Bela Gabrić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Bela Gabrić''' ([[Subotica]], [[10. ožujka]] [[1921.]] - [[2001.]]) je bio istaknuti [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] kulturni djelatnik i pisac. Veliki doprinos hrvatskoj kulturi je dao kao sakupljač hrvatskih [[Bunjevci|bunjevačkih]] narodnih pjesama i običaja, čemu je posvetio svoj cijeli život.
 
== O Gabriću ==
 
Rodio se u 10. ožujka 1921. godine od roditelja Laze i Marije Tikvicki. <br>
Bio je članom odbora raznih hrvatskih manifestacija i ustanova: [[Dužijanca]], [[Dani kruha i riječi]], a od novinarskog rada, bio je član u uredničkom vijeću "[[Bačko klasje|Bačkog klasja]]" i "[[Subotička Danica|Subotičke Danice]]".
Osnovno školovanje je imao u salašarskoj školi nedaleko od Subotice i u samoj Subotici.<br>
Srednje školovanje je imao u [[isusovci|isusovačkoj]] gimnaziji u [[Travnik]]u i u [[varaždin]]skoj [[franjevci|franjevačkoj]] klasičnoj gimnaziji, gdje je i 1942. završio srednju školu.<br>
Potom odlazi na studij u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao južnoslavenske književnosti, ruski jezik i povijest. Diplomirao je 1950..<br>
Radio je u rodnoj Subotici idućih dvadeset godina kao profesor u srednjoj školi, a nakon toga u Gradskoj knjižnici kao bibliograf, sve do zatvaranja.
 
Nakon sloma "[[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]]", i sam je bio žrtva "lova na vještice" u antihrvatskoj histeriji koja je potom uslijedila, kada su uhićivani hrvatski intelektualci koji su promicali hrvatsku kulturu i borili se protiv zatiranja hrvatskog duha, jezika i kulture, bez obzira na to što ti intelektualci nisu nikad govorili niti pisali protiv drugih naroda u SFRJ. <br>
[[20. lipnja]] [[1972.]], jugoslavenske vlasti su ga uhitile pod optužbom da je širio nacionalnu mržnju, iako, kako je Gabrić rekao: "''nisam nikada ništa napiso ili kazo protiv bilo kojeg naroda s kojim živimo. To je bila sezona 'lova na ljude' i pojedinici su se morali 'pofaliti' da su i oni našli 'narodne neprijatelje'. ''<ref> [http://www.zvonik.org.yu/681/ZV04.html Zvonik] Razgovor s Belom Gabrićem</ref>. <br>
Odveden je u zatvor u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]], u kojem je ostao do prosinca 1973.. Potom ga je snašla sudbina svih utamničenih hrvatskih intelektualaca: uslijedilo je razdoblje za vrijeme kojeg nije nikako mogao dobiti posao, i to je razdoblje bilo dulje trajalo od njegove zatvorske kazne. Uspio se zaposliti 1978. i do umirovljenja 1984. je radio u Gradskom muzeju u Subotici.
 
Bio je članom odbora raznih hrvatskih manifestacija i ustanova: [[Dužijanca]], [[Dani kruha i riječi]], a od novinarskog rada, bio je član u uredničkom vijeću "[[Zvonik (časopis)|Zvonika]], [[Bačko klasje|Bačkog klasja]]" i "[[Subotička Danica|Subotičke Danice]]"., a pisao je i za crkvene listove.
 
U [[Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović|Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović"]] je bio aktivni član.