Otvori glavni izbornik

Promjene

dopuna
Prostorije Hrvatskog instituta za povijest nalaze se u Opatičkoj 10. Riječ je o jedinstvenoj zgradi, smještenoj na Gornjem gradu, bogate [[povijest]]i i vrijednosti, koju krase Zlatna dvorana, Pompejanska dvorana i Renesansna soba. Prostorije služe za održavanje znanstvenih skupova i koncerata ozbiljne glazbe.
 
<!--
== Povijest zgrade ==
Palača koju je za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio 1840. Aleksandar Brdarić od 1882. godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade. Kad je Iso Kršnjavi 1891. godine imenovan odjelnim predstojnikom dao ju je preurediti prema nacrtima Hermanna Bollea, koji je sačuvao Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila. Misao vodilja Ise Kršnjavog bila je da se reprezentativnim prostor ima palače u Opatičkoj 10 likovnim sredstvima izraze kultura antike, renesanse. humanizma i kršćanstva kao temelji prosvjetne politike u 19. stoljeću. U tim karakterističnim tipovima pokrivanja zidova izražene su temeljne teme u stilu i duhu historizma. Teme iz klasične prošlosti izvedene su na način pompejanskog zidnog slikarstva. Nacionalna povijest i kultura izvedena je u plastičnoj obojenoj dekoraciji prostora u stilu visoke renesanse. a djela iz svjetske književnosti umetnuta su u oplatu tamne hrastovine. U izvedbi su sudjelovali nastavnici i učenici Obrtne škole, majstori umjetničkog obrta, a individualnim kreacijama slikari Ivan Tišov, Bela Čikos. Oton Iveković, Ferdo Kovačević i već afirmirani Celestin Medović i Vlaho Bukovac te kipari Robert Frangeš i Rudolf Valdec. Kao uvod u program smišljeno su na vanjskim krilima zgrade postavljena poprsja filozofa Platona i Aristotela. rad Rudolfa Valdeca, a svečani se ulaz u palaču otvara ogradom od kovana željeza u renesansnom stilu.
 
Stubište - mala galerija muza
 
Zidovi su oslikani likovima Apolona i devet njegovih pratilaca, muza znanosti i umjetnosti. Na vrhu desnog južnog stubišta prikazan je Apolon s lirom, a na vrhu sjevernog stubišta Euterpa s dvostrukom frulom, muza lirskog pjesništva. Duž zidova astronomiju predstavlja Uranija s nebeskim globusom, komediju Talija s pastirskim štapom i maskom komedijaša, ples Terpsihora s lirom, tragediju Melpomena s maskom tragičara, povijest Klio sa svitkom, zborno himničko pjevanje Polihimnija, epsko pjesnistvo Kaliopa s voštanom pločicom i pisaljkom, Ijubavno pjesništvo Eratos kitarom. Ta Ijupka mitološka bića skladno je izveo Ivan Tišov, a prateći dekor obrtnik Ivan Clausen. U ovom stubištu nema muza lijepih umjetnosti: slikarstva, kiparstva i graditeljstva, jer su u starih Grka te vrste umjetnosti pripadale tehničkim odnosno obrtnim tvorbama.
 
Pompejanska soba - čitanka iz klasične starine
 
Tema je razrađena kompleksnije s likovima i prizorima, koji simboliziraju kulturu, odgoj i etičke vrline grčko-rimskog svijeta. Na istočnom zidu Tišov je predstavio Zeusa, a Čikoš Borbu Herkula s divom Entejem. Na južnom je zidu ČikoSevo Šakanje, disciplina u metodi odgoja i u olimpijskim igrama. Nastavlja se u uglu TišovIjev Bahantski prizor Ivekovićev Ratni prizor. Na zapadnom je zidu Čikošev Okovani Prometej. Na sjevernoj strani dva su polja s Ivekovićevom pričom o tračkom pjevaču Orfeju s mrtvom Euridikom i Čikoševom pjesnikinjom Saphom s Lez-bosa. Svi su prizori, kao i na stubištu, u iluzionistički oslikanim arhrtekton-skim okvirima. Prate in u medaljonima portreti Homera. Sokrata, Euripida. Sofokla, Tukidita. Hipokrata. Perikla i Trajana signirani Kovačevićem, Ivekovićem i Čikošem. Sve različito obojene plohe zida s dominantnom crvenom pompejanskom bojom, ispunjene su osobito uspjelim glavama satira, biljnim, životinjskim i geometrijskim motivima iz repertoara ukrašavanja pompejanskih kuća. Raspored ploha prema podlošcima III. i IV. pompejanskog stila načinio je Clausen.
Oslikavanje stubišta i ove sobe završeno je 1892. godine. Kad je 1913./1914. dozidan kat, strop je stradao pa ga je Čikoš sa svojim učenicama pokušao obnoviti, vjerojatno prema prvotnom osliku.
 
Zlatna dvorana - svečana dvorana za primanje
 
Nazvana je zlatnom zbog sjaja kao svjetlosne snage u općem tonu dvorane. Na zapadnoj je strani loggia odijeljena balustrima i stupovima. U dvoranu vode četvora vrata iznad kojih su Frangešovi brončani reljefi, alegorije sveučilišnih fakulteta poznate pod nazivima Teologija, Medicina, Justicija i Filozofija. U skladu su s Tišovljevim platnima BogoštovIje, Nastava, Umjetnost (Glazba) i Znanost uokvirenim u bogato pozlaćenu dekoraciju stropa. Kršnjavijeva je prvotna ideja bila da se prikažu događaji iz hrvatske kulturne povijesti, ali nakon njegova odstupa 1896. nasljednici su promijenili program te su za slike duž zidova odabrali teme koje svjedoče o važnim datumima iz političke povijesti od ranog srednjeg vijeka do 15. stoljeća. Intencija je bila da ih objedini misao o hrvatskom historijskom pravu i teritorijalnoj cjelovitosti Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, u sažetku vrlo kompleksne nacionalne povijesti. Zato smisao odabranih sadržaja valja čitati u kontekstu suvremenih historiografskih interesa i problema. Kronološki prva je Medovićeva slika Dolazak Hrvata, prema predaji na obale Jadranskog mora (na južnom zidu). Slijedi Čikoševo Pokrštenje Hrvata po svetoj braći Ćirilu i Metodu i Medovićev Splitski sabor 925. (obje slike na istočnom zidu). Zajednička im je ideja slavenska uzajamnost i bogoslužje na narodnom jeziku. Medovićeve Zaruke kralja Zvonimira sa sestrom mađarskog kralja Jelenom Lijepom (na južnom zidu) potvrđuju pravo Arpadovića na hrvatsko prijestolje. Ivekovićev Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102. (na sjevernom zidu) prikazuje susret dviju ravnopravnih narodnih individualnosti. Medovićeva Krunidba Ladislava Napuljskog 1403. starom hrvatskom krunom (na sjevernom zidu) simbolizira povratak izgubljene Dalmacije, premda će je Ladislav prepustiti Mlečanima 1409. godine. Slike su postupno izrađivane i montirane od 1893. do 1908. pa se, kao i na ostalim djelima u dvorani, zapaža različitost likovnog postupka i stilskih pravaca vladajućih na prijelomu 19./20. stoljeća. No među njima Frangešove klasicističke supraporte, Tišovljeve stropne slike i Medovićeve "kraljevske" slike, najbolje prate raskošnu dekoraciju dvorane. Strop loggie pokriva neobarokno platno Ferde Kovačevića nazvano Alegorija, a bočne zidove pokrivaju djela posvećena Kršnjavijevu prosvjetnom radu. Lijevo je Bukovčeva slika Živio kralj, koja prikazuje svečanost u povodu posjeta Franje Josipa I. donjogradskoj školskoj zgradi 1895. godine, desno je Frangešov Lučonoš i plaketa Ive Kerdić s Kršnjavijevim portretom, postrance s godinama 1845-1945.
 
Renesansna soba - kabinet odjelnog predstojnika
 
U toj je sobi s izvornim namještajem Kršnjavi upravljao prosvjetnom politikom zemaljske vlade. Slike na zidovima posvećene su kultnim imenima poezije i drame Homeru, Danteu, Sha-kespeareu i Goetheu s prizorima iz njihovih djela prema Čikoševu izboru: iz Homerova epa Odisej ubija prosce, iz Božanstvene komedije Dante pred vratima Čistilišta, prema Shekespeareu Marko Antonije nad lešinom Cezarovom, iz Fausta Valpurgina noć Objedinjuje ih skupni portret pjesnika Homer uči Dantea,Shakespearea i Goethea pjevati.
 
-->