Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling: razlika između inačica

Javna pozornost je bila jako privučena s tim nejasnim migovima novog sistema koji je obećavao nešto pozitivno, osobito u njegovom tretmanu religije, nego očitih rezultata Hegelovog učenja. Jer pojava kritičkih spisa Straussa, Feuerbacha i Bauera, i očita razdvojenost u samoj Hegelskoj školi je otuđilo je simpatije od mnogih od tada dominantne filozofije. U Berlinu, glavnom centru Hegelijanizma, želja je našla izražaj u pokušajima da dobiju službeno od Schellinga postupak novoga sistema za što se smatralo da ima u rezervi. Ostvarenje tih želja nije se dogodilo do 1944. kada je imenovanje Schellinga kao član pruskog državnog vijeća i člana berlinske akademije dalo mu pravo, pravo koje je on zatražio, da predaje na tom sveučilištu. Među njegovim slušateljima su Søren Kierkegaard, Mikhail Bakunin, i Friedrich Engels. Uvodno predavanje je bilo praćeno od velike i oduševljene publike. Neprijateljstvo njegovog starog protivnika, H.E.G. Paulusa, zaoštreno od na prvi pogled Schellingovog uspjeha, vodilo je to potajnog izdavanja doslovnog izvještaja predavanja filozofije Otkrivenja i kako Schelling nije uspio u dobivanju službenog legalnog osuđivanja i potiskivanja piratstva, prestao je 1945. s ikakvim javnim predavanjima. Nikakve autentične informacije o prirodi pozitivne filozofije nisu dobivene sve do njegove smrti kada su njegovi sinovi započeli izdavanje skupljenih pisanja sa četiri sveska Berlinskih predavanja: Svezak Br. 1 ''Uvod u filozofiju Mitologije'' (1856); Br. 2 ''Filozofija Mitologije ''(1857); Br. 3 i 4. ''Filozofija Otkrivenja'' (1858).

 

[[Kategorija:Europski filozofi 16.-19. stoljeća]]

[[Kategorija:Klasični njemački idealizam]]

<!-- interwiki -->