Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 16:
== Šume hrasta crnike (eumediteranska zona) ==
Šume [[Hrast crnika|'''hrasta crnike''']] zauzimaju uski obalni pojas [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]], od južne i jugozapadne obale [[Istra|Istre]], preko [[Lošinj|Lošinja]], južnih dijelova [[Cres|Cresa]], [[Rab|Raba]] i [[Pag|Paga]], i kopnom od [[Zadar|Zadra]] do [[Prevlaka|Prevlake]], te većinu južnojadranskih otoka. U sjevernom dijelu uz hrast crniku raste i [[Crni jasen|'''crni jasen''']] (''Fraxinus ornus''), koji južno od [[Split|Splita]] počinje izostajati.
Šuma hrasta crnike je najstabilniji [[Ekosustav|ekosistem]] Sredozemlja. Biljne vrste koje ga grade dobro su prilagođene na sušne uvjete. Imaju čvrsto kožasto lišće koje je često presvučeno tankom [[Vosak|voštanom]] prevlakom, ima višeslojnu [[Epiderma|epidermu]], sitne uvučene [[Puči|puči]], a često i dlačice koje dodatno usporavaju hlapljenje vode. U prirodnom stanju takve šume su vrlo guste, tamne, sa specifičnom [[Mikroklima|mikroklimom]] koja je vlažnija i hladnija od mikroklime otvorenih prostora. Zbog tame uzrokovane gustim sklopom krošanja, a koja je trajna budući da je šuma [[Crnogorično drvo|vazdazelena]], sloj prizemnog raslinja je vrlo slabo razvijen, a nema niti proljetnica.
Ovaj tip šume, za razliku od šuma alepskog bora, razvija se na dubljim tlima, najčešće mediteranskim [[Crvenica|crvenicama]], ali i drugim tipovima tla. Temperature su nešto niže, a količina padalina veća, s nešto povoljnijim rasporedom ljeti. Životni vijek ove šume vrlo je dug i ona značajno utječe na [[Klima|klimu]], [[Hidrologija|hidrološke]] prilike, [[Tlo|stvaranje tla]] i sprečavanje [[Erozija|erozije]].
Uz hrast crniku ili [[Hrast crnika|'''česminu''']] (''Quercus ilex''), čest je i [[Crni jasen|'''crni jasen''']] (''Fraxinus ornus''), osobito u sjevernijem području, zatim [[Zelenika|'''zelenika''']] (''Phillyrea latifolia''), [[Smrdljika|'''smrdljika''']] (''Pistacia terebinthus''), [[Mirta|'''mirta''']] (''Myrtus communis''), [[Planika|'''planika''']] (''Arbutus unedo''), [[Lovor|'''lovor''']] (''Laurus nobilis''), [[Veliki vrijes|'''veliki vrijes''']] (''Erica arborea''), [[Kozokrvina|'''kozokrvine''']] vrsta ''Lonicera implexa'' i ''L. etrusca'' i dr. Zbog male količine svjetla u prizemnom sloju, u ovim šumama raste razmjerno velik broj vrsta [[Povijuša|povijuša]] koje penjanjem uz drveće dolaze do svjetla. To su npr. [[Bljušt|'''bljušt''']] (''Tamus communis''), [[Tetivika|'''tetivika''']] (''Smilax aspera''), [[Zimzeleni broć|'''zimzeleni broć''']] (''Rubia peregrina'') i [[Sparožina|'''sparožina''']] (''Asparagus acutifolius''). Prisutnost velikog broja povijuša čini ovaj tip šuma teško prohodnim. Ukoliko je sklop drveća prorijeđen, može se razviti i prizemni sloj, u kojem su najčešće vrste [[Uskolisna veprina|'''uskolisna veprina''']] (''Ruscus aculeatus'') i [[Primorska ciklama|'''primorska ciklama''']] (''Cyclamen repandum'').
Zbog stoljetnog utjecaja čovjeka, šume hrasta crnike do danas su očuvane na vrlo malim površinama. Najljepše sastojine očuvane su na [[Mljet|Mljetu]], [[Rab|Rabu]] (šuma Dundo) i na [[Brijuni|Brijunima]]. Najvećim dijelom prevedene su u degradacijske stadije [[Makija|makije]], [[Garig|gariga]] i [[Kamenjar|kamenjara]].
== Šume bijelog graba i hrasta medunca (submediteranska zona) ==
| |||