Julije Nepot: razlika između inačica

 

'''Julije Nepot''' (* oko [[430]]; † [[480]]) bio [[474]]/[[480|80]] zadnji priznati [[Popis rimskih careva|Rimski Car]] [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]].

 

Julije Nepos, rodom Dalmatinac, bio je sin Nepocijana a nećak znamenitog komeša Marcelina, vojnog zapovjednika u Dalmaciji (454. n. e.) i po smrti cara [[Majorijan|Majorijana]] (461. n. e.) skoro posve nezavisnog gospodara Dalmacije. Pratio je svog strica, toga posljednjeg rimskog vojskovođu, na svim bojnim pohodima sve do njegove smrti (468. n. e.). Smrću Marcelinovom postaje Nepos njegov nasljednik na položaju magistra militum Dalmatiae (vojnog zapovjednika Dalmacije). Na to ga je mjesto postavio vjerojatno istočnorimski car [[Leon I]]., koji mu je 473. g. dao za ženu jednu nećakinju svoje žene carice Verine. Kada se je nakon smrti cara [[Olibrije | Olibrija]] i svemoćnog patricija Ricimera (472. n. e.) dovinuo carskog prijestolja nepoznati vojni tribun [[Glicerije]] (473. n. e.) mimo i protiv volje cara Leona, odlučio je ovaj, da tamo pošalje mladog Dalmatinca. Nepos, sada već rođak carske obitelji u Carigradu, dobio je nalog da krene u Italiju i da tamo uspostavi poljuljani ugled stočnorimskog carstva svrgavanjem Glicerija s carske vlasti. [[Leon I]]. nije doživio uspješni svršetak Neposovog pohoda. Kratko vrijeme prije svoje smrti (18. I. 474. n. e.) imenovao je svog maloljetnog unuka [[Leon II.|Leona II.]], sina svoje kćerke Arijadne i Zenona, carem i suvladarom (17. IX, 473. n. e.).

Abdikacijom Romula Augustula završilo se je ustvari rimsko carstvo u Italiji. Ono se moglo nastaviti eventualnim povratkom priznatog cara Julija Neposa. U to vrijeme dogodili su se ponovno snažni dogođaji u [[Carigrad|Carigradu.]] U kolovozu 476. g. zbacio je Zenon s vlasti [[Bazilisk|Baziliska]] i ponovno zaposjeo carsko prijestolje. Da odvrati cara Zenona od eventualne namjere o vraćanju Neposa u Italiju, pošalje Odoakar u Carigrad izaslanstvo rimskog senata zajedno s insignijama zapadnorimskog cara s porukom, da Italiji nije više potreban zaseban car. Dovoljan je jedan za čitavo carstvo sa sjedištem u Carigradu. Izaslanstvo je ujedno zamolilo Zenona, da primivši insignije zapadnorimskog carstva prizna Odoakaru rang patricija i vlast nad italskom dijecezom. U isto vrijeme pojavilo se u Carigradu i Neposovo izaslanstvo, koje je zamolilo Zenona, da uspostavi Neposa na vlast u Italiji. Zenon, koji nakon povratka u [[Carigrad]] nije više bio u dobrim odnosima sa svojom punicom, caricom Verinom, radi njezinog pristajanja uz Baziliskov pokret, a s kojom su opet Neposa vezali rodbinski odnosi, odgovorio je vrlo dvolično Odoakarovom izaslanstvu. Dok je s jedne strane prećutno priznao Odoakaru faktičnu vlast nad Italijom, ipak ga je u vezi s priznanjem patricijskog ranga uputio na Neposa preporučujući mu ujedno da ovoga prizna svojim zakonitim carem. Neposovom izaslanstvu uz svako formalno priznanje zakonitosti njegovog carskog naslova i položaja nije obećao nikakvu konkretnu vojnu pomoć. Time je Neposu izmakla prilika, da se pomoću Carigrada vrati na vlast u Italiju, te je i dalje ostao faktičnim vladarom samo u Dalmaciji. No kada se je 479. Zenon ipak odlučio, da dovede Neposa na vlast u Italiji, morao se je Odoakar odlučiti na brzi protuudarac. U toku Odoakarovih priprema za bojni pohod u Dalmaciju ubio je 9. V. 480. komes Ovida (po imenu sigurno German) svoga vladara Julija Neposa u njegovoj vili kod Salone (po mišljenju[[ Frane Bulić | don Frane Bulića]] dogodilo se to u samoj [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanovoj palači]].). Ovim ubistvom, koje je možda naredio Odoakar, završio je u Dalmaciji svoj život posljednji priznati zapadnorimski car. Odoakar je zaposjeo Dalmaciju pridruživši je svojoj državi, nad kojom je vladao do g. 493., no naslov patricija kao ni službeno priznanje njegove vladavine nad italskom dijecezom nije mu istočnorimsko carstvo nikad priznalo.

 

[[bg:Юлий Непот]]

[[cy:Julius Nepos]]