Drevni spisi") i u ''Nihon Shoki'' ("Povijest Japana"), dva najstarija ljetopisa u japanskoj povijesti. Teško je, doduše, točno utvrditi od kada točno datiraju ti izvori (oko 8. st.), no drugi izvori sadrže podatke o upotrebi ''[[bokkena]]'' (drvene zamjene za mač) kao oružja još prije 400. godine.
Tijekom feudalnog razdoblja u Japanu, mač je bio važno sredstvo u uspostavljanju društvene i političke vlasti. U ranijoj japanskoj povijesti prevladavali su ratovi između raznih provincija. Feudalni gospodari upošljavali su vojske ratnika – ''[[samuraja]]'', kako bi obranili svoj posjed, osvojili protivnički i održali red. ''[[''Bushido'']]'', ili "put ratnika", vojno-feudalni kodeks, također vuče korijene iz toga razdoblja i uvelike je utjecao na japansko društvo tog vremena. Mačevanje je bilo osnovna disciplina u vojnoj obuci i vladari su poticali strogo i sistematično uvježbavanje. Učitelji mačevanja bili su visoko cijenjeni od feudalnih gospodara i moćni vojvode ulagali su znatne napore kako bi prepoznali i angažirali najbolje mačevaoce u zemlji. Od učitelja mačevanja često se očekivalo da preuzmu i vojno i moralno vodstvo nad svojim štićenicima. Godine 1603. uspostavlja se šogunat Tokugawe[[Tokugawa]] i započinje razdoblje mira, u kojemu dolazi do pravog procvata mačevanja. Ratnička (''Bu'') obuka samuraja bila je savršena zamjena za akademsko i društveno (''Bun'') školovanje s obzirom na potrebu razvoja dobro formirane i odgojene ličnosti.
Vještina mačevanja razvijala se usporedno s tehnologijom, kulturom, te razvojem filozofije u japanskom društvu. Na primjer, otkrića u metalurgiji do kojih su došli kovači mačeva mogla su se primjeniti i na drugim područjima. Jedno od najintrigantnijih primjera je način na koji se japansko mačevalaštvo povezalo s proučavanjem [[Zen]] budizma, koji je pronašao put do Japana od Indije, preko Kine. Jedan od najpoznatijih samuraja tog vremena, [[Miyamoto Musashi]], u svojoj knjizi ''Gorin-no-Sho'' ("Knjiga pet prstenova"), napisanoj u prvoj polovici 17. stoljeća, opisuje mnoge aspekte mačevanja i ratovanja toga vremena, povezujući ih s učenjima Zen budizma.
Jedan od najpoznatijih samuraja tog vremena, [[Miyamoto Musashi]], u svojoj knjizi ''Gorin-no-Sho'' ("Knjiga pet prstenova"), napisanoj u prvoj polovici 17. stoljeća, opisuje mnoge aspekte mačevanja i ratovanja toga vremena. Godine 1868, nakon gotovo sedam stotina godina vladavine [[šogunat]]a, japanski car vraća svjetovnu vlast i uvodi ozbiljne društvene i gospodarske reforme. Vještina mačevanja postaje nepoželjna uspomena na samurajsku klasu, koja je službeno raspuštena u cilju uvođenja građanskih sloboda i jednakosti. Godine 1887, dolazi u Japanu do snažne reakcije na modernizaciju i carku vlast, kao i do jačanja konzervativizma i nacionalizma. Mačevanje kao predmet ovaj put ulazi u školske dvorane, gdje postaje simbol japanskog otpora modernizaciji i utjecajuma sa zapada. Uoči II. svjetskog rata dolazi do novog procvata mačevanja, ovaj put kao simbol japanskog ekspanzionizma i težnje za dominacijom nad cijelim azijskim kontinentom. Nakon kapitulacije Japana 1945., savezničke okupacijske snage zabranjuju Japancima prakticiranje bilo kakvih vještina koje uključuju oružje, pa tako i kendo. Studenoga 1952. osniva se Japanska kendo federacija, koja se uspijeva izboriti za kendo, ovaj put kao edukativni i rekreativni sport, u kakvoj formi ga vidimo i danas.
 
Jedan od najpoznatijih samuraja tog vremena, [[Miyamoto Musashi]], u svojoj knjizi ''Gorin-no-Sho'' ("Knjiga pet prstenova"), napisanoj u prvoj polovici 17. stoljeća, opisuje mnoge aspekte mačevanja i ratovanja toga vremena. Godine 1868, nakon gotovo sedam stotina godina vladavine [[šogunat]]a, japanski car vraća svjetovnu vlast i uvodi ozbiljne društvene i gospodarske reforme. Vještina mačevanja postaje nepoželjna uspomena na samurajsku klasu, koja je službeno raspuštena u cilju uvođenja građanskih sloboda i jednakosti. Godine 1887, dolazi u Japanu do ponovno do jačanja militarističkih struja i snažne reakcije na modernizaciju i carkucarsku vlast, kao i do jačanja konzervativizma i nacionalizma. Mačevanje kao predmet ovaj put ulazi u školske dvorane, gdje postaje simbol japanskog otpora modernizaciji i utjecajumautjecajima sa zapada. Uoči II. svjetskog rata dolazi do novog procvata mačevanja, ovaj put kao simbol japanskog ekspanzionizma i težnje za dominacijom nad cijelim azijskim kontinentom. Nakon kapitulacije Japana 1945., savezničke okupacijske snage zabranjuju Japancima prakticiranje bilo kakvih vještina koje uključuju oružje, pa tako i kendo. Studenoga 1952. osniva se Japanska kendo federacija, koja se uspijeva izboriti za kendo, ovaj put kao edukativni i rekreativni sport, u kakvoj formi ga vidimo i danas.
 
 
=== Oprema ===
 
'''Oružje koje se koristi:'''
Line 27 ⟶ 30:
 
 
'''Odjeća:''' - ''[[kendogi]]'':
 
''''Keikogi'''' – pamučna ili svilena bluza
Line 44 ⟶ 47:
 
 
'''=== Rangiranje''' ===
 
Sustav rangiranja koji se koristi u kendo-u naziva se ''[[Dan to Kyu]]''. U skladu s japansko-engleskim kendo riječnikom, rang ''dan'' korišten je u judo-u 1883. ''Kyu'' rangiranje prvobitno je korišteno u tokijskoj Policijskoj upravi 1885. Godine 1908. tokijska Viša škola prvi put je upotrijebila ''dan'' sustav rangiranja u kendo-u. Danas, oba sustava se koriste. Najniži rang je šesti ''kyu'', koji se kreće nagore prema prvome ''kyu''. Nakon ''kyu'' stupnjeva počinju ''dan'', majstorski stupnjevi. Najniži ''dan'' stupanj prvi je ''dan'', koji se kreće naviše prema desetome. Kendoisti ne nose nikakav vidljivi znak ranga.
 
 
'''=== Tehnike i metode treninga''' ===
 
Temeljne vježbe (''kihon'') sastoje se od starih, pažljivo biranih vježbi, kojima je osnovna zadaća razviti tehnike potrebne za suočavanje s protivnikom:
Line 77 ⟶ 80:
* duhovna i fizička spremnost na napad (''zanshin'').
 
'''''Suburi''''' kombinira osnovni zamah preko glave s kretanjem naprijed i nazad. Cilj je njegovati gladak i slobodan zamah koji je pravilno usklađen s radom nogu. Još jedan važan cilj ''suburi''-ja jest uspostavljanje pravilnog držanja u trenutku kada mač dođe u kontakt s metomciljem.
'''''Kirikaeshi''''' je vježba koja se obavlja s partnerom, a sastoji se od uzastopnih napada na središnji dio glave, ''men''. Vježba obično počinje napadom na središnji ''men'', nastavljajući se napadom na lijevu i desnu stranu. Iako metoda ''Kirikaeshi''-a varira od škole do škole, najčešća shema sastoji se od pojedinačnih napada na središnji ''men'', za kojim slijedi četiri udarca u lijevu i desnu stranu ''men''-a kretanjem naprijed i pet udaraca kretanjem nazad. Ova vježba težište je kendo treninga, jer pomaže naučiti velik broj važnih principa, kao što su pravilan razmak i tajming, preciznost, ritam i mekoća pokreta.
Line 84 ⟶ 87:
 
'''''Kakari geiko''''' – (vježbanje napada) izvodi se s partnerom, obično učenik s učiteljem. Učitelj osigurava metu, a učenik je mora napasti što prije nakon što se pojavi. Obično se mete pojavljuju kontinuirano jedna za drugom, pa učenik mora napadati bez prestanka, dok učitelj ne završi s vježbom. Kakari geiko je osmišljen da se nauči uočavati otvaranja i napadati bez oklijevanja.
''Waza'' vježbe predstavljaju određene borbene taktike. Obično se vježba fokusira na pojedinačnu tehniku koja pomaže učeniku da nauči kako i zašto neka tehnika funkcionira.
 
'''''Waza''''' vježbe predstavljaju određene borbene taktike. Obično se vježba fokusira na pojedinačnu tehniku koja pomaže učeniku da nauči kako i zašto neka tehnika funkcionira.
[[Kata]] predstavlja unaprijed pripremljen niz tehnika i izvodi se s partnerom. Svaka kata osmišljena je da poduči određenim lekcijama o strategiji, taktici i koncentraciji. Izvodi se bez zaštitne opreme, s čvrstim drvenim mačem (''bokkenom''). Kako je svaki napad izveden na nezaštićeni cilj, jaka koncentracija je potrebna kako bi se spriječile moguće ozljede.
 
'''''[[Kata]]''''' predstavlja unaprijed pripremljen niz tehnika i izvodi se s partnerom. Svaka kata osmišljena je da poduči određenim lekcijama o strategiji, taktici i koncentraciji. Izvodi se bez zaštitne opreme, s čvrstim drvenim mačem (''bokkenom''). Kako je svaki napad izveden na nezaštićeni cilj, jaka koncentracija je potrebna kako bi se spriječile moguće ozljede.