Filozofija uma: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 23:
| id =
}}<!--{{cite book | author=Plato | title=Phaedo}} ed. E.A. Duke, W.F. Hicken, W.S.M. Nicoll, D.B. Robinson and J.C.G. Strachan, Oxford: Clarendon Press, 1995.--></ref> [[Aristotel|Aristotela]]<ref name="Rob">Robinson, H. (1983): ‘Aristotelian dualism’, Oxford Studies in Ancient Philosophy 1, 123–44.</ref><ref> Nussbaum, M. C. (1984): ‘Aristotelian dualism’, Oxford Studies in Ancient Philosophy, 2, 197–207.</ref><ref>Nussbaum, M. C. and Rorty, A. O. (1992): Essays on Aristotle's De Anima, Clarendon Press, Oxford.</ref> te [[Sankhya]] i [[Joga]] škole [[hinduizam|hinduističke]] filozofije,<ref name="Sa">{{cite web | url=http://www.experiencefestival.com/a/Sankhya/id/23117
| title=Sankhya:Hindu philosophy: The Sankhya| author=Sri Swami Sivananda}}</ref> ali najpreciznije je bila formulirana od strane [[Rene Descartes|René Descartesa]] u 17. stoljeću.<ref name="De">{{cite book | author=Descartes, René | title=[[Metafizičke meditacije : Razmišljanja o prvoj filozofiji]] | publisher=Demetra | id= ISBN 86-81877-4-6 }}</ref> ''[[dualizam (filozofija uma)|Supstancijski dualisti]]'' tvrde da je um neovisna postojeća supstanca, dok ''[[svojstveni dualizam|svojstveni dualisti]]'' kažu da je um grupa neovisnih svojstava koja proizlaze iz i ne mogu se reducirati na mozak, ali nije distinktivna supstancija.<ref name="Du">Hart, W.D. (1996) "Dualism", in Samuel Guttenplan (org) ''A Companion to the Philosophy of Mind'', Blackwell, Oxford, 265-7. </ref>
''[[Monizam]]'' je pozicija da um i tijelo nisu [[ontologija|ontološki]] različite vrste entiteta. Ovu perspektivu je prvi put predložio u [[zapadna filozofija|zapadnoj filozofiji]] [[Parmenid]] u 5. st. pr. Kr. i bila je kasnije usvojena kod [[racionalizam|racionalista]] [[baruch spinoza|Barucha Spinoze]].<ref name="Spin"> Spinoza, Baruch (1670) ''[[Teološko-politička rasprava|Tractatus Theologico-Politicus]]'' (Teološko-politička rasprava).</ref> ''[[fizikalizam|Fizikalisti]]'' tvrde da postoje samo entiteti postulirani fizikalnom teorijom i da će um biti eventualno biti objašnjen tim entitetima nakon što se fizikalna teorija dovoljno razvije. ''[[idealizam|Idealisti]]'' zagovaraju da je um sve što postoji i da je vanjski svijet ili sam mentalan ili iluzija stvorena od samoga uma. ''[[neutralni monizam|Neutralni monisti]]'' priklanjaju se poziciji da postoji neka druga, neutralna supstancija te da i materija i um su svojstva te nepoznate supstance. Uobičajeni monizmi 20. i 21. stoljeća su svi varijacije fizikalizma; u te perspektive spadaju [[biheviorizam]], [[različni fizikalizam|teorija različnog identiteta]], [[anomalijski monizam]] i [[funkcionalizam (filozofija uma)|funkcionalizam]].<ref name="Kim">Kim, J., "Mind-Body Problem", ''Oxford Companion to Philosophy''. Ted Honderich (ed.). Oxford:Oxford University Press. 1995.</ref>
Redak 118:
===Fizikalistički monizam===
====Biheviorizam====
{{glavni|Biheviorizam}}
Biheviorizam je dominirao filozofijom uma većinom 20. stoljeća, osobito prvom polovicom.<ref name="Kim" /> U psihologiji, biheviorizam se razvio kao reakcija na neadekvatnost [[introspekcionizam|introspekcionizma]].<ref name="Stol" /> Introspektivni izvještaji o vlastitom unutarnjem mentalnom životu nisu podvrgnuti opreznom proučavanju glede točnosti i preciznosti i ne može se koristiti za formiranje predvidljivih generalizacija. Bez generalizacije i mogućnosti pregledavanja neke treće osobe, bihevioristi su tvrdili, psihologija ne može biti znanstvena.<ref name="Stol" /> Izlazak iz toga je eliminacija unutarnjeg mentalnog života (i stoga ontološki nezavisnog uma) uopće i usredotočiti se promotrivo ponašanje.<ref> {{cite book | author=Skinner, B.F. | title=Beyond Freedom & Dignity | publisher=Bantam/Vintage Books |location=New York | year=1972}}</ref>
Redak 129:
Svaki pokušaj da se odgovori na problem uma i tijela nailazi na znatne probleme. Neki filozofi tvrde da je tako jer je u podlozi konceptualna konfuzija.<ref name="Hacker">{{cite book | author=Hacker, Peter | title=Philosophical Foundations of Neuroscience | publisher=Blackwel Pub. | year=2003 | id=ISBN 1-4051-0838-X }}</ref> Ti filozofi, kao [[Ludwig Wittgenstein|Wittgenstein]] i njegovi sljedbenici u tradiciji lingvističkog kriticizma, odbacuju problem kao iluzoran.<ref name="Witt">{{cite book | author=Wittgenstein, Ludwig | title=Philosophical Investigations | publisher=Macmillan | location=New York | year=1954}}</ref><ref name="Witt" /> Oni tvrde da je pogreška pitati kako se mentalna i biološka stanja uklapaju. Radije nego to je prihvatiti da ljudsko iskustvo se može opisati na različite načine npr. mentalnim i biološkim rječnikom. Iluzorni problemi nastaju kada se jedno opisuje drugim pomoću rječnika drugoga ili ako je mentalni rječnik uporabljen u krivom kontekstu. Takav je slučaj, na primjer, ako netko traži mentalna stanja u mozgu. Mozak je jednostavno krivi kontekst za uporabu mentalnog rječnika – potraga za mentalnim stanjima u mozgu je stoga kategorijska pogreška ili vrsta pogreške u razmišljanju.<ref name="Witt" />
Danas takvu poziciju često zauzimaju interpretatori Wittgensteina kao [[Peter Hacker]].<ref name="Hacker" /> Ipak [[Hilary Putnam]], izumitelj funkcionalizma, je isto zauzeo poziciju da problem uma i tijela je iluzoran problem koji bi se trebao razriješiti na Wittgensteinov način.<ref>{{cite book | author=Putnam, Hilary | title=The Threefold Cord: Mind, Body, and World | publisher=Columbia University Press |location=New York | year=2000 |id=ISBN 0-231-10286-0 }}</ref>
==Naturalizam i njegovi problemi==
Teza fizikalizma je da je um dio materijalnog (ili ''fizikalnog'') svijeta. Takva pozicija se suočava sa problemom da um ima određena svojstva koja nijedna druga materijalna stvar ne posjeduje. Fizikalizam stoga objasniti kako je moguće da ta svojstva bez obzira proizlaze iz materijalne stvari. Projekt davanja takvog objašnjenja je često zvan «[[naturalizam (filozofija)|naturaliziranje]] mentalnog».<ref name="Stol" /> Jedna ključni problem koji taj projekt pokušava riješiti je postojanje kvalija i priroda intenzionalnosti.<ref name="Stol" />
===Kvalija===
Mnoga mentalna stanja imaju svojstvo biti proživljena subjektivno na različiti način kod različitih pojedinaca.<ref name="Nagel" /> Npr. karakteristično je od mentalnog stanja ''bol'' da boli. Štoviše, tvoj osjet boli ne mora biti identičan mome jer nemamo način kako da mjerim koliko nešto boli niti opisati točno kako se osjeća kada boli. Filozofi i znanstvenici se pitaju otkuda dolaze ta iskustva. Ništa ne pokazuje da neuralno ili funkcionalno stanje može biti popraćeno takvim iskustvom bola. Često je to formulirano ovako: postojanje cerebralnih događaja ne može objasniti zašto su popraćeni sa tim odgovarajućim kvalitativnim iskustvima. Zagonetka o tome kako se mentalni procesi odvijaju sa pratećim iskustvenim aspektom u svijesti se doima nemogućim da se riješi.<ref name="Ja" />
Ipak, isto se doima da će znanost eventualno morati objasniti ta iskustva.<ref name="Stol" /> To slijedi iz logike redukcijskih objašnjenja. Ako pokušam objasniti fenomen redukcijski (npr. voda), ja isto moram objasniti zašto fenomen ima sva svojstva koja ima (npr. fluidnost, prozirnost).<ref name="Stol" /> U slučaju mentalnih stanja to znači da mora biti objašnjenje zašto imaju svojstvo biti iskušena na određen način.
Problem objašnjavanja introspektivnog, subjektivnog aspekta mentalnih stanja i svijest uopće u izrazima objektivne neuroznanosti se zove ''[[objasnidbeni jaz]]''.<ref>Joseph Levine, ''Materialism and Qualia: The Explanatory Gap'', in: ''Pacific Philosophical Quarterly'', vol. 64, no. 4, October, 1983, 354–361</ref> Postoje nekoliko pogleda o prirodi toga jaza između suvremenih filozofa uma. [[David Chalmers]] i rani [[Frank Jackson]] interpretiraju jaz kao [[ontologija|ontološki]] u svojoj prirodi tj. tvrde da kvalije nikad ne mogu biti objašnjene jer je fizikalizam netočan. Postoje dvije odvojene kategorije i jedna ne može biti reducirana na drugu.<ref>Jackson, F. (1986) "What Mary didn't Know", Journal of Philosophy, 83, 5, pp. 291–295.</ref> Alternativno stajalište je zauzeto od filozofa kao [[Thomas Nagel]] i [[Colin McGinn]]. Prema njima jaz je zapravo [[epistemologija|epistemološke]] prirode. Za Nagela, znanost još nije u stanju objasniti subjektivno iskustvo jer još nije došla na razinu ili vrstu potrebnog znanja. Nismo još ni u stanju formulirati problem koherentno.<ref name="Nagel" /> Za McGinna, u drugu ruku problem je u trajnim i inherentnim biološkim ograničenjima. Nismo u stanju objasniti jaz jer je područje subjektivnih iskustva nama kognitivno zatvoreno u istom smislu kao kvantna mehanika slonovima.<ref>McGinn, C. "Can the Mind-Body Problem Be Solved", ''Mind'', New Series, Volume 98, Issue 391, pp. 349–366. a[http://art-mind.org/review/IMG/pdf/McGinn_1989_Mind-body-problem_M.pdf (online)]</ref> Ostali filozofi eliminiraju jaz kao puki semantički problem
===Intencionalnost===
[[Slika:John Searle 2002.jpg|thumb|[[John Searle]] - jedan od najutjecajnijih filozofa uma,zagovornik [[biološki naturalizam|biološkog naturalizma]] (Sveučilište Berkeley, 2002)]]
Intencionalnost je kapacitet mentalnih stanja da budu usmjerene prema ili u relaciji sa nečim iz vanjskog svijeta.<ref name="Searleint" /> Ovo svojstvo mentalnih stanja nameče da imaju [[mentalni sadržaj|sadržaj]] i [[semantika|semantičke referente]] i stoga im se mogu odrediti istinosne vrijednosti. Kada se ta stanja reduciraju na prirode procese nastaju problemi: prirodni procesi nisu istiniti ili neistinit oni se jednostavno događaju.<ref>{{cite book | author=Fodor, Jerry | title=Psychosemantics. The problem of meaning in the philosophy of mind | publisher=MIT Press | location=Cambridge | year=1993 | id=ISBN 0-262-06106-6 }}</ref> Ne bi imalo smisla reći da je prirodni proces istinit ili neistinit. Ali mentalne ideje i prosudbe su istinite ili neistinite stoga kako mentalna stanja (ideje i prosudbe) mogu biti prirodni procesi? Mogućnost određivanja semantičke vrijednosti idejama mora značiti da te ideje su o činjenicama. Stoga, na primjer ideja da je [[Herodot]] povjesničar referira se na Herodota i na činjenicu da je bio povjesničar. Ako je činjenica istinita onda je i stanje istinito; drugačije neistinito je. Ali otkud dolazi ta relacija? U mozgu se nalaze samo elektrokemijski procesi i doimaju se da nemaju veze sa Herodotom.<ref name="Int" />
==Izvori==
{{reflist}}
| |||