|
'''Pantomima''' je naziv za predstave u kojima [[glumac]] misli i osjećaje lika koji tumači prenosi samo pokretima [[tijelo|tijela]] i [[mimika|mimikom]], a bez uporabe [[riječ]]i. U [[19. stoljeće|19. stoljeću]] je u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] za pantomimu zabilježen naziv '''nijemoigra'''.
Pantomima pripada [[scenskoj umjetnosti]]. Njeno sredstvo za izrazavanjeizražavanje je u prvoj liniji [[covjeciječovječije tijelo]]. [[Gramatika]] pokreta u pantomimi je uzeta najvecimnajvećim dijelom iz svakodnevnog [[zivotživot]]a. RijeciRiječi, [[rekviziti]] i [[muzika]] nisu prisutni. Cilj pantomime nije razvijanje [[snage]] ili [[savitljivost]]i tijela, nego staviti tijelo pod kontrolu [[svjesnosti]]. To znaciznači, da je pantomimicar sposoban da u svakome momentu (naprimjer dvije polovice tijela istovremeno, ali razlicitorazličito pokretati) svoje pokrete kroz svjesnost pobuditi.
U pantomimi razlikujemo tri vrste [[pokreta]] :
* umjetnost stava ili drzanjadržanja (kroz spoljasnjispoljašnji, tjelesni stav i pokrete jednog [[karaktera]], njegove osjecajeosjećaje i unutrasnjiunutrašnji stav jedne figure prikazati vidljivim)
* znakovi i pokreti iz svakodnevnog zivotaživota u njenoi uvelicanojuveličanoj formi ([[mahanje]], [[pozdravljanje]], itd)
* [[Iluziona tehnika]] (objasnjenjeobjašnjenje, spor covjeka sa njegovom okolinom koja su samo cistimčistim tjelesnim sredstvima prikazana)
Pantomima je umjetnost [[tišina|tišine]]; poezija visokog kultiviranog pokreta. Mimos ili mim od [[starogrčki|grč]]. mimos-podražavatelj, podražavanje; prvobitno je osobit način predstavljanja u [[antika|antičkom]] [[kazalište|kazalištu]]. Pantomima (panto-sve, mimos-podražavanje) spominje se još u [[Stara Grčka|staroj Grčkoj]] i [[Rimsko Carstvo|Rimu]], a i u zapisima putopisaca po [[Daleki Istok|Dalekom Istoku]].
== Nastanak i razvoj pantomime u Europi ==
NazalostNažalost, gledajucigledajući razvoj pantomime kroz razliciterazličite [[epohe]], ne mozemomožemo nacinaći opis koji se prenosio i razvijao sa koljena na koljeno, vec samo neke [[stanice]], koje su nastale pod odredjenimodređenim okolnostima govornog ili muzickogmuzičkog teatra kao jedan [[nijemi]], tjelesno izrazeniizraženi teatar.
Pantomima antike i danasnjadanašnja, [[moderna]] pantomima se razlikuje jedna od druge. Prva [[forma]] pantomime je nastala u antickoantičko vrijeme. U GrckojGrčkoj, glumci su igrali [[mitoloskemitološke]] tematike koje su gledaocima bile poznate. Hor koji se sastojao od 30 do 40 osoba je pjevao ili [[komentirao glumceve]]glumčeve namjere na sceni. Arena je primala i do 20.000 posjetilaca, i glumci su koristili velike [[maske]] te stajali na visokim stapovimaštapovima kako bi bio vidjenviđen sa velikog odstojanja. Kasnije,u starom [[Rimu]] nastaje jedna teatar forma koja u sredistesredište paznjepažnje stavlja nijemog solistu, pantomimicarapantomimičara. Pantomima je u starome rimu bila jako popularna, a glumci veoma cjenjeni.
PocetakPočetak 17 vijeka je druga stanica u razvoju umjetnosti pantomime. Nastala je pod sasvim drugacijimdrugačijim okolnostima. Nekim teatrima, zakonom nije bilo dozvoljeno da govore, dok su neki teatri imali privilegije govora.Glumci koji su igrali u tisinitišini, kroz pokrete su trazilitražili nove teatralne puteve i na taj nacinnačin uspjevali da izbjegnu zakon privilegiranih. Italianska [[Commedia dell arte]] koja je sa svojim karakterima [[Arlekina]], [[Kolumbine]],[[ Kapitana]],[[ Pantalonea]] i sa svojim [[karakter maskama]] imala je najvecinajveći uticaj na teatre siromširom Europe.
PocetkomPočetkom 18 vijeka, u Parizu je nastupao legendarni [[Jean Gaspard Deburau]] (ZanŽan Gaspard Debiro) u ulozi [[Pierrot]] (Pjeroa) u [[Thèàtre des Funambules]]. Njegova figura je [[melanholicni]], vjecnovječno [[zaljubljeni]] Pierrot sa dugim bijelim kostimom, koji u tisinitišini podnosi bol neuzvraceneneuzvraċene ljubavi, stajala je tada u kontrastu sa karakterima [[Melodrame]] koje su tada bile u [[modi]].
[[Umjetnost]] pantomime je uvijek bila povezana sa govorom ili plesom. Prvi put u [[istoriji]], se pantomima odvaja od govora, plesa i postaje [[samostalna]] umjetnost pocetkompočetkom 20. vijeka ali ne u teatru, nego u [[experimentalnom]] studiju od velikog reformiste moderne pantomime [[Etienne Decroux]] (Etien Dekrua). U [[Pariz]]u, u godini 1923, Etienne Decroux je poceopočeo (rodjen 1898) sebe, a kasnije i druge da obucavaobučava pokretima tijela na sceni. Njegov cilj nije bio [[reformacija]] pantomime, nego napraviti jednu cistučistu umjetnost pokreta- [[Mime Corporel]]. Decroux [[analizira]] pokrete covjecijegčovječijeg tijela pod [[geometrijskim]] okolnostima. Tako nastaje [[Inklinacija]](naklon), [[translacija]] (pomjeranje) i [[rotacija]] covjecijegčovječijeg tijela kao osnova za sve predstojecepredstojeće [[iluzorne tehnike]] pantomime. Pantomima dobija i svoju [[pedagogiku]] i gramatiku gemetrijskih pokreta.
Njegovi uceniciučenici su slavni [[Jean Louis Barrault]] (ZanŽan Lui Baro) i [[Marcel Marceau]] (Marsel Marso). Marcel Marceau je kasnije Decroux-ov sistem razradio i napravio pristupacnimpristupačnim citavojčitavoj teatar publici. ZahvaljujuciZahvaljujući djelovanju Marceaua na podrucjupodručju pantomime, uspio je, da ovu umjetnost napravi svjetski poznatom.
Francuska skolaškola razdvaja pojam “ pantomime” i “ [[mime]].”
* Pantomima ziviživi u tradiciji stare pantomime, tj. ona pricapriča o svakodnevomesvakodnevnom zivotuživotu, njegove komicnekomične i tragicnetragične situacije i obracaobraća se direktno publici. Bijela maska od Pierrot-a je cestočesto preuzeta. IzrazavaIzražava se putem [[extremiteta]] i Mimike.
* Mime zeliželi ljudske [[konflikte]] i situacije, osjecanjaosjećanja i [[emocije]] bez pricepriče, kroz scenu izraziti. Njegova vrsta “govora” je [[simbolicna]]simbolična, u stilu Decroux-a, cakčak i [[abstraktna]] i pusta svoje tijelo da djeluje. [[Lice]] nije [[nasminkano]]našminkano ili je prekriveno sa tkaninom ili sa [[neutralnom maskom]].
| 