Analitička filozofija: razlika između inačica

Iako doktrina [[logički atomizam|logičkog atomizma]] [[Bertrand Russell|Bertranda Russella]] nije smatrana dijelom logičkog pozitivizma, imala je utjecaj na logički pozitivizam te su dijelili određene stavove. Mnogi od ranih pozitivista su bili članovi [[Bečki krug|Bečkog kruga]] i tijekom tog vremenskog razdoblja [[Tractatus Logico Philosophicus|Tractatus]] Ludwiga Wittgensteina je smatran inspirativnim dijelom od strane članova Bečkog kruga. Postupno je logički pozitivizam gubio utjecaj u poslijeratnom razdoblju, iako suvremeni analitički filozofi nastavljaju proučavati glavna djela pozitivista. [[Richard Rorty]] je često identificirao ključna djela povezana sa nestankom pozitivizma kao [[Ludwig Wittgenstein|Wittgensteinova]] ''[[Filozofska Istraživanja]]'', [[Willard Van Orman Quine|Quinove]] ''[[Dvije dogme empirizma]]'' i Sellarsov ''[[Wilfrid Sellars|Empirizam i filozofija uma]]'', iako to ne mora odražavati konzensus kod povjesničara analitičke filozofije.

==Filozofija uma i kognitivna znanost==

Motivirani interesom pozitivista za verifikacionizam, [[behaviorizam]] je bila glavna teorija u filozofiji uma prvih 50 godina 20. stoljeća. Behavioristi su tvrdili ili da tvrdnje o umu su jednake tvrdnjama o ponašanju ili dispozicijama da se ponaša na određeni način ili da mentalna stanja su jednaka u ponašanju ili dispoziciji da se ponaša. Kasnije je behaviorizam postao manje popularan, u korist [[različni fizikalizam|različnog fizikalizma]] i [[funkcionalizam|funkcionalizma]], teorije koje su indentificirale mentalna stanja sa moždanim stanjima. Tijekom tog razdoblja teme u filozofiji uma su često bile u bliskom kontaktu sa problemima u [[kognitivna znanost|kognitivnoj znanosti]] kao [[modularnost uma|modularnost]] ili [[psihološki nativizam|urođenost]]. Napokon, analitička filozofija je imala puno filozofa koji su bili [[dualizam (filozofija uma)|dualisti]] i noviji oblici dualizma svojstva su se ponovno pojavili sa [[David Chalmers|Davidom Chalmersom]] kao najpoznatijim predstavnikom.

==Etika u analitičkoj filozofiji==

Kao nuspojava usredotočenja na logiku i jezik u ranim godinama analitičke filozofije, tradicija je inicijalno malo mogla reći o etici. Među ranim analitičarima je bio stav da je ta disciplina nesistematična i samo izražavala osobne stavove o kojima bi filozofija mogla malo ili ništa reći. Wittgenstein u ''Tractatusu'' radi opaske da vrijednosti ne mogu biti dio svijeta i ako su uopće što, moraju biti nad ili izvan svijeta na neki način i da stoga jezik, koji opisuje svijet, ne može ništa reći o njima. Jedna interpretacija tih opaski je našla izraz u doktrini [[logički pozitivizam|logičkih pozitivista]] da tvrdnje o [[vrijednost (etika)|vrijednosti]] - uključujući sve etičke i estetičke prosudbe - su, kao metafizičke tvrdnje, doslovne besmislene i stoga nekognitivne; tj. nisu moguće da budu istinite ili neistinite. Socijalna i politička filozofija, estetika i različite uže specijalizirane grane kao [[filozofija povijesti]] su bile na margini analitičke filozofije u jednom razdoblju.