Inačica od 16. veljače 2008. u 16:56 uredi BodhisattvaBot (razgovor \| doprinosi) 88.144 edits m Bot: ispravak iz image u slika ← Starija izmjena		Inačica od 14. ožujka 2008. u 17:12 uredi ukloni ovu izmjenu Bela (razgovor \| doprinosi) 578 edits dodane slike uz vrste veza s manjim korekcijama teksta Novija izmjena →
Redak 1: ~~<!-- nije neciklopedijski~~ Pisati enciklopediju u uvjetima ovako brzog razvitka tehnologije kakav bijležimo kod digitalne foto-video opreme pomalo je nezahvalan posao. Što napišemo danas, već za nekoliko mjeseci može imati upitnu vjerodostojnost. To se posebno odnosi na kapacitete, tipične veličine pojedinih parametara i sl. Izuzetno brzim razvitkom ove tehnologije, kao i elektronike i informatike općenito, te se vrijednosti mogu kroz kraće vrijeme promijeniti, i trebat će se korigirati. Molimo korisnike da imaju to u vidu prilikom korištenja sadržaja.--> Digitalne video kamere umjesto na klasični film, sliku "hvataju" na specijalizirani [[čip\|mikročip]] tipa '''CMOS''' ili '''3 CCD''' (tri CCD čipa od kojih svaki obrađuje jednu od tri osnovne boje) ili jeftinije alternativne vrste. Mikročip digitalizira na njega projiciranu sliku, tj. definira horizontalnu i vertikalnu poziciju svake točkice slike (piksela), nijansu boje i intenzitet osvijetljenosti, te takav set podakaka za čitavu sličicu pohranjuje na medij koji koristi kamera (magnetnu traku, DVD minidisk i dr.). Za jednu sekundu video snimka, prema video standardima potrebno je snimiti 25 sličica (engleski "'''Frame'''"), da bi se u snimku dobili koliko-toliko prirodni pokreti bez "poskakivanja". Line 235 ⟶ 232: === Analogna veza === [[Slika:S-video_connection.jpg\|right\|160px]] Amaterska (pa i naprednija) klasa kamera opremljena je najčešće analognim, tzv. '''S-video''' priključkom za izvlačenje video-signala iz kamere. No, S-video veza prenosi samo slikovni dio video snimke, pa prijenos zvučne komponente treba osigurati posebno, tzv. '''kompozitnom vezom'''. ==== S-video (S-VHS) ==== Analogna veza ~~koja~~kvalitetnija seod kompozitne, ostvaruje se S-video okruglim ~~četiri pinskim~~ izlaznim priključkom na kameri i odgovarajućim S-video kabelom, omogućuje priključenje kamere na televizor ili video player, pa na taj način i pregledavanje snimke. Prenosi se međutim samo video-komponenta bez zvuka. Stoga prijenos zvuka treba osigurati dodatno kompozitnom vezom u kojoj se žuti video-činč ne priključuje, nego samo desni (R) i lijevi(L) kanal zvuka (crveni i bijeli činč). Za prijenos snimke na računalo, ono treba biti opremljeno '''video capture''' karticom (kartica za "hvatanje" videa) ili grafičkom karticom sa S-video priključkom, ili TV-karticom. [[Slika:AV_connections.jpg\|thumb\|300px\|V= video; R= desni kanal zvuka; L= lijevi kanal zvuka]] ==== kompozitna veza s činčevima (~~chinch~~'''A/V''' - audio/video veza) ==== Kompozitni kabel s činčevima osigurava prijenos video i zvučne komponente video snimka u analognoj vezi i spada u obavezni pribor video kamere koji se uvijek uključuje u isporuku. Sama kamera uvijek ima i izlazni priključak za kabel sa činčevima. ('''A/V-OUT'''). Sam činč je ustvari običan jedno ili višepolni "prstasti" utikač, koji ulazi u odgovarajuću utičnicu na uređaju na koji se kamera priključuje (video snimač VCR ili televizor). Video signal prenosi žuto obojeni činč i priključnica, a desni (Right) i lijevi (Left) kanal zvuka crveni i bijeli činč. Nešto manje kvalitetna A/V veza neće predstavljati smetnju u reprodukciji, tj. npr. pri pregledavanju snimke na televizoru, ali za potrebe presnimavanja zbog montaže i prženja DVD-a svakako je za preporuku koristiti i-Link ili barem S-video. Slika prikazuje nekoliko načina ostvarenja A/V-veze, zavisno o postojećoj opremi. === USB veza === Uz očekivano slabu kvalitetu prenesenog videa, može je koristiti korisnik bez TV/capture kartice ili Firewire kontrolera. Podrazumijeva se brža, USB2 veza. [[Slika:i-Link_connection.jpg\|90px\|right]] === FIREWIRE (digitalna i.Link veza) === je najkvalitetniji (lossles)i ujedno najjednostavniji način za povezivanje Mini-DV video-kamere i računala ili drugih uređaja. Kamera se jednostavno priključi na računalo ili drugi DV kompatibilan uređaj s digitalnim ulazom uz pomoć odgvarajućeg kabela. Traka u kameri se premota na željeno mjesto, te uključi neki od softverskih alata za montažu videa. Pokretanjem prijenosa (ubičajenom komandom '''capture''') pokreće se reprodukcija sa kamere, pri čemu se ujedno vrši automatsko cijepanje video sadržaja na pojedine sekvence. Po dovršenju postupka koji stvara tzv. "projekt" na odabranoj lokaciji tvrdog diska, korisnik može editirati snimak, tj. ukloniti nepotrebne sekvence ili njihov dio ili pojedine sličice (frame), dodati naslov videa i menu, umetati fotografije ili zvučne sadržaje i dr, zavisno o mogućnostima softvera. Čak i besplatni programi ove vrste nude sasvim solidne mogućnosti za osnovno uređivanje videa uz jednostavno rukovanje. Napredniji korisnici će se uz pomoć savršenijih programa upustiti u uklanjanje ili dodavanje titlova, zahvate u zvučnoj komponenti i dr. Nakon uređenja, slijedi prijenos ("prženje" - burn) videa na optički disk. Tom se prilikom izvodi automatsko rekodiranje, odnosno pretvorba sadržaja iz izvornog (obično . AVI) u neki od komprimiranih formata (MPEG2, MPEG 4, DivX i sl.). Korisniku se daje mogućnost da bira kvalitetu zapisa i bira između jačeg stupnja kompresije ili bolje kvalitete. Imalo zahtjevniji korisnici trebaju odabrati najvišu moguću kvalitetu, kako bi dobili zadovoljavajući rezultat na punoj veličini ekrana. Stariji kompjutori neće imati digitalni ulaz za prihvat ozvučenog video signala, što se rješava ugradnjom firewire ili TV kartice u računalo. ~~Meni je to zakon i zaljubljen sam u tu vezu.~~ == Video formati ==

Digitalna video kamera: razlika između inačica