Postanak tla: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 3:
Rastrošba započinje tektonskim [[sila|silama]] koje deformiraju stjensku masu i na kraju izazivaju pucanje [[stijena|stjenske]] [[masa|mase]] zbog ne mogućnosti ostvarivanja veće plastične [[deformacija|deformacije]]. Stvaranje prvih pukotina najčešće se odvija duž rasjeda. Stijena se i dalje lomi i sadržava sve više pukotina i prslina ''(mikropukotina)'' u koje tada ulazi voda. [[Voda]] je moćni razarač materijala i vrlo važan faktor rastrošbe stjenske mase. Voda mijenja svoj volumed do 11% pri promjeni [[agregatno stanje|agregatnog stanja]] iz tekućeg u kruto i tada kao [[led]] otvara i proširuje zatvorene pukotine. Vegetacija pronalazi primarne pukotine u stijenskoj masi i omogućuje daljnju rastrošbu snagom svog korjenja.
Dalje se [[abrazija|abrazijom]] usitnjavaju fragmenti osnovne stijene. [[gravitacija|Gravitacijom]] se transportiraju fragmenti stjene svih veličina. Gravitacija omogućuje otkidanje velikih blokova koji mogu izazvati pokretanje velikih masa niz padinu i tako
Na kraju procesa transporta dolazi do sedimentacije pa se kao konačni proizvod pojavljuje tlo. Taloženje ili sedimentacija je posljednja karika u nastanku tla. Taloženje počinje čim sile transporta oslabe. Smanjenjem brzine kretanja transportnog sredstva npr. vode smanjuje se vučna [[sila]]. Tako se najprije talože krupnije čestice, a na kraju u mirnoj vodi suspendirane čestice. ''Ako [[brzina]] vode na jednom profilu vodotoka varira, tada na istom profilu imamo čestice različite krupnoće. Na kraju taloženja se kao konačni proizvod pojavljuje '''tlo''' različitog [[granulometrijski sastav tla|granulometrijskog sastava]]''. <ref>Prof. dr. sc. Tanja Roje-Bonacci: ''Mehanika Tla''; Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split 1994.</ref>.
|