Nikola Nalješković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: standardizacija
m Niko, ne Nikola. Dubrovčanin
Redak 1:
'''NikolaNiko Nalješković''' ([[Dubrovnik]], oko [[1500]]. - Dubrovnik, [[1587]].), [[Hrvatska|hrvatski]]dubrovački pjesnik, dramatik i znanstvenik.
 
Rodom pučanin iz obitelji trgovaca i znanstvenika, nakon svršene škole u Dubrovniku i financijski neuspješne trgovačke karijere, radi kao pisar, kancelar i mjernik. U poznim se godinama bavi [[astronomija|astronomijom]] i [[matematika|matematikom]]. Na poziv iz [[Rim]]a dao je mišljenje o reformi kalendara koju je pripremao [[Grgur XIII]].
 
Za povijest hrvatske književnosti, Nalješković je značajan i zbog toga što je jezik kojim je pisao svoja djela izričito nazivao hrvatskim, odnosno je često isticao hrvatsko ime ("''Tim narod Hrvata vapije i viče''")<ref>[http://www.hercegbosna.org/ostalo/jezik3.html Hercegbosna.org] Jezik, lingvistika i politika </ref>.
 
== Književni rad ==
Line 21 ⟶ 19:
Necjelovita ''Komedija četvrta'', fragment većega teksta na [[moreška]]nsku temu, dramatizira temu mira i slobode u dubravi.
 
''Komedija peta'' i ''Komedija šesta'' u žanrovskom smislu prve su [[farsa|farse]] u hrvatskoj književnosti Južnih Slavena; obje realistički prikazuju život u dubrovačkoj kući, obrađujući temu nevjerna muža gospodara. Naslanjaju se na tradiciju srednjovjekovnih farsa i antički mima.
 
U ''Komediji šestoj'' (tiskanoj 1873), jednočinoj farsi sličnoga naboja i odnosa kao u ''Petoj'', i s podsjećanjem na francusku srednjovjekovnu farsu, radnja se zapleće: s gosparom je zanijela ne samo sluškinja nego i «babica»; to doznavši, žena se pretvara da umire, a pop smiruje situaciju. Društvena kritika ovdje je još jača, jezik prostački, situacija naturalistička i gruba.
Line 35 ⟶ 33:
''Pjesni bogoljubne'', odnosno nabožnu, duhovnu liriku pisao je Nalješković vjerojatno u starijim godinama. Nastavljajući na srednjovjekovnu tradiciju, teme kršćanske teologije obogaćuje složenijim oblicima i meditativno-refleksivnim naglascima, te izrazito emocionalnim stavom lirskoga subjekta.
 
Sredinom 16. st. NikolaNiko Nalješković je središnja osobnost prvoga povezanijega književnoga kruga u hrvatskojdubrovačkoj književnosti ([[Mavro VetranovićVetranić]], [[Ivan Vidalić]], [[Petar Hektorović]], [[Hortenzije Bartučević]]). Naraštajno, vrijednosno i poetički smješten između [[Mavro VetranovićVetranić|Mavra VetranovićaVetranića]] i [[Marin Držić|Marina Držića]], Nalješković estetički vrijedno mjesto danas zaslužuje žanrovskom raznolikošću svojega opusa u kojem se smjenjuju paradigme srednjovjekovne, renesansne, ali i manirističke poetike (prepletanje privatnosti i javnosti, tjelesnosti i duhovnosti, smijeha i osamljenosti, realizma i senzualizma, racionalizma i osjećajnosti, smrti i radosti).
Nalješkovićeva su djela 1873. i 1876. tiskana u ''Starim piscima hrvatskim'', šezdesetih godina 20. st. otkriven je najstariji poznati rukopis iz 17. st. svih djela ovoga autora (čuva se u trezoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu) i on do danas nije objavljen.
 
Line 54 ⟶ 52:
{{Renesansni književnici}}
 
[[Kategorija:Hrvatski književnici|Nalješković, Nikola]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici|Nalješković, Nikola]]
[[Kategorija:Hrvatski dramatici|Nalješković, Nikola]]
[[Kategorija:Renesansa]]
[[Kategorija:Dubrovačka književnost]]