Mavro Vetranović: razlika između inačica

'''Mavro VetranovićVetranić''' ([[Dubrovnik]], [[1482]]. ili [[1483]]. - Dubrovnik, [[1576]].), benediktinac i književnik.

Mavro (svjetovno ime NikolaNiko) VetranovićVetranić rodio se [[1482]]. ili [[1483]]. godine u trgovačkoj obitelji Dominika Vetranovića (Vetranića) s obiteljskim nadimkom Čavčić u [[Dubrovnik]]u. Nakon priprema na [[Mljet]]u, ulazi u red [[benediktinci|benediktinaca]] 1507. ili 1509. u samostanu na [[Lokrum]]u i školuje se u [[Italija|Italiji]] u [[Monte Cassino|Monte Cassinu]]. Godine 1515. vraća se na Mljet gdje je dva puta bio predstojnikom mljetske kongregacije i nekoliko puta bio izabran za opata samostana. Problemi relativno nepoznate prirode vezani navodno uz reorganizaciju benediktinskog reda tjeraju Vetranovića 1517. u Italiju, prema nekim izvorima u Ferraru u kojoj je imao rodbine, a nakon svojevoljnog odlaska dubrovački ga Senat kažnjava izgonom iz Republike. Na Lokrum se vraća 1522. godine. Nakon što je tri godine ponovno obnašao dužnost opata na Mljetu, 1527. postaje starješinom sjedinjenih samostana na udaljenim i osamljenim otočićima sv. Andrije i samostana sv. Jakova u blizni Višnjice. 1549. u dobi od 67 godina, nakon što je 1531. bio priorom na tom otočiću, povlači se u potpunosti u osamu sv. Andrije s kojeg će se pomaknuti tek pretkraj svog dugog životnog puta na ne puno manje izoliranu Višnjicu i u njezin sv. Jakov gdje je i preminuo 1576. godine u dubokoj starosti. Bio je jedan od najplodnijih i najdugovječnijih pjesnika starije hrvatskedubrovačke književnosti,pa i Južnih Slavena uopće.

VetranovićevVetranićev dugi životni vijek na zanimljiv je način uvjetovao i formiranje njegova djela u kojem se tako isprepliću i tri književnoumjetničke i stilske formacije: [[srednji vijek|srednjovjekovna]] (Orfeo), [[renesansa|renesansna]] i začetak one manirističke, [[barok]]ne (ep Piligrin). Tako kroz njegov bogati opus možemo promatrati i evoluciju oblika, pogotovo onih dramskih. Nema forme koju VetranovićVetranić nije obuhvatio. Pronalazimo tako dva pastoralno-mitološka prizora (Dijana i Lovac i vila) i mitološku dramu Orfeo, a uz njih možemo navesti i ljubavnu poeziju mladog i zanesenog pjesnika u [[Ranjinin zbornik|Ranjininom zborniku]], te maskerate u kojima je bio čak i ispred [[NikolaNiko Nalješković|NikoleNika Nalješkovića]]. Nakon ulaska u samostan, njegovo pjesništvo poprima drugačiji ton, a zaljubljeni pjesnik prepušta mjesto mladom opatu koji stvara religioznu poeziju i crkvena prikazanja s razgranatom strukturom i psihološki razrađenim likovima među kojima se ističe prikazanje Posvetilište Abramovo. Epom Piligrin, velikom i kompleksnom manirističkom strukturom koja podsjeća na [[Dante Alighieri|Danteovo]] putovanje u [[Božanstvena komedija|Božanstvenoj komediji]], VetranovićVetranić je zagazio u kraj svog života i svog stvaralačkog ciklusa. Ep je zbog pjesnikove starosti ostao nedovršen. Zatvarajući svoj bogati lirski opus, Vetranović se na neki način vraća mitološkim počecima pjevajući o mitološkim likovima i prizorima.

U VetranovićevomVetranićevom stvaralaštvu možemo načelno razlikovati tri faze:

'''Druga faza''' vezuje se uz «ozbiljnije» VetranovićeveVetranićeve životne pute te traje do 1549./1550., do kada je pjesnik stvorio Od uskrsnutja Isukrstova, Suzanu čistu, Posvetilište Abramovo, Prikazanje po način od komedije Kako bratja prodaše Jozefa i Prikazanje od poroda Jezusova po načinu iz komedije. Što se tiče lirske poezije, u ovoj fazi prevladava religiozna tematika te moralističko-poučni stihovi u suživotu s refleksivnom poezijom s elementima antike, srednjeg vijeka i renesanse koja je često prigodna, poput «pjesanci u pomoć» i poslanica. Znao je VetranovićVetranić biti i oštar i kritičan što je iznjedrilo i političko-satiričnu poeziju. Sve ovo čini znatan odmak od stihova prve faze

'''Treća faza''' traje od 1549. do 1550. i, koliko je kratka - toliko je neobična i osebujna. Treća faza obuhvaća 17 pjesama koje nose zbirni naslov Pjesni razlike, a sve su mahom nastale u posljednjim godinama VetranovićevogVetranićevog života te ep Piligrin «fantastično-alegorijsko-filozofijski spjev s autobiografskim elementima» . Zanimljivo je da se VetranovićVetranić u poodmakloj dobi svoje posljednje faze iznova priklanja mitološkoj tematici prve faze i tako zatvara krug stvaralačkog i životnog hoda. Isus, križ, Muka, Majka Božja i smrt što zaokupljaju pjesnički interes druge faze pretaču se sada u Pjesancu Orfeu, Pjesancu muzam, Pjesancu Apollu, Pjesancu Arionu, Pjesancu nimfi Eko, Pjesancu Plutonu.

* Pastirski prizor (Lovac i vila) - začetnik pastirske drame u hrvatskoj književnosti Južnih Slavena

* Uskrsnutje Isukrstovo - 1072 stiha, uglavnom dvostruko rimovanih dvanaesteraca, autor dramatizira samo silazak Kristov u pakao

{{DEFAULTSORT:VetranovićVetranić, Mavro}}