Razlika između inačica stranice »Douglas MacArthur«

bez sažetka
m (robot Dodaje: la:Douglas MacArthur)
No edit summary
'''Douglas MacArthur''' ([[Little Rock]], [[Arkansas]], [[26. siječnja]] [[1880]]. - [[Washington D.C.]], [[5. travnja]] [[1964]].) je bio [[SAD|američki]] general iz prvog svjetskog, drugog svjetskog i korejskog rata. Jedna od ključnih figura savezničke pobjede u drugom svjetskom ratu. Najodlikovaniji časnik u povijesti vojske [[SAD]]-a.
 
Kao sin generala [[Arthur MacArthur|Arthura MacAthura]], aktivnog u [[Američki građanski rat|američkom građanskom ratu]], djetinstvo je proveo u garnizonima. [[1903]]. je završio vojnu akademiju [[West Point]] kao prvi u klasi. Samo dva pitomca u povijesti Akademijeakademije imajuimali su bolje rezultate i ocjene od njega. Sudjeluje u [[Prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]] u [[Francuska|Francuskoj]] gdje postaje komandant brigade. U međuratnom periodu načelnik je vojne akademije West Point, gdje modernizira program, [[1922]].-[[1930]]. je na [[Filipini|Filipinima]] gdje je komandant američke vojske godina [[1926]].-[[1930]].,a [[1925]]. godine postaje general-major, najmlađi sa takvim činom. [[1928]]. vodi američki olimpijski odbor na [[IX. Olimpijske igre - Amsterdam 1928|igrama u Amsterdamu]].
 
Godine [[1930]]. postaje načelnik generalštaba kopnene vojske, također najmlađi na toj funkciji, te je mu je privremeno dodijeljena četvrta generalska zvjezdica. Proveo je znatne reorganizacije u vojsci.
 
Godine [[1932]]. godine organizirao je i proveo kontroverznu akciju izbacivanja ratnih veterana prvog svjetskog rata, iz baraka u Washingtonu, gdje su protestirali protiv savezne vlade koja im navodno nije isplatila sva dugovanja. U akciji u kojoj je upotrijebljen i [[plin suzavac]], poginulo je dvoje ljudi a stotine su bile ozlijeđene. [[1935]]. godine Filipinima je dodijeljena polu-nezavisnostpolunezavisnost te je prvi predsjednik te zemlje, [[Manuel L. Quezon]], zatražio od MacArthura da organizira filipinsku vojsku. MacArthuru služba u američkoj vojsci prestaje [[1937]]., te postaje filipinskim [[Feldmaršal|feldmaršalom]]. [[1941]]. predsjednik [[Franklin D. Roosevelt]] ga reaktivira, i postavlja za komandanta Američkih snaga na dalekom istoku baziranih u [[Manila|Manili]].
 
Po izbijanju [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] postaje savezničkim komandantom na Filipinima. Pred nadolazećim [[Japan|japanskim]] snagama utaborio se na utvrđenom otoku [[Corregidor]]. Bez izgleda da ostvari pobjedu nad brojnijim japancima, predsjednik Roosevelt mu naređuje da napusti svoje jedinice i povuče se u [[Australija|Australiju]]. MacArthur isprva odbija ali je prisiljen ispoštovati naređenje. Svoje čuveno obećanje "''Vratit ću se''", koje je izjavio prilikom odlaska sa Filipina, a američka propaganda koristila u promotivne svrhe, ponavljao je u svim svojim javnim govorima, te je postalo jedna od najslavnijih izjava u drugom svjetkom ratu. U Australiji, isprva u [[Melbourne|Melbourneu]] a potom u [[Brisbane|Brisbaneu]], u koordinaciji sa mornaričkim štabom na [[Havaji|Havajima]], zapovjeda savezničkim snagama na pacifičkom ratištu. Postaje vrhovni komandant savezničkih snaga u južnopacifičkoj zoni.
 
Godine [[1944]]. nakon savezničke pobjede u [[Bitka za Filipine|bitci za Filipine]], vraća se u Manilu gdje postavlja svoj štab odakle zapovjeda završnim akcijama protiv Japana. Iste godine senat mu dodijeljuje petu generalsku zvjezdicu, koja je osim njemu dodijeljena samo još generalima [[George C. Marshall|Georgeu Marshallu]] i [[Dwight D. Eisenhower|Dwightu Eisenhoweru]] i [[Omar Bradley|Omaru Bradleyu]]. Bio je protivnik upotrebe [[Nuklearno oružje|atomske bombe]] protiv Japana.
 
Godine [[1945]]. na [[Bojni brod|bojnom brodu]] [[USS Missouri]], usidrenom u tokijskom zaljevu prima predaju japanskih vlasti. [[1945]].-[[1950]]. okupacioni [[guverner]] Japana, jedan je od kreatora poratnog japanskog [[Ustav|ustava]]. Svojom autokratskom vladavinom postavio je temelje za kasniji spektakularni razvoj te zemlje. Osobno se založio da se u Japanu sačuva [[monarhija]] i funkcija [[Car|cara]] kao simbola naconalnognacionalnog jedinstva.
 
Po izbijanju [[Korejski rat|korejskog rata]] [[1950]]. godine [[Ujedinjeni narodi]] ga postavljaju za komandanta UN snaga u [[Koreja|Koreji]]. Spektakularnim manevrom kod [[Inchon|Inchona]] natjerao je [[Sjeverna Koreja|sjevernokorejske snage]] u povlačenje do same [[Kina|kineske]] granice. Ponesen taštinom obećao je američkoj javnosti "pobjedu do božića", no nakon sjevernokorejske kontraofenzive ulazi u žestoki sukob sa tadašnjim [[Predsjednik SAD|američkim predsjednikom]] [[Harry S. Truman|Harryjem Trumanom]], u vezi s politikom oko Kine, tj. oko nastavka rata u Koreji, nakon čega ga Truman smjenjuje sa svih funkcija [[1951]]. godine.
 
Po povratku U SAD, prvi putputa nakon 11 godina, doživljava trijumfalni doček, paradu na [[Peta avenija(New York)|petoj aveniji]] u [[New York|New Yorku]] i održava govor u senatu. Amerika ga slavi kao jednog od najvećih heroja, no kandidatura na predsjedničkim izborima [[1952]]. godine propada mu nakon što se u javnosti sazna da je htio upotrijebiti atomsku bombu protiv Kine u korejskom ratu. [[Senat]] ga predlaže i za šestu generalsku zvjezdicu, što bi bila prva dodjela čina "generala svih armija", nakon [[John J. Pershing|Johna Pershinga]] no MacArthur u dva navrata to odbija. Povlači se iz javnosti i ostatak života provodi mirno u New Yorku. [[1961]]. savjetuje Predsjedniku [[John F. Kennedy|Kennedyju]] da se povuče iz [[Vijetnam|Vijetnama]]. Napisao autobiografiju "Reminiscences".
 
Douglas MacArthur je bio izuzetno sposoban, ali i egocentričan general. Američka historiografija ga slavi kao svojeg najvećeg vojskovođu u povijesti, a proglašavan je i "američkim [[Gaj Julije Cezar|Cezarom]]". Bez rezerve je isticao sebe i vlastite zasluge, dok je svoje podređene držao u anonimnosti. U povjest ulazi i kao pojava: isticao se svojom generalskom kapom, koja je bila kombinacija kape filipinskog maršala i američkog generala, te [[Ray-Ban]] naočalama.
Čin "Generala svih armija" dodijeljen je samo dvojici ljudi: jedan je [[George Washington]], a drugi [[John J. Pershing]].
 
[[Kategorija: Američki vojskovođe|MacArthur, Douglas]]