Razlika između inačica stranice »Adam Dragosavljević«

Dodana 123 bajta ,  prije 17 godina
m
bez sažetka
m
m
'''DRAGOSAVLJEVIĆ, Adam S.''' ([[Beremend]] /Bremen/, 1. III. 1800. - [[Opatovac]], 28. VI. 1862), filolog i pedagog. U teškim materijalnim prilikama neredovito se školovao. Srpsku osnovnu školu učio u raznim mjestima (Beremend, Kišvalud /[[Branjina]]/, [[Medina (Mađarska)|Medina]], Kačfalu /[[Jagodnjak]]/), a mađarsku u (H)aršanju. Završivši osnovnu školu služio kod spahije i šegrtovao. Kako je od malena naučio crkveno pojanje, u 16. godini postao je crkveni zvonar-pojac, a godinu dana kasnije i učitelj, prvo u [[Bezedek|Bezedeku]] (Mađarska, 1815-16), pa u Monoštoru ([[Beli Manastir]], 1816-1817). U jesen 1817. upisao se u učiteljsku školu u [[Sombor|Somboru]] i ovu završio 1819. Kao učenik te škole iznenadio svoje profesore školskom disertacijom ''"O dijalektu srpskog jezika"'' (1818-19). Poslije završene preparandije, najviše da bi ovladao latinskim i njemačkim jezikom, položio je u [[Novi Sad|Novom Sadu]] 2. razred, a u [[Vinkovci|Vinkovcima]] 3. i 4. razred latinske gimnazije. Poslije je opet radio kao učitelj u Vinkovcima 1822-23, [[Šikloš|Šiklošu]] 1823-27, [[Mohač|Mohaču]] 1827-30, [[Vukovar|Vukovaru]] 1830-38. i [[Šid|Šidu]] (1840). Učiteljevanje prekidao nekoliko puta pa bio opštinski bilježnik u Šidu, [[Gibarac|Gibarcu]] i Opatovcu, sekretar ''Primiritelnog suda'' u [[Beograd|Beogradu]] i upravitelj osnovnih škola u Šidu.
 
Dopisni član [[Društvo srpske slovesnosti|Društva srpske slovesnosti]] u Beogradu od 1842, jedan od prvih pristalica [[Vuk Stefanović Karadžić|Karadžićevih]] jezičkih reformi, neumoran i uman prosvjetni i književni radnik, široke kulture i akcije. Radove o jeziku, narodnim pjesmama i srbuljama objavljivao u ''[[Letopis Matice srpske|"Letopisu Matice srpske"]]'' (7, 1826; 10, 1827; 25-26, 1831; 30-31, 1832; 32-35, 1833; 95-96, 1857; 98, 1858) i Arnotovom ''"Magazinu"'' (23, 39, 1838). Prikupljao narodne pjesme i riječi (oko 3000) iz Baranje i Srema i slao ih [[Vukhttp://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%92%D1%83%D0%BA_%D0%A1%D1%82%D0%B5%D1%84%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B_%D0%9A%D0%B0%D1%80%D0%B0%D1%9F%D0%B8%D1%9B Stefanović Karadžić|Vuku]]. Skupljao historijske starine ([[srbulja|srbulje]], [[oktoih|oktoihe]], [[molitvenik|molitvenike]], itd.). Kao učitelj u Šiklošu počeo raditi po Vukovom pravopisu i obrađivao srpsku gramatiku, za što je bio oštro osuđen od školske uprave. Godine 1825. u ''"Letopisu Matice srpske"'' objavio više članaka pod naslovom ''"O pismenosti srpskoj"''. Vatreno se zalagao za uvođenje narodnog jezika u književnost i škole i za usvajanje savremenog pravopisa. Vukovoj pravopisnoj reformi dodao je svoje slovo ''I'' mjesto ''И''.
 
U rukopisu ostavio udžbenike za osnovnu školu: ''"Mali bukvar srpski"'' (1825), ''"Mali katihizis"'' (1828) i ''"Računica"''. Nije ih uspio štampati jer su bili pisani Vukovim pravopisom i narodnim jezikom. ''"Mali bukvar srpski"'' napisan je dvije godine prije Vukovog štampanog ''"Bukvara"'' i bio je prvi [[bukvar]] na srpskom jeziku. Objavio je ''"Nemačku gramatiku"'' (I, 1833. u Pešti; II, 1843. u Novom Sadu; 1853. u Beogradu).
3.247

uređivanja