'''Vranski priorat ili ProratPriorat vranski''' ([[latinski jezik|lat.]] ''prioratus Auranae'') je bio naziv organizacije Vitezova Templara na području Hrvatske i [[Ugarska|Ugarske]] kada su se [[1169.]]. pojavili na tom području. Središte im se je nalazilo u [[Vrana|Vrani]], a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva [[Emerik]]a i [[Andrija II.|Andrije II.]], koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali [[Senj]] (do [[1269.]]). U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina|Božjakovinu]], Glogovnicu, dio Gorske županije u [[Pokuplje|Pokuplju]], a u istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] Lješnicu, Rasašku i [[Našice]]. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva [[Pakrac]], Trnava, Čaklovec i Bijela. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su [[1269.]]. dobili [[Dubica|Dubicu]] i cijelu Dubičku županiju. Nakon ukinuća [[Templari|Templarskog reda]] [[1312.]]. godine sve posjede, uključujući i Vranu su preuzeli su [[Ivanovci]]
U svojoj raspravi “Priorat„Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj”Hrvatskoj“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]]. s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu.
