Benzinski motor: razlika između inačica

 

1876. godine [[Nicolaus August Otto]] je ostvario proces u [[motor s unutarnjim izgaranjem|motorima s unutarnjim izgaranjem]] kojeg danas nazivamo Otto proces. Otto proces je odredio današnje procese u benzinskim motorima. Kod ovog procesa je značajno da se goriva smjesa tada stvarala izvan [[cilindar|cilindra]] ([[rasplinjač]]), pri [[temperatura]]ma koje su slične temperaturi okoline. Pri tome se za proces upotrebljavaju plinovita ili lako hlapljiva [[gorivo|goriva]], danas najčešće [[benzin]]. Danas je moguće i stvaranje smjese u cilindru. Goriva smjesa se ubacuje u cilindar pri atmosferskom tlaku (ili blizu atmosferskog tlaka), komprimira se u njemu i zatim pali. Kako je u cilindru smjesa goriva i [[zrak]]a, [[omjer kompresije]] ne smije biti preveliki da se ne bi dogodilo samozapaljenje smjese. Samozapaljenje kod Otto procesa se mor izbjeći, a paljenje se vrši pomoću iskre koju baca [[svjećica]] u točno određenom trenutku. [[Omjer kompresije]] stoga ne smije biti velik, nego je on razmjerno nizak i kreće se od 6:1 do 10:1, u posebnim slučajevima danas do 15:1 (kod posebnih izvedbi na [[plin]]).

{{Teorija motora}}

 

 

<!-- interwiki -->