Filozofija uma: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: thumb|200px|[[frenologija|Frenološko mapiranje mozga. Frenologija je bila jedan od prvih pokušaja da se koreliraju mentalne funkcije sa određeni... |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 28:
Mnogi moderni filozofi uma usvajaju ''reduktivnu'' ili ''ne-reduktivnuu fizikalističku'' poziciju, tvrdeći u različitim pogledima da je um nešto što nije odvojeno od tijela.<ref name="Kim" /> Ti pristupi su izrazito utjecajni u znanostima, osobito u područjima [[sociobiologija|sociobiologije]], [[računarstvo|računarstva]], [[evolucijska psihologija|evolucijske psihologije]] i različitih [[neuroznanost|neuroznanosti]].<ref name="PsyBio">Pinel, J. ''Psychobiology'', (1990) Prentice Hall, Inc. ISBN 8815071741</ref><ref name="LeDoux">LeDoux, J. (2002) ''The Synaptic Self: How Our Brains Become Who We Are'', New York:Viking Penguin. ISBN 8870787958</ref><ref name=RussNor">Russell, S. and Norvig, P. ''Artificial Intelligence: A Modern Approach'', New Jersey:Prentice Hall. ISBN 0131038052</ref><ref name="DawkRich">Dawkins, R. ''The Selfish Gene'' (1976) Oxford:Oxford University Press. ISBN</ref> Ostale filozofije, ipak zastupaju ne fizikalističku poziciju koja stavlja od pitanje ideju da je um čisti fizikalni konstrukt. ''Reduktivni fizikalisti'' zagovaraju da sva mentalna stanja i svojstva će biti objašnjena znanstvenim uvidom i fiziološke procese i stanja.<ref name="Pat">{{cite book | author=Churchland, Patricia | title=Neurophilosophy: Toward a Unified Science of the Mind-Brain. | publisher=MIT Press | year=1986 | id=ISBN 0-262-03116-7 }}</ref><ref name="Paul">{{cite journal | author=Churchland, Paul | title=Eliminative Materialism and the Propositional Attitudes | journal=Journal of Philosophy | year=1981 | pages=67–90}}</ref><ref name="Smart"> {{cite journal | author=Smart, J.J.C. | title=Sensations and Brain Processes | journal=Philosophical Review | year=1956}}</ref> ''Ne-reduktivni fizikalisti'' tvrde da iako je mozak sve što je u odnosu s umom, predikati i rječnik korišten u mentalnim opisima i objašnjenima su nezamjenjivi te se ne mogu reducirati na jezik i niže razinska objašnjenja fizikalnih znanosti.<ref name="Davidson">{{cite book | author=Donald Davidson | title=Essays on Actions and Events | publisher=Oxford University Press | year=1980 | id=ISBN 0-19-924627-0 }}</ref><ref name="Pu"> Putnam, Hilary (1967). "Psychological Predicates", in W. H. Capitan and D. D. Merrill, eds., ''Art, Mind and Religion'' Pittsburgh: University of Pittsburgh Press.</ref> Kontinuirani [[neuroznanost|neuroznanstveni]] razvoj je pomogao da raščisti neke nedoumice. Ipak one su daleko od toga da budu riješene i moderni filozofi uma nastavljaju istraživati kako subjektivne kvalitete i intencionalnost mentalnog stanja i svojstva mogu biti objašnjena u naturalističkim terminima.<ref name="Int">{{cite book | author=Dennett, Daniel | title=The intentional stance | publisher=MIT Press | location=Cambridge, Mass. |year=1998 |id=ISBN 0-262-54053-3 }}</ref><ref name="Searleint">{{cite book | author=Searle, John | title=Intentionality. A Paper on the Philosophy of Mind | publisher=Nachdr. Suhrkamp | location=Frankfurt a. M. | year=2001 |id=ISBN 3-518-28556-4 }}</ref>
==Problem odnosa uma i tijela==
Problem odnosa ume i tijela se tiče objašnjenja odnosa koji postoji između [[um|uma]] ili mentalnih procesa i tjelesnih stanja ili procesa.<ref name="Kim1" /> Jedan od ciljeva filozofa koji rade u tom području je objasniti kako navodno nematerijalni um može utjecati na materijalno tijelo i obratno.
Naše perceptivno iskustvo ovisi o [[podražavanje|podražaju]] koji dolaze na naše [[osjetni sistem|osjetne organe]] iz vanjskog svijeta i ti podražaji uzrokuju promijene u našem mentalnom stanju; konačno uzrokujući da osjećamo podražaj, koji može biti ugodan ili neugodan. Nečija želja za komadom pizze, na primjer, će uzrokovati da ta osoba pokreće svoje tijelo na određeni način i u određenom smjeru da dobije što hoće. Pitanje je tada kako je moguće da svjesno iskustvo proizađe iz nakupine sive tvari koja ne posjeduje ništa osim elektrokemijskih svojstva.<ref name="Kim" /> Sličan problem je kako objasniti da nečiji [[propozicijski stav|propozicijski stavovi]] (npr. vjerovanja i želje) mogu uzrokovati da [[neuron|neuroni]] tog individualca se aktiviraju i da se njegovi mišići kontrahiraju točno na pravilan način. To obuhvaća neke od zagonetki sa kojima su se suočavali [[epistemologija|epistemolozi]] i filozofi uma još od vremena [[René Descartes|Renéa Descartesa]].<ref name="De" />
==Rješenje dualista za problem uma i tijela==
Dualizam je skup pogleda o odnosu [[um|uma]] i [[materija|materije]]. Počinje sa tvrdnjom da mentalni [[fenomen|fenomeni]] su, u nekom pogledu, ne-[[priroda|fizikalni]].<ref name="Du" /> Jedna od najranije znanih formulacija dualizma uma i tijela je bila izražena u istočnim [[Sankhya]] i [[Joga]] školama hinduističke filozofije (otprilike 650 godina prije naše ere), gdje je svijet podijeljen na [[purusha|purushu]] (um/duh) i [[prakrti]] (materijalna supstancija).<ref name="Sa" /> Još određenije, [[Joga Sutra]] [[Pantanjali|Pantanjalija]] pokazuje analitički pristup prirodi uma.
U [[zapadna filozofija|zapadnoj filozofiji]], najranije rasprave dualističkih ideja su u djelima [[platon|Platona]] i [[aristotel|Aristotela]]. Svaka od tih je tvrdila, ali zbog različitih razloga, da čovjekova inteligencija (sposobnost uma ili duše) se ne može identificirati sa, ili biti objašnjena pod okriljem ljudskoga tijela.<ref name="Plato" /><ref name="Rob" /> Najbolje znana verzija dualizma pripada [[René Descartes|René Descartesu]] (1641) i drži da je um neprotežna i netjelesna supstancija.<ref name="De" /> Descartes je prvi koji je jasno identificirao um sa [[svijest|sviješću]] i [[samosvijest|samosvijesti]] te razlikovao ga od mozga, sjedišta inteligencije. Stoga je on prvi postavio problem uma i tijela u obliku koji i danas postoji.<ref name="De" />
===Argumenti za dualizam===
Glavni argument za tezu dualizma je da se on doima privlačan intuiciji zdravog razuma većini nefilozofski obrazovanim ljudima. Ako je upitana što je um, prosječna osoba će uobičajeno odgovoriti sa identificiranjem [[ja (psihologija)|sebe]], svoje osobnosti, svojom [[duša|dušom]] ili nekim sličnim entitetom. Ona će sigurno negirati da je um jednostavno mozak, ili obratno, smatrajući ideju da je samo jedan [[ontologija|ontološki]] entitet u pitanju premehanicističko ili jednostavno nerazumljivo.<ref name="Du" /> Večina filozofa uma misli da takve intuicije, kao mnoge druge, su vjerojatno obmanjujuće i da bi morali koristiti kritičke sposobnosti zajedno sa empirijskim rezultatima iz znanosti da provjerimo te pretpostavke i odredimo da li ima neke utemeljenosti u njima.<ref name="Du" />
Drugi važan argument za dualizam je ideja da mentalno i fizikalno se doimaju da imaju različita i možda nepomirljiva svojstva.<ref name="Ja">Jackson, F. (1982) “Epiphenomenal Qualia.” Reprinted in Chalmers, David ed. :2002. ''Philosophy of Mind: Classical and Contemporary Readings''. Oxford University Press.</ref> Mentalni događaji imaju određenu subjektivnu kvalitetu u njima, dok fizikalni nemaju. Stoga, npr. netko može razumno upitati kako se osjeća opekli prst ili kako izgleda plavo nebo ili kako zvuči dobra glazba nekoj osobi. Ali je besmisleno, ili barem čudno, pitati kakvo je talasanje u uzimanju [[glutamat|glutamata]] u dorsolateralnom dijelu [[hipokampus|hipokampusa]].
Filozofi uma zovu taj subjektivni aspekt mentalnih događaja ''[[kvalija]]'' (ili ''sirovi osjećaji'').<ref name="Ja" /> Postoji nešto ''koje je kao'' da osjeća bol, vidi poznatu nijansu boje itd. Kvalije su povezane sa tim mentalnim događajima koje je teško reducirati na bilo što fizikalno.<ref name="Nagel">{{cite journal | author=Nagel, T. | title=What is it like to be a bat? | journal=Philosophical Review | issue=83 | pages=435–456 |year=1974.}}</ref>
===Interakcionistički dualizam===
[[Slika:Descartes.jpg|thumb|Portret [[René Descartes|René Descartesa]] autora [[Frans Hals|Fransa Halsa]] (1648)]]
Interakcionistički dualizam ili jednostavno '''interakcionizam''' je određeni oblik dualizma prvo usvojen od Deascartesa u ''Meditacijama''. U 20. stoljeću njegovi glavni zagovornici su [[Karl Popper]] i [[John Carew Eccles]].<ref name="PopE">{{cite book | author=Popper, Karl and Eccles, John | title=The Self and Its Brain | publisher=Springer Verlag | year=2002 | id=ISBN 3-492-21096-1 }}</ref> To je pogled da mentalna stanja kao vjerovanja i želje imaju kauzalnu interakciju sa fizikalnim stanjem.<ref name="Du" />
Descartesov poznati argument za tu poziciju može se ovako sažeti: Josiš ima jasnu i određenu ideju svoga uma kao misleću stvar koja nema prostornu protežnost (tj. ne može se mjeriti u smislu duljine, težine, visine itd.). On isto tako ima jasnu i određenu ideju svoga tijela kao nešto što je prostorno protežno, predmet kvantifikacije i nesposobno da misli. Slijedi iz toga da um i tijelo nisu identični jer imaju radikalno drugačija svojstva.<ref name="De" />
Ali, u isto vrijeme jasno je da Josipova mentalna stanja (želje, vjerovanja itd.) imaju [[kauzalnost|uzročno-posljedični]] učinak na njegovo tijelo i obratno. Dijete dodirne vruću peć (fizikalni događaj) koja uzrokuje bol (mentalni događaj) koja uzrokuje da vrišti (fizikalni događaj); to zauzvrat uzrokuje osjećaj straha i zaštite kod njegove majke (mentalni događaj) itd.
Descartesov argument ključno ovisi na premisi da to što Josip vjeruje da su «jasne i određene» ideje su i nužno istinite. Mnogi suvremeni filozofi sumnjaju u to.<ref name="CE"> Dennett D., (1991), ''Consciousness Explained'', Boston: Little, Brown & Company </ref><ref name="SS"> Stich, S., (1983), ''From Folk Psychology to Cognitive Science''. Cambridge, MA: MIT Press (Bradford)</ref><ref>Ryle, G., 1949, The Concept of Mind, New York: Barnes and Noble</ref> Na primjer, [[Joseph Agassi]] vjeruje da nekoliko znanstvenih otkrića napravljenih u 20. stoljeću su oslabili ideju privilegiranog pristupa vlastitim idejama. [[Sigmund Freud|Freud]] je pokazao da psihološki educiran promatrač može shvatiti nesvjesnu motivaciju osobe bolje nego ona. [[Pierre Duhem|Duhem]] je pokazao da filozof znanosti može znati metodu otkrića osobe bolje nego ona, dok [[Bronislaw Malinowski|Malinowski]] je pokazao da antropolog može znati običaje osobe i njezine navike bolje nego ona. On isto naglašava da moderni psihološki eksperimenti koji uzrokuju da ljudi vide stvari koje tamo nisu daju temelj za odbacivanje Descartesova argumenta jer znanstvenici mogu opisati percepcije osobe bolje nego što ona može.<ref>{{cite book | author=Agassi, J. | title=La Scienza in Divenire | publisher=Armando | location=Rome | year=1997}}</ref>
===Ostali oblici dualizma===
[[Image:Dualizam.png|400px|thumb|Tri vrste dualizma. Strelice pokazuju smjer kauzalne interakcije. Svojstveni dualizam nije prikazan.]]
1) [[Psihofizički paralelizam]] ili jednostavno '''paralelizam''' je stajalište da um i tijelo iako imaju različiti ontološki status, ne utječu kauzalno jedno na drugo. Umjesto toga idu paralelnim linijama (umni događaji ima kauzalnu interakciju sa umnim događajima a moždani događaji imaju kauzalnu interakciju sa moždanim događajima) i samo se doimaju da utječu jedno na drugo.<ref name="DuSEP">{{cite web
| url = http://plato.stanford.edu/archives/fall2003/entries/dualism/
| title = Dualism
| accessdate = 2006-09-25
| author =
| last = Robinson
| first = Howard
| authorlink =
| coauthors =
| date = 2003-08-19
| work = The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Fall 2003 Edition)
| publisher = Center for the Study of Language and Information, Stanford University
| pages =
| language =
| archiveurl =
| archivedate =
}} </ref> Ova perspektiva je bila istaknuto branjena od [[Gottfried Wilhelm Leibniz|Gottfrieda Leibniza]]. Iako je Leibniz bio ontološki monist koji je vjerovao samo jedna vrsta supstancije - [[monada]] postoji u svemiru i da je sve svedivo na to, on je bez obzira držao da postoji važna distinkcija između «mentalnog» i «fizikalnog» u smislu kauzalnosti. Smatrao je da je Bog uredio sve stvari unaprijed tako da bi umovi i tijela bili u skladu. To je poznato kao doktrina [[preetablirana harmonija|preetablirane harmonije]].
[[Image:Gottfried_Wilhelm_von_Leibniz.jpg|thumb|Portret [[Gottfried Wilhelm Leibniz|Gottfried Wilhelm Leibniza]] autora Bernharda Christophea Franckea (oko 1700.)]]
2) [[Okazionalizam]] je stajalište usvojeno od [[Nicolas Malebranche|Nicolasa Malebranchea]] koji tvrdi da svi navodni kauzalni odnosi između fizikalnih događaja ili fizikalnih i mentalnih događaja nisu zapravo kauzalni. Dok su um i tijelo različite supstance, uzroci (mentalni ili fizikalni) su povezani sa svojim učincima činom Božje intervencije na svaku posebni događaj.<ref>{{cite web
| url = http://plato.stanford.edu/archives/sum2002/entries/malebranche/
| title = Nicolas Malebranche
| accessdate = 2006-09-25
| last = Schmaltz
| first = Tad
| date =
| year = 2002
| format =
| work = The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2002 Edition)
| publisher = Center for the Study of Language and Information, Stanford University
| archiveurl =
| archivedate =
}}</ref>
3) [[Epifenomenalizam]] je doktrina koju je prvi formulirao [[Thomas Henry Huxley]].<ref> Huxley, T. H. [1874] "On the Hypothesis that Animals are Automata, and its History", ''The Fortnightly Review'', n.s.16:555–580. Reprinted in ''Method and Results: Essays by Thomas H. Huxley'' (New York: D. Appleton and Company, 1898).</ref> Sastoji se u pogledu da mentalni fenomeni kauzalno nemaju učinka. Fizikalni događaji mogu uzrokovati ostale fizikalne događaje i fizikalni događaji mogu uzrokovati mentalne događaje ali mentalni događaji ne mogu ništa uzrokovati jer su kauzalno inertni nusprodukti (tj. ''epifenomen'') fizikalnog svijeta.<ref name="DuSEP" /> Ovaj pogled je u najnovije doba snažno branjen od [[Frank Cameron Jackson|Franka Jacksona]].<ref>{{cite journal | author=Jackson, Frank | title=What Mary didn't know | journal=Journal of Philosophy. | year=1986, |pages=291–295}}</ref>
4) [[Svojstveni dualizam]] kaže da kada je materija organizirana na određeni način (tj. na način kakav su živa ljudska tijela organizirana), mentalna svojstva proizlaze. Stoga je podgrana [[emergentni materijalizam|emergentnog materijalizma]].<ref name="Du" /> Ta proizašla svojstva imaju neovisan ontološki status i ne mogu se reducirati niti objasniti kao fizikalni supstrati od kojih proizlaze. Ova pozicija je usvojena od [[David Chalmers|Davida Chalmersa]] i u zadnje vrijeme doživjela neku vrstu renesanse.<ref>{{cite book | last=Chalmers |first=David | title=The Conscious Mind | publisher=Oxford University Press | year=1997 | id=ISBN 0-19-511789-1 }} </ref>
==Izvori==
| |||
