Inačica od 1. travnja 2008. u 19:34 uredi Net (razgovor \| doprinosi) 168 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 2. travnja 2008. u 18:16 uredi ukloni ovu izmjenu Bengalka (razgovor \| doprinosi) 275 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 5: Prije se dobivao na ovaj način, jer u pepelu ima dosta kalijevog karbonata. Prvo se pokupio [[pepeo]], provukao kroz [[sito]] da zaostane [[ugljen]] ili možda druge nečistoće. Ugljen sa sita se bacio, a uzeo se fini pepeo, koji se zalio vodom. Volumski otprilike: pepeo:voda-70:30. Taj potopljeni pepeo, se dobro uzmuti i kad se sve staloži, s vrha se pokupe nečistoće, među njima i sitni zaostaci ugljena (većinom). Zatim se taj pepeo uparavao do suhoga, zbog toga, da bi s vodom ispario [[Kalij sulfid\|kalijev sulfid]] i ostali nepoželjni sastojci (bar polovično), kojih ima u pepelu (npr. razne nečistoće i masnoće od mesa, ukoliko je pepeo uzet s roštilja). Nečistoće su obično razne soli jer su hlapljive tvari isparile još dok je gorjelo (uparavano). Ako se nešto otopi i onda upari do suhoga, dobiva se više-manje isto, ali ili čistije ili manje! Taj ugrijani pepeo (sada kalijevog karbonata u njemu ima preko 60%), stavljao se u [[tučak]] i lagano usitnjavao, ovaj put je bio puno finiji prah nego prethodni pepeo i iz sivo-bijele boje (boja pepela) prešao je u tamno sivu boju.<br> Tada se u taj fini pepeo dolijevala vruća demineralizirana (destilirana) voda, dok se čaša ne napuni (100%) i dobro uzmuti, pa pričeka da se slegne (ostavio se da stoji). Onda se pažljivo (što je najbitnije od svega) ta otopina filtrirala, bar 2 puta. Filtriranjem se odstranjuje sve ono netopljivo. Otopina kalijevoga karbonata (taj filtrat) se stavljala u hladno, a ostatak pepela se opet vraćao nazad, na ponovni isti postupak, zbog mogućeg zaostatka kalijevog karbonata u njemu (~~ulio~~uliti vode, opet ~~uzmutio~~uzmutiti i ~~filtrirao~~filtrirati i zatim ~~bacio~~baciti, jer nema više kalijevog karbonata u njemu). Filtriralo se pomoću filter papira ili gaza krpa udvostručenih, koje su se stavljale u lijevak, pa kroz to ulijevala ova otopina, da zaostanu sve nečistoće. To se ponavljalo sve dok ne bi postala skroz bistra otopina u kojoj prevladava kalijev karbonat.<br> Nakon par sati otopina se izvadila iz hladnoga i bili su vidljivi kristali kalijevog karbonata. Kristali se pokupe, a ostatak tekućine uparava do suhoga, da se izluči mogući ostatak kalijevog karbonata. Ili umjesto stavljanja otopine u hladno, ta otopina se uparavala do suhoga i ostao bi kalijev karbonat. Sporija metoda je bila takva da se posuda prekrivala s nekim materijalom koji ne propušta ni zrak ni vodu (npr. aluminjska folija ili pak plastična), da ne upadne nešto kroz 1 dan stajanja. Vrhovi čaše su se namazali s nečim masnim (npr. [[vazelin]]), jer većinom ono što se iskristalizira, iskristalizira se na stjenkama posude. Ti kristali se pokupe i rasprostru po nekoj podlozi koja ne upija ništa (npr. keramička pločica), da se osuše (podloga ne smije upijati vlagu). Za njegovo pripravljanje se uzimala na dnu obla metalna (mada može i staklena) posuda (zbog tlaka i podtlaka naravno, da ne pukne). Nečistoće su se odstranjivale pomoću prekristalizacije, tj. nečisti kristali se otope u malo vode pa se zagrijavaju (zagrijavanje ubrzava otapanje), dok se ne otope, pa se ostavi da stoji neko vrijeme. Ako je previše ostajalo u otopini, uvijek se može [[uparavanje\|upariti]] (uparavati) na npr. pola volumena. Korisno je odvojiti kristale kad ostane malo matičnice. Tako se dobije puno čistije. Kod ove metode kao i kod gornje može se (ujedno i ~~nemora~~ne mora) isprati s vodom, da budu još čistiji, ukoliko je za proizvodnju [[staklo\|stakla]]. [[Kategorija:Kemija]]

Kalijev karbonat: razlika između inačica