Razlika između inačica stranice »Hrvatski ovčar«

Dodano 1.245 bajtova ,  prije 12 godina
bez sažetka
(osnova članka)
== Standardi ==
 
'''Hrvatski ovčar''' je na granici srednje visine (Visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm) , crne je boje sa kratkom dlakom na glavi i nogama, na ostatku tijela dlaka je duža, gusta , valovita do kovrđasta. Pas je izduženog formata (10 % je duži od visine).
Glava mu je relativno laka s ukupnom dužinom glave od 20 cm . Usmjereno je dug, srednje snažan , dubok , dobro zaobljen i mišičav . Rep mu je zavinut na leđa.
 
==Povijest pasmine==
 
Sudeći prema pisanim dokumentima, izgled ovog psa nije se bitno promijenio od 14. stoljeća do danas. Vjerojatno zato što posjeduje odličan nasljedni instinkt za rad s [[ovca|ovcama]] i govedima, selekcija na račun upotrebljivosti (radnih sposobnosti) spontano se provodila, što je dodatno rezultiralo i s njegovim skladnim izgledom.Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru - “Canis pastoralis croaticus" iz 1374. godine - pronašao je, u arhivama đakovačke biskupije "otac pasmine" - veterinar prof dr Stjepan Romić . U tom dokumentu đakovački biskup Petar navodi da je pas visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje, da mu je glava obrasla kratkom dlakom, da je polustršećih i stršećih ušiju te da je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja. On također navodi da su ga hrvati doveli sa sobom u 7. stoljeću prilikom seobe u Hrvatsku iz prvobitne domovine.
Sa sistematskim uzgojnim programom već spomenuti prof Romić započeo je 1935. godine sa psima s đakovačkog područja. Poslije 34 godine rada, pasmina je napokon priznata od strane FCI-a [[1969]]. godine.
 
== Vanjske poveznice ==
11

uređivanja